Jedrenje je od samih početaka izlaženja Mora (1995.!) bilo jedan od ključnih dijelova sadržaja našeg magazina. Tako je i danas na našem web portalu.
Jedrenje, bilo da je riječ o malim ili velikim klasama, domaćim ili međunarodnim regatama i eventima, pratimo pomno i redovito. Pritom uvijek nastojimo imati originalan sadržaj, relevantne sugovornike, ali i suradnike. Drago nam je vidjeti da je to prepoznato te da se krug naših čitatelja neumoljivo širi.
Kada je jedrenje u pitanju, 2025. je bila prilično zanimljiva na domaćoj i međunarodnoj sceni, bez obzira što su se sve najvažnije stvari – Olimpijske igre, America’s Cup i Vendée Globe – dogodile godinu ranije.
Što se olimpijskih klasa tiče, naši jedriličari lani se nisu iskazali i u seniorskoj konkurenciji nisu osvojili nijednu značajniju medalju. To zapravo i ne čudi, jer hrvatski osvajači olimpijskih medalja lani nisu jedrili u svojim klasama.
Tonči Stipanović vratio se u klasu Laser
Šime i Mihovil Fantela uzeli su pauzu od 49era – za koju još uvijek ne znamo je li i konačna – te su se posvetili jedrenju na maxijima i u klasi Moth. U isto vrijeme, njihov otac i menadžer Edo Fantela postao je novi predsjednik HJS-a. Edo je ranije bio predsjednik Vijeća za natjecanje HJS-a, a na poziciji predsjednika zamijenio je Zlatka Taritaša.
Tonči Stipanović je pak još 2024. objavio da se povlači iz klase Laser te je preuzeo funkciju sportskog direktora u Mornara, trenirao juniore, jedrio vani u klasi J70 i s Tudorom Bilićem u Stelli. Njegov klupski kolega, olimpijac Filip Jurišić cijelu prošlu godinu nije uspio pronaći pravu formu i postizao je osrednje rezultate.
Krajem listopada dogodio se nenadani preokret. Stipanović je objavio da se vraća u olimpijsko jedrenje, odnosno u klasu Laser (ILCA 7) i da će konkurirati za nastup na OI u LA-u 2028.
Igor Marenić izabran za predsjednika klase 470
Drugi naši olimpijci iz Francuske, Martin Dolenc i Elena Vorobeva, lani također nisu briljirali. Ohrabrujuću sezonu imala je međutim mlada Labudova nada Palma Čargo, koja je tijekom cijele sezone na svim većim regatama bila u prvih 10. Nije još osvojila neku veliku medalju, ali je pokazala da napreduje i da se može nositi s najboljim svjetskim surfericama.
Što se regata u malim klasama tiče, splitski Mornar lani je bio iznimno aktivan. U svibnju je ugostio EP za olimpijsku klasu 470, a u listopadu juniorsko EP za klasu ILCA. Na potonjoj regati nastupilo je rekordnih 240 jedriličara, a naši nisu osvojili nijednu medalju.
Spomenimo da je lani dogodila još jedna stvar značajna za naše jedrenje – zlatni olimpijac Igor Marenić izabran je za novoga predsjednika klase 470. Igor je tako postao prvi predsjednik neke olimpijske klase koji dolazi iz Hrvatske.
SP za klasu Zvijezda u Splitu
Najznačajnija lanjska regata u Hrvatskoj bilo je SP za klasu Zvijezda, opet u organizaciji Mornara, a jedrila se u rujnu. Nastupile su rekordne 102 posade, a ispred Splita su jedrile brojne svjetske zvijezde te desetak hrvatskih posada. Pobjedu je na kraju odnijela Američko – Njemačka posada Cayard / Kleen. Velikan svjetskoga jedrenja Paul Cayard uoči SP-a dao nam je ekskluzivni intervju koji je objavljen u tiskanom izdanju našeg magazina. Kada tamo malo odleži, dignut ćemo ga i na web.
Naši jedriličari na SP-u za Stelle nisu uspjeli osvojiti medalju na domaćem terenu. Stipanović i Bilić su bili 5., a Arapov i Šitić 10. Regatni odbor na tom natjecanju svjetskoga značaja vodio je Marko Mišura, a prvi puta kod nas koristio se sustav Vakaros, za detektiranje izlijetanja na startu. I pokazao se kao značajan tehnološki iskorak za jedrenje. Krajem godine, Vakaros je dobio nagradu World Sailinga za tehnološku inovaciju godine.
Što se juniora tiče, u 2025. iskazao se Labudov jedriličar Josip Tafra. On je pobijedio na EP-u u klasi ILCA 6, a prije toga je osvojio i srebro na SP-u. Josipu je 18 godina i bit će zanimljivo dalje pratiti njegove rezultate.
U Rogoznici je u travnju održano EP za klasu IOM, na kojem je u konkurenciji 98 natjecatelja (rekord klase!) zlato osvojio Robert Matulja iz JK Opatija. Tonko Puljiz iz JK Zenta proglašen je najboljim juniorom Europe.
Zenta – napravljen opasan presedan
Prošle godine na webu Mora pisali smo i o problemima s kojima se suočava trofejni splitski klub Zenta. Naime, JK Zenta ostala je bez koncesije, a upravljanje lukom preuzela je ŽLU. Predsjednik kluba Damir Dominović kazao nam je tada kako je prenamjenom luke Zenta napravljen opasan presedan koji bi mogao biti poguban za jedrenje u Hrvatskoj.
Treba napomenuti da je Zenta jedan od najuspješnijih klubova u povijesti radio upravljanog jedrenja u svijetu. Članovi Zente su Zvonko Jelačić, četverostruki svjetski prvak u klasi IOM i Ante Kovačević, jedini jedriličar koji je osvajao medalje u tri različite klase RU jedrenja. Zenta je desetljećima rasadnik jedriličarskih talenata, a kroz jedriličarsku školu toga kluba prošlo je nekoliko stotina djece. Među ostalima i Ivan Kljaković Gašpić.
U isto vrijeme kada i u Zenti, ŽLU je preuzela upravljanje lučicom Špinut, ali prošle godine koncesija je tamošnjim sportskim društvima vraćena, odnosno produžena. JK Špinut ugostio je nakon toga svoju prvu veliku regatu nakon puno godina – PH za klasu Optimist za djecu do 12 godina. Jedrenje u Špinutu tako je spašeno i obnovljeno, a što će biti sa Zentom – i dalje je neizvjesno.
Fantastični Niko Kmetović
Što se domaćih regata krstaša tiče, pratili smo ih od Pule do Dubrovnika, a 2025. godinu pobjedama je obilježio fantastični Orsanovac Niko Kmetović. No, krenimo redom i spomenimo neke od značajnijih regata.
U lipnju je održano 30. izdanje regate Sušac 100×2, na kojem su pobjedu odnijeli Antonio Vuleta i Dino Urlić. U realnom vremenu najbrži su bili Mate Arapov i Elko Mrduljaš na Fatamorgani 2, ali Vuleta i Urlić na malenom Ottu e Mezzu pojeli su ih po premjeru za više od tri sata. Lanjski Sušac bio je jedan od masovnijih, sporijih i zbog bezvjetrice mučnijih. Nastupila je 51 posada, a regatu je završilo samo 6 brodova.
A 45. Južnodalmatinska regata završila je trijumfom posada iz kluba organizatora – Orsana. Niko Kmetović i posada Stravaganze pobijedili su po OPEN-u, dok je posada Aleca Cvinara na Spiritu bila najbolja po ORC-u. Na ruti Orebić – Pomena – Slano – Dubrovnik jedrilo je 37 posada, a posebna atrakcija bio je dolazak legendarne Whitbread jedrilice NZ Endeavour.
Arapov osvojio najvažniji splitski jedriličarski trofej
Mate Arapov zadnji je puta na Mrduji pobijedio prije devet godina. Na 94. izdanju te naše najmasovnije regate spretno je uhvatio povoljan levanat, pretekao najveće konkurente na Poletu i tako opet osvojio najvažniji splitski jedriličarski trofej. Na startu su bila 182 broda, a na regatu – zbog poslovnih obaveza – nisu došli pobjednici iz 2024. na Stravaganzi.
No, Niko Kmetović i posada Stravaganze došli su na Višku regatu i tamo pobijedili drugu godinu zaredom. Na jednom od sporijih izdanja omiljene Labudove offshore regate Dubrovčani na jedrilici Libera 12,70 bili su najbrži u obje etape.
Jedrenje na krstašima bilo je zanimljivo i pri kraju prošle godine. Na 22. izdanju Jabuke pobjedu je odnijela posada TP- a 52 Scorpio, vlasnika i kormilara Filipa Babića. Regata je zahvaljujući lijepoj buri bila brza, a Scorpio je rutu od Vodica do Jabuke i natrag savladao za 10 sati i 46 minuta. Pola sata kasnije do cilja je stigao Molo Longo. Glavne uloge na ta dva broda imala su dva asa iz malih klasa, odnosno iz štirija. Na Molo Longu je bio Ante Ćesić, a na Scorpiu Šime Fantela.
Pišemo, ne prepisujemo!
Na Mornarevoj regati Sveti Nikola za samce i dvojce ove je godine nastupilo 7 samaca i 12 dvojaca. Pobjedu je, u realnom vremenu i po premjeru odnio samac Niko Kmetović, koji je bio na jedrilici Spirit. Rutu od Komiže, preko Palagruže, Glavata i Maslinice do Splita savladao za nešto više od 24 sata. Kmetović je inače na jedinoj našoj samačkoj regati pobijedio i prije 18 godina.
Na webu i u tiskanom izdanju Mora pratili smo (i pratit ćemo!) i druge naše regate. PMS Žena na Visu, Full Moon, Gladušu, Zlarinsku, Elafiti slalom, Paišku, Hanse Cup, Paišku, Komišku, Fiumanku, Koku, Malu noćnu, Zlarinsku i mnoge druge.
Pritom se uvijek držimo slogana: „Pišemo, ne prepisujemo!“. Sugovornici, a time na neki način i suradnici, su nam svi jedriličari i organizatori regata koje smo u ovome tekstu spomenuli.
Melges 24 – najljepša priča hrvatskog jedrenja
Od samih početaka pozorno pratimo i vjerojatno najljepšu priču kada je hrvatsko jedrenje u pitanju zadnjih desetljeća – klasu Melges 24. I upravo smo na stranicama našeg magazina prvi donijeli reportažu o procvatu te klase. Bilo je to u rujnu 2020.
Prvenstvo Hrvatske u klasi M24 ove se godine jedrilo u svibnju u Trogiru, a trofej državnog prvaka treću godinu zaredom osvojila je posada Razjaren koju vodi Ante Ćesić. Posada Panjića koju vode Luka Šangulin i Tomislav Bašić pobjednik je ovosezonskog CRO M24 Cupa.
Vrhunac sezone bilo je SP u Trstu. Nastupilo je 67 posada, među kojima 9 hrvatskih, a pobjedu je odnijela posada njemačkog Nefelia. Najbolji od naših bio je Ćesić na 5. mjestu. Izvrstan posao napravili su Trogirani na Mataranu koji su osvojili svjetsku broncu u Corinthian diviziji.
Krajem prošle godine stigla je sjajna vijest: Međunarodno udruženje klase Melges 24 objavilo je da će se SP 2027. godine jedriti u Puli. Organizator regate bit će JK Trogir, a flotu će ugostiti Marina Polesana, koja je u sklopu grupacije Marina 21. Izabrani su i novi članovi Izvršnog odbora klase, a predstavnik Europe u narednom mandatu bit će Luka Šangulin.
Burna godina za America’s Cup
Prošla godina bila je vrlo turbulentna za America’s Cup. U travnju je objavljeno da Auckland neće biti domaćin America’s Cupa, da Peter Burling neće biti za kormilom branitelja naslova i da tim INEOS neće sudjelovati na regati. Kormilar Kiwija Burling kasnije je objavio da se priključuje timu Luna Rossa, vjerojatno kao savjetnik i trener.
Nakon što je Auckland ispao iz igre, kao kandidati za domaćinstvo America’s Cupa spominjali su se Atena, Napulj i neki bliskoistočni gradovi. A onda je sredinom svibnja odlučeno da će se najvažnija svjetska regata po prvi puta u 174-godišnjoj povijesti jedriti u Italiji. I da će domaćin biti upravo Napulj.
Krajem 2025. pet ključnih timova potpisalo je sporazum America’s Cup Partnership (ACP). Potpisnici toga sporazuma su: Emirates Team New Zealand (NZL), Athena Racing (GBR), Luna Rossa (ITA), Tudor Team Alinghi (SUI) i K-Challenge (FRA).
Ovaj sporazum nadovezuje se na Protokol koji su u kolovozu 2025. potpisali Emirates Team New Zealand kao Branitelj i Athena Racing kao Challenger of Record. Protokolom su definirana pravila i uvjeti održavanja Louis Vuitton 38. America’s Cupa u Napulju. A potpisivanjem ACP-a, stvorena je jedinstvena organizacija posvećena dugoročnoj stabilnosti i rastu America’s Cupa.
Novi uzlet SailGP-a
Svjetsko jedrenje u 2025. obilježio je i novi uzlet serije regata SailGP, koju su prije šest godina pokrenuli Russell Coutts i Larry Ellison. Prošlogodišnji SailGP kalendar bio je najambiciozniji dosad. Širom globusa održano je 12 evenata, a prvi puta jedrilo se na četiri nove lokacije. U Portsmouthu (Ujedinjeno Kraljevstvo), Sassnitzu (Njemačka), Ženevi (Švicarska) i Aucklandu (Novi Zeland). Održano je 12 regata diljem globusa, a u natjecanje su ušli novi timovi.
SailGP se u netom završenoj, petoj sezoni profilirao u najuzbudljivije i komercijalno najisplativije jedriličarsko natjecanje na svijetu. Neviđen rast publike, nova komercijalna partnerstva i niz novih investitora čak su ugrozili primat America’s Cupa kao vrhunca jedriličarskog sporta.
U srpnju je u Southamptonu službeno otvoren SailGP Technologies – sjedište i pogon u kojem će se razvijati inovacije i dizajn. U tom sjedištu, u koje je uloženo 10 milijuna dolara, radi 115 vodećih svjetskih dizajnera, inženjera, brodograditelja i stručnjaka za kompozitne materijale.
Probijena magična granica od 100 km/h
Tijekom zadnje sezone, inovacije su znatno poboljšale performanse F50 katamarana. Uvedeni su revolucionarni novi T-foilovi od titana, s kojima je nekoliko timova probilo magičnu granicu od 100 km/h. Postavljen je i novi brzinski rekord: danski tim ROCKWOOL Racing u Njemačkoj je jedrio brzinom od 103,93 km/h.
Peta sezona završila je regatom u Abu Dhabiju, a naredna, šesta sezona počinje već u siječnju 2026. Prvo će se jedriti u Australiji, gdje je 17. i 18. siječnja na rasporedu Oracle Perth Sail Grand Prix. Na startnoj liniji u Perthu naći će se rekordnih 13 timova iz 13 nacija. Prvi puta u Australiji će nastupiti i novi švedski tim – Artemis Racing.
Ivan Bulaja novi trener američkog SailGP tima
A suradnik našeg magazina Ivan Bulaja izabran je u srpnju prošle godine za novog glavnog trenera američkog SailGP tima. Ivan je i ranije surađivao s Amerikancima te je koristio svoju vrlo uspješnu aplikaciju Sail Viewer za analizu njihovih treninga i regata.
Tako je još 2024. postao pridruženi član američkog tima te ih je „hranio“ podacima na regatama. Nakon nekih početnih dobrih rezultata, Amerikancima prošle godine nije išlo baš najbolje. Izvršni direktor i strateg tima Mike Buckley odlučio je stoga napraviti rez. Dotadašnji trener Evan Aras dobio je otkaz, a za novog glavnog trenera izabran je Bulaja. Ivan je inače napisao dva izvrsna stručna teksta o SailGP-u koja su objavljena u tiskanom izdanju Mora.
U svibnju EP u klasi Laser u Marini Kaštela
Krajem prošle godine u Irskoj su objavljeni dobitnici nagrada Rolex World Sailor of the Year. Dvije najvažnije nagrade dobili su sudionici Vendee Globea – Charlie Dalin i Justine Mettraux. Dalin je za više od 9 dana popravio rekord regate, a Švicarka Mettraux postala je najbrža žena koja je ikada sudjelovala u solo regati oko svijeta.
Kada je jedrenje u pitanju, 2026. neće biti naročito bogata događanjima. Najvažnija regata koja će se jedriti u Hrvatskoj bit će seniorsko EP za klase ILCA 7 i ILCA 6 u svibnju. Domaćin te regate je Marina Kaštela, koja se polako, ali sigurno profilira u respektabilni međunarodni jedriličarski centar.
U 2026. ćemo naravno i dalje pratiti naše jedriličare u malim klasama i domaće regate krstaša. Pratit ćemo i događanja na America’s Cupu i SailGP-u, a vidjet ćemo i što će Ivica Kostelić napraviti u klasi Figaro, kojoj se posvetio prošle godine.
