Zbog svog izgleda koji se ne uklapa u jadranske riblje vrste s prezirom i strahopoštovanjem lampuga je nekada eliminirana iz ribarske kašete
Osim u naslovu spomenutih naziva, za ribu koja izgledom odudara od uvriježene predodžbe jadranske ribe, u literaturi se mogu pronaći i nazivi kao konjski rep, dorado, dolphin fish, dugin ratnik, capone ili calitos. Ipak, na Jadranu kao i na većem dijelu Sredozemlja poznata je kao lampuga. Znanstvenog je naziva Goryphaena hippurus (Linnaeus, 1758.), ali ima i brojne sinonime u kojima se uz mnoge druge pojmove pojavljuje dio imena aurata ili siculus aludirajući na njenu zlatnu boju ili česti ulov sicilijanskih ribara kao što hippurus aludira na konja.
Naziv lampuga nije zadovoljavajuće objašnjen, ali njeno svjetlucanje (lampa) očito je bilo presudno za ovaj naziv. Ima žive, uočljive boje tijela i peraja od plave, modre, žute, zelene, zlatne do srebrne što je čini jednom od najljepše ušminkanih riba u Jadranu. Nažalost, kad napusti more i umrtvi se, napuste je i sve prekrasne boje. Lampuga je riba tropskih mora, naziv mahi-mahi je iz havajskog jezika, i koliko god se skitala po svjetskim morima i oceanima uvijek je u potrazi za toplim morem.
Kako je lampuga sve češća i sve veća (i do 20 kg) lovina jadranskih ribara, eto i riblje potvrde da je Jadran sve topliji. Zanimljiv je, za ovu ribu, naš stariji naziv trabakul. Naime, riba ima prepoznatljivu visoko zaobljenu glavu (visoko čelo), naročito istaknutu kod spolno dozrelih mužjaka koja uvelike podsjeća na široku okruglu provu nekadašnjih drvenih jadranskih jedrenjaka trabakula.
Zbog svog izgleda koji se ne uklapa u jadranske riblje vrste s prezirom i strahopoštovanjem je nekada eliminirana iz ribarske kašete. Nerijetko se bacala kao nešto nevrijedno i sumnjivo za konzumaciju. Nije se nikako uklapala u tradicijske načine pripreme ribljih jela. Danas se vrlo rijetko može vidjeti na ribarnicama i mnogi, gotovo svi, zaobilaze je u velikome luku. Istina, ovakav odnos prema ovoj ribi ima i barem jedan pozitivan učinak. Niska joj je cijena! Od desetak prijatelja s kojima ispijam jutarnju kavu samo je jedan bio znatiželjan i probao na gradele ispeći lampugu. No, nije bio oduševljen i nije mi dao preporuku da i sam isprobam.
Ipak, da nema znatiželje i propitkivanja, nikada se ništa ne bi otkrilo! Nabavio sam, vrlo povoljno, dvije lampuge, približno svaka oko kilogram. Očistio kao i svaku drugu ribu. Prerezao ih na tri komada. Svaki sam komad filetirao, bolje rečeno rastvorio. Nisam odstranio glavnu kost (kralježnicu), ali kad sada razmislim možda sam trebao i to učiniti. Ukazalo se ne baš potpuno, snježno bijelo meso ali zato kompaktno i čvrsto.
Sve ostalo je bila klasika. Posolio, popaprio, maslinovim uljem zalio i na gradele stavio! Ubrzo je meso postalo snježno bijelo! Sada se filetiranje ribe pokazalo kao dalekosežna izvrsna odluka. Oprez! Čim filet pobijeli do polovice, okrenite ga na drugu stranu i pecite još toliko vremena. Prvo žeravici izložite stranu na kojoj je koža. Povremeno pouljite. Još nešto vrlo važno morate znati. Uz ovu ribu izvrsno, gotovo obvezno, ide povrće bilo pečeno, bilo pirjano ili salata ili kao neki umak. Dobro je imati i limun ili gorku naranču, ljutiku ili kiselu kapulicu. Tek tada ćete imati potpuni užitak.
Riba ima kompaktno čvrsto meso kao stvoreno za filete odnosno riblje odreske koje lako možete osloboditi od ionako malog broja kostiju. Ako ste zainteresirani za kulinarsko istraživanje, ova će vam riba pružiti punu zadovoljštinu, napose konačnim okusom. Usput, na internetu možete naći zanimljive sicilijanske recepte, uostalom nije ni za što nazvana Lampugus siculus Valenciennes, 1833.
SASTOJCI
lampuga oko 1 kg, filetirana
papar
sol
maslinovo ulje
sezonsko povrće (pečeno, pirjano, salata…)