Paul Cayard, jedan od najuspješnijih i najcjenjenijih jedriličara svih vremena, dobitnik je nagrade Magnus Olsson za 2026. godinu.
S karijerom koja obuhvaća više od četiri desetljeća na najvišoj razini sporta, Paul Cayard utjelovljuje najbolje od međunarodnog jedrenja. Istakao se kao sportaš i lider, ali i kao iznimno cijenjen mentor i promicatelj razvoja sporta.
Rođen u San Franciscu, Paul Cayard jedriti je počeo vrlo rano te je postao dvostruki olimpijac (1984., 2004.) i osmerostruki svjetski prvak.
Dvije titule u Stelli u razmaku od 37 godina
To uključuje i dva naslova svjetskog prvaka u klasi Star. Iako je sudjelovao na sedam America’s Cup kampanja i pobijedio na Whitbreadu, legendarni američki jedriličar uvijek je isticao kako mu je najdraži trofej u karijeri titula svjetskog prvaka u klasi Zvijezda. Osvojio ju je davne 1988. godine u Argentini.
37 godina kasnije, taj svestrani jedriličar zatvorio je krug i još jednom došao do titule svjetskoga prvaka, ovoga puta u Splitu, na SP-u koje je organizirao Mornar. Cayard je nakon tog uspjeha lani proglašen i Rolexovim jedriličarom godine.
“Stvari koje su perfektne, gotovo da su neobjašnjive”
U intervjuu koji je dao za Magazin More, Cayard je o Stelli kazao:
- Ponekad, stvari koje su perfektne, gotovo da su neobjašnjive. Ako pogledate, Star je sa svojih sedam metara prilično velik brod. I težak je, a na njemu jedri samo dvoje ljudi. Logistika i jedrenje tako su puno jednostavniji nego kada je u pitanju klasa J70, na kojoj je četvero ljudi u posadi. U Staru koristiš ista jedra, bez obzira puše li pet ili 25 čvorova, a jarbol je predivan. Na njemu se može razviti ogromno jedrilje i neće puknuti ni na 25 čvorova vjetra. Bez obzira koliko je vjetra, jedri se uvijek s istim jedrima i s istim jarbolom, bez spinakera. Tu onda dolazi do izražaja tehnička potkovanost jedriličara i njegovo umijeće trimanja. Jer s malim promjenama koje se dobiju dobrim trimom jarbola ili jedara, može se dobiti onaj presudni dodatni čvor brzine. Još i danas, a jedrim gotovo 50 godina, i dalje nisam uvijek 100 posto siguran jesam li dobro natrimao jarbol. A kompetitivne jedriličare uvijek magnetski privlače te situacije u kojima nešto ne možeš do kraja dokučiti.
Whitbread i America’s Cup karijera
Paul Cayard je čuven i po uspjesima u offshore jedrenju. U sezoni 1997./98. kao skiper vodio je ‘EF Language’ do pobjede na Whitbread regati oko svijeta. Postao je time prvi američki skiper koji je pobijedio na toj regati. Kasnije je zauzeo drugo mjesto u izdanju Volvo Ocean Racea 2005./06. Ima i bezbroj naslova prvaka u klasi Maxi, na superjahtama i na klasičnim offshore regatama.
Sudjelovao je na sedam izdanja America’s Cupa, pri čemu se posebno ističe kao skiper talijanskog izazivača ‘Il Moro di Venezia’, s kojim je 1992. osvojio Louis Vuitton Cup.
Uz natjecateljske uspjehe na moru, Cayard je dao značajan doprinos razvoju jedrenja. Obnašao je vodeće uloge u timovima, na događanjima i u međunarodnim udruženjima, kao i na čelu američke olimpijske jedriličarske reprezentacije.
Hvala ti, Mange!
Cayardova karijera – na moru i izvan njega – odražava vrijednosti izvrsnosti, vodstva i sportskog duha koje slavi nagrada Magnus Olsson.
- Imao sam sreću upoznati Magnusa te jedriti s njim i protiv njega tijekom naših dana na Whitbread i Volvo regatama 90-ih i 2000-ih. Njegova osobnost i entuzijazam bili su magnetski. Magnus je bio središte svake brodice, svakog sastanka, svakog projekta. Bilo da je bio s državnicima na svečanoj večeri ili s djecom koja jedre u klasi Optimist, jednako se dobro uklapao u svako društvo. Mislim da je jedina osoba koju sam ikada upoznao, a koju su svi voljeli i za koju bi svi rekli: ‘uljepšao mi je dan’. S tim na umu, zaista mi je čast primiti nagradu Magnus Olsson za 2026. Hvala ti, Mange. Svi se smiješimo dok mislimo na tebe – rekao je Cayard.
Svečana dodjela nagrade održat će se 9. lipnja u 17:30 sati u Nya Djurgårdsvarvetu u Stockholmu.
