PREMUDA I SILBA – što nautičarima pružaju pučinski otoci na sjeveru zadarskog arhipelaga

Na rubu velikog moćnog mora Premuda i Silba pružaju varljivu sigurnost, ispunit će vas pozitivnim adrenalinskim strahom, mirisom oleandera, odsustvom automobila, naslagama slavne pomorske i ribarske tradicije

Naš redakcijski trojac se krajem lipnja iz marine Betina zaputio put Premuda i Silba, dva nevelika i lijepa otoka na putu onima koji iz Istre ili Kvarnera plove prema jugu i do kojih se često doplovljava iz zadarskih marina, ali isto tako rijetkog cilja onih što svoje brodove drže južnije od Šibenika. Nema na njima starih luka i naselja uz more, na kakve smo navikli na nedalekom Lošinju, Cresu, Krku ili Rabu. Naprotiv, njihovi žitelji gradili su svoje raštrkane kuće na uzvisinama podalje od mora i tek u ovo moderno turističko doba, kad je onih koji tu stalno žive sve manje a turista i nautičara sve više, sele se put njihovih očaravajućih i nekom osobitom ambijentalnošću obilježenih obala.

Premuda

Svi jadranski pučinski otoci pa i Premuda i Silba plijene iskonskom ljepotom, privlačnošću koju je teško opisati i onome tko to nije doživio dočarati. Stvara li tu privlačnost pučina, onaj pozitivni adrenalinski strah od velikog moćnog mora ili je to sigurnost koju pružaju ti otoci pred sinjem morem? Teško se odlučiti što je posrijedi, ali privlačnost je neobuzdana.  Upravo to ćete osjetiti i doživjeti vežete li svoje plovilo za bovu pred lučicom Krijal na Premudi. Taj otok je najmanji, najzapadniji i put pučine najistureniji otok zadarskog arhipelaga.

Nekada je tu živjelo preko pet stotina ljudi a danas ih je tek šezdesetak. Nekada su se otočani bavili ovčarstvom i proizvodili kvalitetan sir poznat kao i onaj paški. Uzgajali su krumpir i drugo razno povrće, dobivali vrhunsko maslinovo ulje. Kroz povijest Premuđani su bili pomorci i imali su zavidnu flotu brodova, zahvaljujući čemu su se i manje iseljavali s otoka u usporedbi s drugim jadranskim otocima. Prvi Premuđani bili su kamenari, obrađivali su kamen i proizvodili vapno. Glavna luka im je bila Loza, a u današnjoj Krijal bili su im ribarski magazini

Prolaz Krijal

Usidrite li se tu bit ćete bliže otvorenom moru nego na ijednom drugom sidrištu na Jadranu. Ona je sigurno jedna od najintrigantnijih, najslikovitijih, najzagonetnijih i mogli bismo tako nabrajati unedogled, lučica na Jadranu. S južne pa do zapadne strane Krijal štite hridi poredane kao kakav svemogući štit, ali već na prvi pogled bit će vam jasno da popuštaju pod naletima jakog juga ali i sjeverozapadnjaka. Skupni naziv za hridi je prema imenu one najveće Masarine, no i svaka ima zasebno ime, Hripa, Plitka sika, Bračić i Mala sika. Zajedno s obalom tvore lagunu, duboku najviše pet metara, u kojoj se zbog naizmjence pjeskovita i posidonijom prekrivena dna more prelijeva u svim mogućim nijansama modrog. Ono je ovdje osobito čisto, u prolazu uvijek ima struje i divno je okupati se, bilo da skačete s broda ili da gumenjakom pođete do grebena.

U ovome kanalu između Premude i niza hridi više je bova, neke su bliže hridima pogotovo onoj Masarine na kojoj je i lijepo žalo, a neke bliže Premudi odnosno lučici Krijal. Makar koncesionar sa Silbe koji brine o sidrištu ima pravo usidriti 69 bova, mi smo ih zatekli dvadesetak a i te su bile dovoljne za desetak jedrilica i manjih motornjaka koliko ih se tih dana sidrilo uz Premudu.

Ostala sidrišta

Ne računajući još nekoliko koje smo, ploveći ovamo vidjeli u uvalama Premuda i Zaporat, koje će odabrati oni koji vole posvemašnju osamu i mir. U njima je dobra zaštita od bure te, ovisno o kraku u kojem se baci sidro, i od maestrala i juga, a ima i lijepih žala. Osam milja udaljena put put pučine leži na šezdeset metara dubine olupina Szent Istvana, austrougarskog bojnog broda, torpediranog potkraj prvog svjetskog rata.

Uz Premudu je još par dobrih sidrišta. Južno od Krijala je uvala Premuda koja ima tri kraka koji svi završavaju žalom. Dobro je zaklonište od bure a ovisno u kojem ste kraku usidreni i od maestrala i juga. Tu se nekada sidrila otočka flota jedrenjaka. Malo dalje je i uvala Zaporat, sličnog oblika ali nešto manje žaštićena od južnih i sjeverozapadnih vjetrova. Još dalje prema jugu su uvale Široka i Letnja u kojima se također može sidriti. Sjeveru okrenuta strana otoka nema dobrih zakloništa. U uvali Loza je tridesetak metara duga riva dok je uvala Nozdra, na sjeverozapadnoj obali otoka dobro zaklonište tek po južnim vjetrovima.

Đir po otoku

U Krijalu je zapadno od stare lučice u kojima domaći svijet veže barke i koju kao rukama obgrljuju lukobrani, sagrađeno moćno trajektno i katamaransko pristanište. Prije je pristanište, koje i sada ponekad za olujnog juga posluži svrsi, bilo na sjevernoj strani otoka u uvali Loza. U lučici je crkva sv. Krijala (Cyriacus, Cirijak) koja je do 18. st. bila župna crkva. Uz crkvu je groblje. U lučicu uplovljavaju mjesni ribari kod kojih se može nabaviti svježa riba.

Tik nad lučicom su restorani Masarine i Kod Celestina, jedina mjesta druženja i blagovanja za one koji ovamo doplove. Mi smo odabrali Masarine Veljka Žuvanića koji ima dugogodišnju tradiciju, a daleko prije restorana ovo su bile prostorije ribarske zadruge osnovane još 1903. godine. U susjednoj kući je stara uljara, a na katu su društvene prostorije. Već i to govori, da koliko god Premuda bila slabo naseljena i na samom rubu kulfa, oni koji do nje doplove ako nisu prevelikih prohtjeva i na otoku mogu naći sve što im treba. I usput se, poput nas, družiti s domaćim svijetom među koji, na svoj način, spadaju i oni koji ovamo dolaze ljeti raditi.

Upoznali smo kuhara Milenka Kojića koji već osam godina po tri mjeseca radi u restoranu. Sam će za sebe reći da je “sezonski Premujani”. I simpatična konobarica Nina je s kopna i to iz Novog Sada. Naumila je jednoga dana baviti se cikloturizmom. Uskoro će im se pridružiti Stipe Kozul iz Ražanca koji živi u gradu (Zadru), a danas smo ga sreli tridesetak koraka dalje u borovoj hladovini pred minimarketom koji radi dvokratno i samo ljeti. A sezonske zaposlenice u trgovini Lucija i Ema ljeti dolaze prva k baki, a druga didi i babi pa tako spajaju ugodno s korisnim.

Uz brdo u mjesto

Većina od onih šezdesetak stalnih stanovnika ne živi u Krijalu nego u centru mjesta na 70-ak metara visokom brežuljku. Uspevši se do mjesta nismo našli žive duše. Vukli smo se ulicama Premude koje su vijugale među vrtovima okićene brojnim oleandrima u punome cvatu i obilno rodnim divljim šljivama i odjedanput smo se našli u „centru“ mjesta. Ambulanta na kojoj je ploča s godinom 1986. bila je zatvorena, crkva zatvorena, turistički info nismo pronašli, ali pošta je bila otvorena i tu smo pronašli sve što nas je zanimalo. Poštarica Meri Lukin znala je odgovore na sva naša pitanja. Pošta je u unajmljenom prostoru, a iznad na katu je dom gdje se skuplja mladež tijekom ljeta. Doznali smo da svećenik dolazi svaku nedjelju sa Silbe, tako nekako i liječnik, ali ne nedjeljom.

Meri ima ključeve od crkve sv. Jakova pa smo je mogli i razgledati. Kao poštarica radi pola radnog vremena, a u drugoj polovici radnog vremena je agent Jadrolinije i prodaje putne karte za trajekt i katamaran. Pred poštom je za otočke prilike prostrani trg-park kojemu je višemjesečna suša i vrućina poprilično izmijenila boju i izgled. Zapušteni spomenik koji su prekrile grane čempresa i već druga ruzinava drobilica za kamen prekrivena raspadajućom ceradom koja skriva stari motor ARAN, dobro su se uklopili u opću sliku trga. Jedino su neumorni cvrčci davali kakav-takav ritam iscrpljujućem vrućem ljetnom danu.

Ipek se kreće

Kaže Meri da se otkada je sagrađeno trajektno pristanište u Krijalu na otoku se osjeća spor napredak. Sagrađeno 30-ak novih kuća na otoku i još toliko obnovljenih starih. Tek tri-četiri obitelji imaju po jednog zaposlenog ali sve na pola radnog vremena, a to znači i pola plaće.

Većina gostiju koji dolaze na Premudu jesu Slovenci, Austrijanci i Nijemci. Još smo skoknuli do trgovine koja je znatno veća od one ljetne u Krijalu, a u hladovini pred njom posluhnuli žustru raspravu dvojice istomišljenika o politici, lokalnim izborima, rezultatima izbora i nepoštenim koalicijama stranaka za koje su glasali. Reklo bi se, sve isto kao u velikome gradu, samo umanjeno.

Kad smo sve saznali vrijedilo se spustiti natrag do mora i potražiti okrepu u restoranu Masarine. Prošlu večer Milenko Kojić nam je spremio brancina na gradele. Doista ga je majstorski ispekao, a Nina iznijela pred naša gladna usta. Doznali smo da vlasnik restorana Žuvanić proizvodi otočki đin Luftbremzer gin. Zanimljivo iskustvo jadranskog otočkog đina. Ako smo sinoć za večeru pojeli pečenog brancina, danas smo za ručak tek prezalogajili frigane gavune. Iako je razlika od sinoćnje do današnje ribe ko od zemlje do neba ipak nismo bili razočarani, dapače! Kazavši sebi da ćemo se opet vratiti, zadovoljni smo zajedrili prema Silbi.

Silba   

Ako Premudi po nekim lingvističkim objašnjenjima ime dolazi od njenog položaja kao prvog od otoka od otvorenog mora (kulfa), Silbi ne dolazi kao drugom u tom nizu već po šumovitosti (silva, lat. šuma). Po slabom vjetru ali zato po nemilosrdno žarkom suncu projedrili smo Silbanski kanal. Ovaj je kanal povijesni put od sjeverozapada prema Zadru i dalje na jugoistok, dakako i obrnuto kroz Kvarnerička vrata u Kvarnerić ili prema otvorenom moru između Premude i otočića i svjetionika Grujice. Kod sjevernog silbanskog rta Samotvorac u nedostatku vjetra skupili smo jedra i na motor uplovili u Silbansku luku.

U Mul ili Žalić

To je istočna luka zvana Mul. Dakako, postoji i zapadna luka zvana Žalić u koju pristaje trajekt, brzi brodovi katamarani, ribarice i izletnički brodovi, a uz nju je i manji mandrač za brodice. U luci Mul svoje barke veže domaći svijet, a u njoj su i vezovi za nautičare. Tu su i prostorije važne otočke institucije ŠRD Galeb, a u blizini je i ispostava lučke kapetanije. Nautičarima je namijenjeno petnaestak vezova za lukobranom (jedrilice treba vezati provom za kraj) i na rivi, a za manje brodice i na sjevernom lukobranu. Većina ih ima priključke za struju i vodu pa već možemo govoriti o pravom malom nautičkom centru.

Izdaleka je izgledalo da je Luka Mul poprilično puna kada smo uplovili i već se činilo da nema izgleda za hvatanje muringa, ali imali smo sreću i privezali se bez problema. Lučica je zaštićena visokim lukobranskim zidom sa školjerom iz koje je kristalno čisto more što mami na kupanje, a malo dalje put juga popularna je pješčana plaža Sotorišće pa se onaj tko je ovdje vezan može kad god se zaželi kupanja osvježiti u moru.

Na vrhu otoka

Doista, mjesto Silba je gradić, pogotovo usporedimo li ga s Premudom. Smjestio se na uzvisini, bolje rečeno sedlu, tamo gdje je Silba najtanja. Čim zakoračiš u njega, jasno ti je da je ovo nekada bilo značajno pomoračko sjedište. Obilježeno otmjenim kapetanskim i brodovlasničkim kućama, okruženima pravim malim ograđenim parkovima. Ali i crkvama s grobnicama njihovih obitelji i brojnim votivnim artefaktima.

Puno tog ugođaja zadržala je Silba do danas i usprkos turistima i graditeljima koji je okupiraju, čini se da se još uvijek čvrsto drži svoje tradicije. Njene uličice spuštaju se i prema istočnoj i prema zapadnoj luci. U središtu je crkva Rođenja Blažene Djevice Marije s malo udaljenijim visokim zvonikom. Na putu prema zapadnoj luci, proći ćete mimo Torete, tog simbola ljubavi, čežnje i napetog iščekivanja hoće li se ljubljeni vratiti s mora, te se spustili do konobe Alavija. Uživali smo u prekrasnom zalasku sunca kao i svi na dupkom punoj terasi i šetnici pa završili laganom večerom na našoj jedrilici.

Jutarnju kavu dočekali smo u centru mjesta u Caffe Mokarabia. Začas se gradski trg popunio kavouživateljima i ljubiteljima ćakula. Ako smo se čudili oleandrima na Premudi, ovdje čuđenju nije bilo kraja jer zrak je bio ispunjen opojnim mirisom ovih mnogobrojnih cvjetnih stabalaca.

Sve se vrti oko Galeba

Naš posjet Silbi ne može proći a da ne svratimo u prostorije ŠRD Galeb gdje su nas čekali prijatelji. Bili su tu Damir Lukin, Ivan Pandur, a uskoro se pojavio i lučki kapetan Bogdan Lazarin, sada u civilu jer bila je nedjelja. Pozvali su i dobrog poznavatelja ribarskih vještina Damira Matušića, čuvenog po tomu što ribari velikim mrežama potegačama sam. Za kapetana Bogdana njegovi će prijatelji reći da je najbolji kuhar na svijetu. Kad otplovi poslom uopće ih nije briga gdje je, a ono što ih u tom slučaju muči je spoznaja da će za vrijeme dok ga nema biti gladni. Za Silbu će reći da je nekada imala 250 000 stabala maslina, 6000 ovaca i nevjerojatnih 420 000 panjeva loze.

Osim toga mnogi su bili pomorci i imali su najveću flotu jedrenjaka za izvoz mesa u Veneciju. Tada kao i danas na južnom dijelu otoka uvala Sv. Ante bila je luka spasa, danas još i turistička meka. Silba je poznata i po šumama crnike (česvine, Quercus ilex), a najstarija među njima ima oko 200 godina te je zaštićeni spomenik prirode i nije jedini na otoku.

Nikad toliko brodova

Stanovnici otoka ljubomorno čuvaju okoliš i prirodu, a najdojmljiviji način je izostanak automobila na otoku. Prijevozno sredstvo na Silbi je karić (mala kolica na dva ili četiri kotača). Hvale se naši sugovornici da Nikada u lipnju nije bilo toliko brodova. Bogdan će pohvaliti nautičare koji ovdje plove rekavši za njih da su mirniji, pitomiji i pristojniji od mnogih koji odlaze prema jugu Jadrana. Vjerojatno tome doprinose ovdašnje more, otoci i ljudi. Dobili smo preporuke za konobe Mul i Žalić gdje se može dobro jesti.

U međuvremenu Damir nam je ispričao razliku između ribolovnih tehnika odnosno opkoljavanja ribe ludom, fružatom i zagonicom. Bilo ga je užitak slušati i učiti o ribolovnom kodeksu pri lovu. Još smo svratili do Ivana Pandura čije prezime ulijeva strahopoštovanje, ali je riječki veseljak koji se dobro prilagodio otočkim uvjetima. Ručali smo u Žaliću s pogledom na zapadnu luku i bili zadovoljni s pečenom tunom, crnim i telećim rižotom. E da, zaboravismo spomenuti da smo prihvatili poziv na večeru u ŠRD Galeb. Imali smo vremena zaviriti u Galeriju Marija Ujević-Galetović i pogledom obuhvatiti teške obline izloženih skulptura.

Mirisi i okusi  Silbe

Nađete li se na Silbi, poželjet ćete nešto ponijeti za uspomenu. Neka to bude nešto što će vam u tmurnim zimskim danima vratiti ljetni osmjeh. Najbolje nešto od ovdašnjeg bilja od kadulje, lovora, nevena, smilja, ružmarina, lavande, aloe vere, gospine trave itd. Želju će vam ispuniti biologinja i fitoaromaterapeutkinja Marija (Mare) Kuljerić. Od svih tih biljaka prema starinskim receptima, a i svojim kreacijama, priprema pomade, meleme i kreme za njegu kože i to bez klasičnih konzervansa. Primjereno se njezin obrt za proizvodnju i usluge zove Miris Silbe. Većinu bilja macerira u maslinovom ulju. Pogledasmo i njezin mali laboratorij.

Za svoje proizvode stalne mušterije ima u Sloveniji i Zagrebu i dakako za sve posjetitelje na Silbi. Vrt u kojemu uzgaja mnoge biljke sada je desetkovan sušom i vrućinom, ali jesenske kiše će ga opet vratiti u život. U sjenici pred kućom ugodni razgovor bi se odužio da nismo već morali misliti na večeru.

A za večeru je Bogdan spremio soljenu tunu na bakalar te repe od grdobine (rošpe) i kozice sa šparogama. Sve je bilo začinjeno maslinovim uljem s Oliba jer prošle godine masline na Silbi nisu rodile. Jela su potvrdila da je Bogdan ako ne najbolji na svijetu, a onda sigurno najbolji kuhar među lučkim kapetanima. Oduljila se večera do u kasne sate pa smo obećali doći na lignjolov, a prije toga ipak preskočiti big game.
Jasno je bilo da se ujutro vidimo na kavi. I tako je bilo.

Luka Sv. Ante i Prapranica

Poslije kave naumismo otploviti do jugozapadne obale otoka, do luke spasa Sv. Ante. Čine je uvala Sv. Ante u zapadnom i Porat u južnom dijelu i uzevši ih zajedno ona je najbolje silbansko zaklonište. Obje uvale su koncesionirane i u njima su usidrene bove. Sve skupa ih je četrdesetak i zahvaljujući ljepoti uvala, pješčanoj plaži u Portu i dobroj zaštiti popularne su među nautičarima.

Na Silbi je još jedno sidrište u uvali Papranica, milju sjeverno od Žalića i u njoj je također usidreno nekoliko bova. Tamo sam se usidrio mjesec kasnije kad sam ovuda opet naišao u obiteljskoj điti. Mi smo u luci Sv. Ante naišli na desetak brodova na sidru i još nekoliko privezanih uz mul. I proveli nekoliko ugodnih sati, bez hektike, poput pravih nautičara. Do ovdje se može i pješice od Silbe. Put vodi malo kroz hladovinu koju čine guste krošnje česmine, a malo suncu na milost i nemilost. U uvali je zavjetna crkvica sv. Ante, nedaleko nje i stara stražarnica. Mora da je bio veličanstven pogled kad je uvala bila puna usidrenih i za kraj privezanih jedrenjaka. Možda je i najljepše susret s ovim otokom završiti na ovom lijepom mjestu.

GDJE JESTI NA PREMUDA I SILBA?

Ova dva otoka nisu neko naročito gastronomsko odredište. Ali ipak, znate li što tražite na Premuda i Silba možete sasvim solidno jesti. Na Premudi, na kojij su samo dvije ljetne gostionice Masarine i Kod Celestina odlučujemo se za Masarine. Oni imaju svježe friške ribe i znali smo pojesti dobro ispečene komade na gradele. Druga dobra opcija, želite li samo lagani marendin su frigani gavuni ili lignjice. Rade i solidnu peku.

Ponuda na Silbi je bogatija što je i razumljivo jer je ljeti tamo mnogo više gostiju ali su zato i jelovnici više okrenuti klasičnoj turističkoj ponudi. Ipak, malo odskaču konobe Žalić i Mul, prva uz zapadnu obalu uz Žalić a druga u blizini istočne luke. U obje nude klasične riblje i mesne menije. Zavirite li malo bolje u ponudu ribe možete dobro pojesti ali teško da ćete otići impresionirani nazaboravnim objedom.

GDJE VEZATI I SIDRITI?

PREMUDA

Bove u prolazu Krijal – koncesionirano sidrište sa 69 sidrenih mjesta. Koncesionar je Filip Granić sa Silbe. Bove su uredne i sigurne ali po lošem vremenu (jakom jugu i sjeverozapadnjaku) nisu udobne pa je u takvim okolnostima bolje poći na neko drugo mjesto.

Uvala Premuda, najveća uvala na otoku, u njoj se može potražiti zaštita od svih vjetrova osim iz W smjera. SE krak (Mezoporat) je odlično zaklonište kad puše jugo a NW krak je najbolje zaklonište po maestralu.

Uvala Zaporat sasvim je otvorena zapadnim vjetrovima i valovima ali u njenim krakovima se može naći zaštita od maestrala, tramontane i juga.

Uvala Nozdre kamenih strmih obala zaštićena je od južnih i sjevernih vjetrova

U lučici Krijal vezane su brodice domaćeg svijeta i vlasnika kuća na otoku. Tu možete pristati samo bajbotom osim ako vam netko od domaćih ne ustupi svoj vez. Na rivi na kojoj pristaje trajekt može se kratko zastati.

SILBA

Luka Silba (istočna luka) namijenjena je vezivanju domaćeg svijeta i nautičara. Nautičari vežu uz povijeni lukobran (jedrilice pristaju provom za kraj radi pličine uz obalu) ili uz centralnom gatu. Svi vezovi su opremljeni murinzima i priključcima za struju i vodu. Njima upravlja ŽLU zadarske županije.

Žalić je zapadna luka s dugačkim i visokim molom uz koju pristaju veći brodovi. Uz nju je mandrač s vezovima za brodice otočana.

Luka Sv. Ante je najpoznatije sidrište na otoku. Prostrana je, s dva kraka i sigurno zaklonište. Izložena je jugu i zapadnjaku ali po maestralu je dobro zaštićen zapadni krak. Luka je pod koncesijom a bove su usidrene u oba kraka luke. Koncesionar je isti kao i na Premudi, Filip Granić

Uvala Papranica je lijepa uvala milju sjeverozapadno od Žalića. I u njoj su usidrene bove. Ima ih osam a koncesionar odvozi smeće i nudi kruh. Do mjesta Silba se može pješiće lijepom stazom uz more.

Napisali Marko Vučetić i Braslav Karlić
Snimili Mladen Šćerbe i Braslav Karlić