Windward Islands ili Otoci privjetrine je skupina najjužnijih Kariba od Grenade do Martinika – more, sunce, vjetar, toplina… Tko ne bi poželio biti tamo, pogotovo dok je kod nas zima, kiša, magla – doba godine koje bismo svi najradije preskočili. Istina, samo od prosinca do svibnja, jer u lipnju službeno počinje sezona uragana i Karibi nautičarima nisu poželjni.
Možda radi toga, a možda i iz nostalgije za zimom 1992. koju sam nakon regate Amerika 500 proveo na Bahamima, odlučio sam se, eto sasvim slučajno, u čast 25. godišnjice mog velikog uspjeha, ukupne pobjede na regati preko Atlantika, posjetiti Karibe još jednom. I to, ne tjedan-dva u čarteru, nego četiri mjeseca na vlastitoj jedrilici, ne računajući još četiri mjeseca koja su mi bila potrebna za prelazak Mediterana i Atlantika u oba smjera. Odluka koja je pala iz nebesa negdje baš oko Velike Gospe prošlog ljeta šokirala je ne samo mene nego i moju obitelj. Nisam imao radara, AIS-a i stotinu stvari bitnih za tako dugu plovidbu, a ni vremena za duge pripreme, ali volja i želja bile su tu.
Pokret 15.9.2017. iz Punta (otok Krk) nije puno obećavao. Kiša me je pratila do Visa, da bi prelaskom Jadrana na Vieste, stala. Dio našeg dobrog starog Mediterana prejedrio sam sam, a dio s Matejom Vadlom koji se iskrcao u Gibraltaru gdje ga je zamijenio moj sin Adrian. Jedini ulazak u Gibraltar je cestom koja vodi preko piste (koja je većinu vremena u magli) i zatvara se rampom kada avion slijeće.
Sin Adrian se teško razdvojio od simbola Gibraltara sve dok mu ruksak nije bio pun slatkiša, da bi onda po najvećoj magli krenuli prema Gran Canariji.
Bio sam primoran krenuti po magli i lošijem vremenu iz marine Alcaidesa (nova Španjolska marina samo 100 m od granice s Gibraltarom) jer je nažalost naše druženje bilo uvjetovano Adrianovim školskim praznicima. Brodovi se javljaju sirenom, ali ni sami ne znate odakle. Na sreću, svi voze polako.
Čim smo prošli sredinu kanala dočekao nas je istočni vjetar i otpuhao maglu, ali istovremeno donio 30 čvorova vjetra i valove od 2-3 metra. Na sreću, valovi su bili u krmu, jer je drugačije iz Gibraltara nemoguće izaći. Morska struja uvijek teče iz Atlantika u Mediteran (Mediteran je deficitaran s vodom), a kad pritom bude još i zapadni vjetar, onda je izlaz na Atlantik u tako maloj jedrilici, kao što je Jeanneau SO 34.2, nemoguć. Suprotno tomu, ako pak puše istočni vjetar (Ponente), ulazak u Mediteran, zbog kratkih i strmih valova, vrlo je težak.
