Na relativno malom prostoru veliko je bogatstvo različitih kuhinja, vina, ulja, sireva, pršuta… Čak i riblje vrste ulovljene uz zapadnu obalu Istre razlikuju se od onih koje ćemo naći u kulfu Hvara ili Visa. Čuveni kvarnerski škampi, cipal bataš iz Neretvanskog kanala, grancevole s punte Kamenjaka, kozice ili riba iz Prokljanskog jezera – sve njihove okuse obilježio je prostor na kojem žive i love se. Gdje su tek stonske kamenice ili vongole iz pličina sjevernog Jadrana. Ploveći od Prevlake do Savudrije, uz pejzaže mijenjaju se i okusi.
U ovo doba kad se polako pripremamo za postavljanje blagdanskih stolova, kad završava berba maslina i ulje se sprema u podrume, kad se u iščekivanju prvih zimskih bura stavljaju sušiti pršuti, kad se na stol iznose dozreli sirevi, jedan takav pun mirisnog ulja, pršuta i sira spremamo i mi za vas.
Pomogli su nam ga složiti naši prijatelji koje smo godinama stjecali u predasima plovidbi i lutanjima otocima. Sve su to pretežno obiteljski proizvodi, makar za pravo reći, neki od njih organizirani tako dobro da su uspjeli onime što proizvode zadiviti ne samo nas već i čitav svijet.
Zadivljujućoj raznolikosti maslinovog ulja doprinose i različiti pristupi u proizvodnji pa je paleta naših ulja takva kakva se teško negdje drugdje na svijetu može naći. Malo je pravih nautičara na čijim se brodovima neće naći boca maslinovog ulja. Ili još bolje, barem nekoliko različitih vrsta. Poslužit će nam za začiniti ribu, pripravljali je lešo, na brujet ili je pekli. Prelit ćemo njima slane inćune, feticu sira, poslužit će nam za salatu, tek s njim meso će dobiti onu očekivanu slast. Teško ćemo ijedno jelo, nekad i slasticu, zamisliti bez njega.
Zato ćemo kad god možemo i dok plovimo odabrati najbolje ulje, proizvođača kojeg volimo i cijenimo, za kojeg znamo koje i kakve masline uzgaja, gdje ih i na koji način prerađuje i kako čuva ulje.
Sir je vjerni pratitelj pršuta ili je možda obrnuto? Teško je na to dati decidirani odgovor. O ukusima se ne raspravlja, pa će netko poželjeti sir s pršutom, a netko pršut sa sirom! Uzduž cijelog našeg jadranskog područja – negdje više, negdje manje – tradicionalno se uz stočarstvo uglavnom sitnog zuba spravljao sir.
Za vjenčanja i karmine, za rođenja i krštenja, za prve, ali i za visoke okrugle rođendane, za srebrne, zlatne i dijamantne pireve, za sva svečana događanja u obitelji na stolu je trebao biti pršut. Na mnogim putovanjima, izletima ili marendama s nogu kultni sendvič od bijelog, još mlakog kruha bogato postavljenog fetama pršuta bio je i ostao nezaobilazan zalogaj. Pršut se mora rezati nožem i nastojati odrezati što dužu fetu po svoj širini reza, a to mogu samo meštri od pršuta.
