Iz tmurnog i sparnog Zagreba uputili smo se prema Srimi ne bismo li odgonetnuli tajnu uspjeha ove boutique vinarije koja njeguje šibenske sorte. Nakon silaska s autoputa na izlazu Vodice-Murter, nanizali su se filmski kadrovi nepreglednih polja koja se u daljini spajaju s nebom. Između estuarija rijeke Krke, Kanala sv. Ante i Jadranskoga mora, na samoj sredini poulotoka Srime, smjestila se vinarija Baraka. Kad ne biste znali kamo ste stigli, oči bi vas lako prevarile. Pomislili biste da ste negdje na proplancima Južne Amerike i upravo ste stigli na haciendu.
Dočekao nas je Filip Baraka i proveo nas imanjem kroz mirise maslina i samoniklog bilja, do terase na kojoj nas je osvježila dobrodošla bava, ali i čaša mirisnog debita. S terase se pogled prelijeva na savršeno ravne linije vinograda okupanog popodnevnim suncem, a osjećaj mira i harmonije života s prirodom ovdje odiše iz svake biljke i svakog kamena.
Vino vitae
Filip je druga generacija u vinariji. Kao ni otac Gordan s kojim je sve započelo osamdesetih, nije školovani vinar. Otac, kapetan duge plovidbe, po prestanku navigavanja, svu strast unio je u mali obiteljski vinograd. Kako su vina stvarana za obitelj i prijatelje bivala sve bolja, 2005. godine pronalazi savršenu lokaciju vinograda za ozbiljniju proizvodnju i cijela obitelj se priključuje očevu snu.
Ova specifična mikrolokacija pod nazivom Prižba, osim mineralima i strujanjem zraka koji donosi najbolje od rijeke i mora, bogata je i poviješću i mudrošću predaka. Omeđena je s više od 1000 kilometara suhozida koji vinograd štiti od divljači. A na samoj međi s imanjem smjestila se i ranokršćanska dvojna bazilika, u povijesnom žargonu crkva blizanka. Sve je to Gordan uzeo u obzir birajući pravo mjesto za svoj vinograd i ono što će iz njega izrasti. Filip uz oca i vinograd raste, iako svoj profesionalni put dijelom nastavlja u pomorstvu trenirajući i osposobljavajući pomorce duge plovidbe. Međutim, strast i ljubav prema vinogradu i vinu jači su od mora.
Još vina
Radi s ocem, a kad on zauvijek odlazi, vinograd i podrum čitavog ga obuzimaju. To je posebno došlo do izražaja kada smo se dotakli neizbježnog, ali škakljivog pitanja financija koje nijedan vinar zapravo ne voli. Jer pitanje novca kao da malo zagađuje priču o ljubavi i stvaranju, pa nam je odgovorio citatom Walta Disneya: „Ne radimo vina da bismo zarađivali novac. Zarađujemo novac da bismo mogli raditi još vina.“
I u tome se očituje čitava filozofija koja stoji iza vinarije i koja se osjeća i vidi u samom vinogradu. U podrumu. U prekrasno uređenoj kušaoni u kojoj svaki detalj priča priču o korijenima i vrijednostima. Na primjer, prve dvije bačve, velike tek onoliko koliko su mogle biti da prođu kroz vrata prvog podruma, restaurirane su i ponosno nastavljaju ukrašavati kušaonu. Svaki dio poslovanja potpisan je tom filozofijom.
Sve počinje iz vinograda
Uz očev vinograd, koji danas broji 10.000 loza zasađenog babića i drugih sorti, pridružena su još dva. Onaj u Primoštenu Burnjem dom je za babić iz kojeg strpljivo nastaje nešto novo i drugačije, sa snažnim terroirom. A maraština je zasađena u vinogradu u Skradinskom zaljevu. Zajedno tvore 5,5 ha. Zahvaljujući i sve brojnijim kooperacijama s okolnim vinogradima čiji vlasnici polako dozrijevaju bez potomaka koji bi nastavili, proizvodnja je danas dosegla 35.000 boca. Iako su startali s isključivo crnim sortama, sada broje i 4 bijele etikete. Proizvodnja je tradicionalna, u postupku i odabiru sorti te potpuno ekološka. Iako je takva od samog početka, sada je kao takva i formalno prepoznata. „Sve počinje iz vinograda, iskustva, stalnog eksperimentiranja i učenja“, kaže.
100 najboljih
Obrazovanje je stjecao čitajući i samostalno istražujući. Izdvojio je Clarka Smitha kao osobu s kojom bi rado porazgovarao i razmijenio iskustva nakon što je pročitao njegov „Postmodern Winemaking“. Među domaćim proizvođačima, uzorom smatra Pelješčanina Frana Miloša. Filipova filozofija stvaranja vina primjenjuje strpljivi holistički pristup, uvijek poštujući tradiciju. Tako je odlučeno da neće imati vanjske konzultante i Filip je potpuno preuzeo brigu o vinu. Svaka je berba bila potrebno iskustvo i nova prilika za učenje i igru.
Koliko je uspješan u tome, govori u prilog i nagrada za najbolje ocijenjeno i najbolje crno vino na Festivalu 100 najboljih vina Hrvatske u organizaciji Vinskog kluba 2025. godine. Prisbus 2018. bordoška je kupaža cabernet sauvignona i merlota inspirirana terroirom matičnog srimskog vinograda. Proizveden u tek 2250 butelja, zalihe se spuštaju na kolekcionarske razine. Ekskluzivno doznajemo da je Prisbus 2019. uskoro spreman ugledati svjetlo dana i da bi mogao biti jednako dobar, ako ne i bolji. I druga vina iz portfelja nailaze na dobre ocjene Decanterovih sudaca. Međutim, priznao nam je da bez supruge ne bi bio toliko uspješan u traženju pravog omjera između tijela, karaktera i strukture vina.
U obilasku podruma vidjeli smo i famozne betonske tankove u obliku jaja, dopremljene iz Francuske još 2017. godine. U njima odležava maraština i debit prije nego što se presele u francuske hrastove bačve. Bijelim etiketama pridružio se i zlatni pošip čijem smo buteljiranju taman svjedočili pa smo ga i kušali. Ljubitelj fotografije, što je evidentno čim uđete u zatvoreni prostor kušaone i podruma, sam dizajnira etikete koje dodatno prepričavaju posebnosti područja s kojeg vina dolaze.
Novi trsovi
Ove godine od ožujka do svibnja prevladalo je sušno razdoblje zbog čega je za očekivati raniju berbu, ali to će na kraju odrediti daljnji vremenski uvjeti. Filip vodi vinariju sam, uz stalnu pomoć dvočlanog tima i podršku obitelji. U trenucima berbe i većih zahvata u vinogradu, uključuju se svi članovi obitelji i susjedi koji su dio ekipe od samog početka. Baraka se već odavno pozicionirala među domaćim ljubiteljima i poznavateljima vina sa svojim specifičnim i prepoznatljivim potpisom, a stranci su ljeti češći gosti u kušaoni koji do ove, ne baš s ruke lokacije, uglavnom dolaze na preporuku.
Kći na studiju arhitekture i sin koji kreće pomorskim stopama imat će prilike nastaviti na svoj način ono što Filip smatra svojim cjeloživotnim projektom i generacijskim poslom. Budućnost ipak pripada novim generacijama. A da bi Barakinih finih vina bilo za sve nas, Filip širi svoj vinograd na Srimi i planira sadnju novih trsova.
