Naš suradnik, fotoreporter, pustolov i ribolovac Robert Pljušćec, vratio se iz nenaseljenog i nepoznatog južnog akvatorija Sudana samo nekoliko dana prije negoli je ova afrička zemlja ponovo zavijena u užas oružanog sukoba
Nakon dvije i pol godine došlo je vrijeme da se vratim u Sudan, na njegove obale Crvenog mora. Zadnji put kada sam bio ovdje, prisjećao sam se kako sam kao dijete sjedio zalijepljen ispred ekrana jednog od prastarih televizora koji su početkom devedesetih na HRT-u vrtjeli dokumentarce Jacquesa Cousteaua o njegovom istraživanju Crvenog mora. Taj osjećaj postignuća i ostvarenja dječačkih snova me kratko uzeo kada smo se usidrili na Sha’ab Rumiju, jednom od najpoznatijih sjevernih koraljnih grebena, gdje je dobri stari Jacques postavio prvi podvodni laboratorij.
Priča je ove godine bila drugačija, s grupom američkih fly fishing ribolovaca, spremali smo se na dvotjedni put duž sudanske obale, ovaj puta na duboki jug gdje smo trebali doći sve do granice s Eritrejom. Iako nam se putovi plovidbe više nisu poklapali s onima legendarnog Jacquesa, s nama je bio kapetan broda Claudio Scarpelini, koji je usput i instruktor ronjenja i u prošlosti je radio na projektima označavanja morskih pasa i manti sa sinovima Jacquesa Cousteaua. Istraživački duh s velikim naglaskom na pravu avanturu u apsolutnoj divljini, brujao je utrobom broda Felisidad ll u duetu s njegovim masivnim dizelskim motorom.
Prva stanica na dugoj plovidbi bio nam je maleni greben i otok Seil ‘Ada, odskočna daska na krajnji jug i daleku cjelonoćnu navigaciju. Obala Sudana duga je otprilike kao od Pule do Otrantskih vrata, a na prijašnjim sam turama u ovoj zemlji plovio unutar stotinjak nautičkih milja u njenom srednjem dijelu, oko Port Sudana, ali krajnji jug mi je bio nepoznat. Dolazak na ovo mjesto bio je tek nagovještaj onoga što smo gledali u nastavku kako smo se primicali jugu, području u kojem se svakom miljom sve više osjetila vladavina divljine. (…) Više pročitajte u 273. broju Mora.
Napisao i snimio: Robert Pljušćec