Suton je već dobro zagospodario krajolikom, ali smo ipak odlučili prošetati mjestom. Noćno upoznavanje nije dugo potrajalo jer mrkla noć se brzo spustila pa smo zastajkujući nekako u nedoumici što nam je činiti prešutno odustali od šetnje oko poluotoka. Kao spas su nam se ukazala svjetla na moru pa smo definitivno stali i mudrovali tko ili što se krije iza uočenih svjetala. Mladen je pod jednim svjetlima prepoznao jedrilicu, a pod drugim koču koja se vraća u matičnu luku. Iako je bila noć, kad god bi se koča nagnula na valu, a njena svjetla prošarala okolnu tminu, vidjeli smo da za njom uporno lete galebovi, što nam je bio dobar znak. Jedan prolaznik nam je rekao da vjerojatno čiste mrežu i sortiraju ribu, a kad to završe doći će na mul. Ovo nam je bio dodatni poticaj zbog kojega smo prekinuli šetnju i požurili tamo gdje bi se koča trebala privezati. Već prije nego li smo došli okupilo se na mulu 5, 6 ljudi. Neki su imali male plastične kantice, a neki vrećice. Nije trebalo dva puta pogađati da su u napetom iščekivanju friške ribe. Tako je i bilo. Spretnom manovrom koča se koštala pod rivu (mul). Učinilo nam se da će krmom udariti u privezani turistički kruzer, katamaran, ali to se nije dogodilo. Dapače, dva broda kao da se poznaju. Na tendom natkrivenom kuvertom ribari su užurbano slagali kašete s ribom. Skupilo se još ljudi. Odnekud se pojavila gospođa (poslije ćemo doznati da je to gospođa Antonija Pedišić) i vaga pa je prodaja mogla započeti. Nije dugo potrajalo jer kupovalo se uglavnom samo za jedan obrok. Nikakvo čudo. Sutra će koča u isto doba dana na istome mjestu opet biti s friškom ribom! Riba je brzo zasuta ledom, prebačena u kombi i odvezena prema prodajnom lancu s kojim vlasnik g. Joško Pedišić ima ugovor o isporuci. S koče su iskrcane dvije kašete “ulovljenog“ smeća. Uglavnom je to plastika. Mornari su to uredno ubacili u obližnji kontejner. Joško nam je rekao da kad se počelo dovoziti u mreže ulovljeno smeće da je toga bilo pravo malo čudo! Sad je već podnošljivo! Inače koča je svoj ulov, ribe i smeće, ulovila prema jabučnoj kotlini ili kako bi ovdašnji ribari rekli vanka Blitvenice. Od bilo kojeg našeg porta ili portića baš iz ovoga portića je najkraći put do jabučne kotline. Možda pogađate gdje smo? Primijetismo da je koča prostrana, da ima neuobičajeno široku radnu površinu. Opet je Joško uskočio s objašnjenjem. Izvorno, ovo je talijanska koča, ali je zbog nedozvoljenog ribolova u tuđim teritorijalnim vodama zaplijenjena. Kako brodovi kao i ljudi imaju svoju sudbinu, tako je sudbina ovaj brod donijela u vlasništvo Joška Pedišića. A svu ovu veliku površinu ljeti iskoristimo za stolove i klupe za turiste jer ih vodimo na turistički ribolov. I vidite, ova koča je izgradila ovaj kruzer katamaran! Njegov je i turistički katamaran (dvojica su kompanjona). Ovdje se otvorila iznenadna, zanimljiva i intrigantna priča, ali ribare je umor tjerao na počinak (sutra opet prije 5 sati kreću u ribolov), a i mi smo sve više zijevali ko ribe na suhom. Dogovor je pao, sutra nastavljamo razgovor!
