Posjetili smo mladog i perspektivnog vinara i vinogradara Lukšu Hropića, Lastovca koji je nakon školovanja odabrao ostati na otoku i posvetio se revitalizaciji grka koji se uglavnom vezuje za susjednu Korčulu
Prva asocijacija na sortu grk je Korčula. I to njena jugoistočna strana, Lumbarda. Sorta vina koja se tradicionalno uzgaja na tom otoku, te u manjim količinama na susjednom Visu, Braču, te na poluotoku Pelješcu. Nekoć se uzgajala i na najudaljenijem naseljenom jadranskom otoku, Lastovu. O tome da se na Lastovu ponovo uzgaja grk (Vinarija Hropić) i proizvodi vino vrhunske kvalitete doznali smo od Tončija Jurice, ribara, kuhara i vlasnika restorana Triton u Zaklopatici na Lastovu. S njime stariji članovi naše redakcije prijateljuju već desetljećima i vjeruju u njegov sud kvalitete.
Pa smo njegovu preporuku shvatili ozbiljno. Ne samo da nam je preporučio, već je i pošteno nahvalio mladog vinara i vinogradara Lukšu Hropića. Ideja da se uputimo na Lastovo odležavala je skoro dvije godine, a svaki put nešto bi nas spriječilo. Sada smo konačno to i napravili, a sigurni smo da ćemo se uskoro i vratiti. Hropićevog grka iz 2022. najprije smo probali u Tritonu gdje je vino sjajno leglo uz riblju večeru.
Vinarija Hropić usko surađuje s korčulanskim mentorima
Drugog dana s Lukšom Hropićem smo se našli u njegovoj vinariji. Mala, ali lijepo uređena i moderno opremljena vinarija nalazi se u prizemlju njegove stare kamene kuće. Ako na mjesto Lastovo gledamo kao na amfiteatar, njegova je vinarija na pozornici ili tik iza zastora. Odmah kraj trga gdje se održava nadaleko poznati Lastovski poklad. S Lukšom smo razgovarali o njegovom akademskom putu, enološkim počecima ali i prijateljevanju s korčulanskim vinarima. Ondje ga je čuveni enolog i vinar Janko Jovanov uzeo pod mentorstvo. O njemu priča kao o drugom ocu, a hvali i suradnju s preostalim korčulanskim vinarima.
„Fakultet te nauči razmišljati, teoriji, proširi ti vidike i upoznaš dosta ljudi. Ali što se tiče struke najviše sam naučio od Janka, način razmišljanja, kako pristupati vinu… Od Franka Miline Bire naučio sam o pristupu poslu, o vrhunskoj higijeni koja je jako bitna za vrhunsko vino. Kao i svaki korak u procesu.“ A svemu je dodao i vlastito iskustvo.
Oduvijek u obiteljskom vinogradu
Mladi lastovski vinar ima još razloga za veselje. Na Korčuli je osim mentorstva po pitanju vina, posebno sorte grk, prijatelja i poslovnih suradnika, upoznao i suprugu Dariju s kojom ima sina Luku.
Rođeni Lastovac, Lukša je od malih nogu s djedom išao u vinograd. Isprva je to bilo uzbuđenje da vozi traktor, a kasnije je i zavolio brigu o vinogradu. Završio je srednju šumarsku školu u Karlovcu i mislio upisati Šumarski fakultet u Zagrebu, ali je od toga odustao. „Šta ću ja sa Šumarskim fakultetom na otoku?“ Oduvijek je sebe smatrao praktičnim čovjekom, objašnjava nam Lukša, pa je nakon završene tri godine Mediteranske poljoprivrede u Splitu, upisao diplomski u Zagrebu. Te je godine bila velika navala na smjer vinarstva pa je upisao smjer Ekološka poljoprivreda i preko molbi položio sve vinarske predmete.
U Zagrebu je bio cimer s Korčulaninom Matejem, sinom čuvenog i odnedavno pokojnog vinara Janka Jovanova. S Matejem je i studirao i prijateljevao, pa je počeo odlaziti u berbe na Korčulu. Tada je upoznao i ostale vinare susjednog otoka Biru, Zuru i ostale… Diplomirao je na autohtonoj lastovskoj maslini piculji. Međutim, „prevagnulo je vinogradarstvo, jer na manjoj površini mogu se ostvariti neki ozbiljniji rezultati. Da bi živio od maslinarstva, trebao bih imati preko 1000 ili 1500 stabala.“
Novi nasadi grka na Lastovu stari su tek 8 godina
Imao je nešto obiteljske zemlje koju je iskrčio. Do toga bilo je i crkvene zemlje, koju je uzeo u zakup. „Moji su uvijek imali 7-8 tisuća loza, još u djedovom vinogradu. To grožđe je nekoć išlo u vinariju, u zadrugu. Kako je zadruga propala, smanjio se i njihov vinograd. Ostalo je oko tri i pol tisuće loza. To su bile razne sorte – kuč, maraština, plavac, babić… To je bio klasični socijalistički vinograd gdje su se sadile sorte koje su davale puno vina. Nije to bila neka ekstra kvaliteta, ali su ljudi radili i prodavali“, objasnio je Lukša. „Ja sam to malo-pomalo sve iskrčio. Ostalo je maraštine nekih 500 loza od starog vinograda i posadio sam nešto novih.“
To se događalo odmah nakon završetka studija, 2016. godine, kada je Lukša zapravo započeo saditi svoj prvi vinograd. Njegovi nasadi grka stari su stoga tek osam godina. Trsi maraštine su stari, a još grožđa te sorte otkupi od lokalnih kooperanata. Druženjem s enolozima, proizvođačima s Korčule, upoznao je potencijal grka, koji su tu lozu digli na visoku razinu. U cijeloj priči oko vinogradarstva puno mu pomažu roditelji Margaret i Luka. Konkretnu podršku vidjeli smo i na djelu. Daria i sin Luka došli su nas pozdraviti i donijeti narezaka i kruha tijekom kušanja, a u vinogradu mu je otac Luka taman završavao košnju.
Svojedobno najbolji grk Austro-ugarske – s Lastova
Kao dijete puno je bio u društvu djeda Luke i starijih. Tako je i čuo priču da je prije stotinjak godina, jedan Lastovac s vinogradom u području njegovog dobio nagradu Austro-Ugarske za kvalitetu vina, sorte grk. Pojavom filoksere to je sve nestalo. Sa socijalizmom je došao trend kila, a grk daje malo kila premda ima kvalitetu. Tako je došao na ideju revitalizirati grk na istom mjestu.
Lastovo zbog specifičnosti brdolikog reljefa ima ukupno 46 plodnih polja. Zanimljivo je i to da se njegovi vinogradi nalaze u području s pjeskovitim tlom. Baš kao i najbolji vinogradi na Korčuli. Ipak, drugačija je mikroklima, pa je i drugačiji karakter lastovskog grka, bez direktne izloženosti moru i morskoj soli. Njegov je vinograd zaštićen visokim brdima.
Prvu etiketu grka s Lastova napravio je zahtjevne 2019. godine
Posadio ga je 2017., a prvu berbu imao je 2019. godine. Imao je tek par stotina litara. Prvog grka flaširao je godinu poslije. Dvije godine kasnije uz prvu etiketu grka. Flaširao je i etiketu maraštine, a ove godine ima prvu etiketu rosea, te couve od merlota, caberneta i plavca malog. Sve smo ih imali prilike isprobati. U vinariji smo među prvima probali i taman dozrelog grka iz berbe 2023. Godina za koju Lukši govore i stariji vinari da je bila izuzetno zahtjevna. Unatoč svemu prezadovoljan je sa svim vinima, a mi se s time itekako slažemo.
Zasad vinarija Hropić nema vlastitu kušaonu, već Lukša posjetitelje ugošćuje u vinariji, odnosno u prostoru susjedove konobe. Ali i to je u planu. U planu su i novi nasadi. Uz postojeći vinograd, obišli smo i mladu lozu koja je tek iznad visine kičice. Lukša ju je zimi pažljivo zatrpao da je mraz ne uništi. I baš ju je u danima prije našeg dolaska otkopao.
Dobio je vinsku omotnicu, mjeru pomoći Ministarstva poljoprivrede za ulaganje u vinarije i marketing. Vina Hropić zasad se distribuiraju direktno iz vinarije, a mogu se naći u sve više cijenjenih restorana u Zagrebu i na obali. Među njima i neki s Michelinovom zvjezdicom, te drugim prestižnim nagradama. Na Lastovu opskrbljava restorane, koji prodaju njegova vina turistima, gdje važnu ulogu igraju i nautičari.
Napisao: Teo Marević
Snimili: Braslav Karlić i Teo Marević
Originalno objavljeno u 278. broju Magazina More, lipanj / srpanj 2024. godine.