Izolacija
Iz jednog apartmana donijeli smo televizor i montirali ga u njenu sobu, da se u tim momentima, kad je čuvamo od sebe, barem malo zabavi.
Tek sad vidimo koliko nas je. Zbili smo se u kužini i prvi put u povijesti naše fameje vjerujemo samo jedni drugima. Bojimo se za zdravlje naše tete, one koja se nikada nije udavala i od mladosti vuče sve bolesti koje bi se u tuđim kućama teško dale nabrojit. Zaboravili smo koliko smo puta poželili da je Bog dragi digne i riješi je ovih muka. A usput i nas. A sada je i bolje hranimo, peremo joj ruke i prvu je odvodimo u njenu sobu ako se neko u kužini nakašlje ili uhvati za čelo i zatraži toplomjer. Iz jednog apartmana donijeli smo televizor i montirali ga u njenu sobu, da se u tim momentima, kad je čuvamo od sebe, barem malo zabavi. To joj teško pada i tome se čudimo, jer smo do sada mislili da joj je televizija važnija od nas. Evo, jučer je zaplakala i rekla da nije mogla u cijelom svome životu zamisliti da će je gledati sama. Jer da smo mi njena prava i živa slika. Neću sada lagat, nije vrime za to, većina nas je zaplakala zajedno s njom, ali se nismo grlili.
(…) Više pročitajte u 253. broju Mora.
Napisao: Senko Karuza
Ilustracija: Tisja Kljaković Brajić