Ovih dana privode se kraju radovi na uređenju vinarije Markus u Kaštel Novom koja će, kada otvori vrata za goste, biti najreprezentativniji objekt toga tipa na splitskom području.
Znalci već dugo znaju za vina Markus, jer priča o toj butik vinariji datira još iz 2007., kada su dva vinska entuzijasta, Danijel Szabo i Damir Šimunović, odlučili za svoj gušt u malim serijama raditi najbolje vino koje se u Hrvatskoj može napraviti. Zaključili su da su najbolji hrvatski vinogradi na Dingaču i u Primoštenu te su iz tamošnjih biranih vinograda počeli otkupljivati grožđe.
Szabo je pritom vizionarski otkrio vrijednost i neiskorišteni potencijal 112 godina starog vinograda Franz Ferdinand poviše Primoštena. Prastari je to vinograd, sav u kamenu, koji je davao grožđe dvije do tri stepenice bolje od svega što raste uokolo. Promućurno je tada angažirao mlade hrvatske enologe u usponu, bračni par Jeličić, i dao im jasnu uputu – da mu od grožđa iz tog antiknog vinograda naprave najbolje hrvatsko vino.
Prvi korak: rigorozna selekcija
Slaven i Ivona Jeličić dali su se na posao, a prvi korak bio im je da počnu raditi rigoroznu selekciju te da odvojeno beru i obrađuju grožđe iz svakog pojedinog vinograda. Ranije se grožđe iz vinograda Franz Ferdinand miješalo s grožđem iz obližnjih vinograda starih 70 ili 90 godina, a sada je napokon dobilo priliku da samostalno zasja u punome sjaju. Jeličići su na isti način tretirali i grožđe s drugih lokacija. Na Dingaču nisu uzimali grožđe s bilo koje pozicije, nego isključivo iz vinograda obitelji Violić i Radović, gdje su loze stare 70 godina.
Markus vina s te pozicije dotad su bila tipična za Pelješac – moćna, jaka, sa 16% alkohola. Prekrasna, ali ne baš pitka. Kada su u priču ušli Jeličići, od Dingača su napravili svjetsko vino – elegantno, moćno, ali ne i preteško. To naravno nije došlo slučajno, jer Slaven Jeličić, mladi splitski enolog šoltanskih korijena dugo je radio u Korta Katarini.
Zanat je pekao i kod Grgića, Galića te u vinarijama Stina i St. Hills. Ništa skromniju biografiju nema ni Ivona Jeličić, koja preferira biti s rukama u zemlji, a krase je izvanredno znanje, stručnost i preciznost. Babići i Dingači iz vinarije Markus proizvedeni na moderan način brzo su osvojili publiku i nametnuli se kao vrh vinske ponude u Hrvatskoj.
Boca Markusa za odluku
Cijela priča novu je dimenziju dobila 2021., kada je Slaven na Šolti upoznao kanadskog biznismena Roberta Younga, čiji je sin, inače reprezentativac u bacanju diska, u to vrijeme boravio i trenirao u Splitu. Obitelj Young zaljubila se u Split i Dalmaciju, kupili su ovdje kuću, a kako je Robert veliki ljubitelj vina, odlučio se upustiti u taj posao. Iako – kako nam je kazao – o prodaji vina dotada ništa nije znao.
Presudila je tada upravo boca vina Markus, koju mu je Slaven donio na poklon. Slaven, Ivona i Robert brzo su kliknuli i odlučili zajedno krenuti u posao. Prvotna ideja bila je izgraditi nešto potpuno novo, ali kako su se Robertu jako svidjela Markus vina, pala je odluka da od staroga vlasnika otkupe cijeli brend. Slavenu i Ivoni ta se ideja svidjela, jer dobili su tako priliku nastaviti raditi sva vrhunska vina iz antiknih vinograda koja su već ranije proslavili.
Vino svjetske kvalitete
U međuvremenu, život u Dalmaciji potpuno je očarao Roberta Younga, a njegov sin odlučio se preseliti i živjeti ovdje. Za nekoliko godina Robert će u mirovinu te nam je kazao kako će se on i supruga također preseliti u Split i tu provoditi veći dio godine. A kako nije navikao mirovati, odlučio se upustiti u posao s vinom, jer je, kako kaže, odmah vidio da ovdašnja vina imaju ogroman, još neispunjen potencijal.
Zapitao se može li se od izvrsnog grožđa iz Dalmacije napraviti vino svjetske kvalitete i tako se rodila ideja o gradnji velike, reprezentativne vinarije Markus u Kaštel Novom. Vinarija se nalazi tik poviše magistrale, uz obilaznicu koja vodi do aerodroma. U njoj se neće proizvoditi samo Dingač i Babić, jer Slaven i Ivona odlučili su proširiti priču pa su se prvo uhvatili Maraštine, koja ih je, kako govore, šokirala kvalitetom. Ti lovci na stare vinograde potom su krenuli raditi i Pošip, Debit, a namjeravaju raditi i Grk. Želja im je svijetu pokazati da se od dalmatinskog grožđa može raditi vino svjetske klase, uz bok francuskim uzorima.
Ekološki šoltanski vinogradi
Vinarija Markus sada ima 10 ili 11 etiketa i tu je gotovo u pravilu riječ o malim serijama iz antiknih vinograda razasutih širom Dalmacije. No, to je samo dio priče, jer obitelj Young na Šolti je kupila zemlju na kojoj već sade nove vinograde. Šolta je, što se tiče terroira, klime i položaja, slična drugim srednjodalmatinskim otocima. Ali, za razliku od Hvara, Brača ili Korčule nije poznata po proizvodnji vina. U novije vrijeme, objašnjava Slaven, Šolta je stagnirala, dok su drugi otoci postajali poznati po svojim vinima.
Obitelji Young i Jeličić odlučili su to promijeniti, a prvi korak bio je kupovina zemlje na Šolti. Zahtjevan zadatak budući da je zemlja na svim našim otocima uglavnom rascjepkana na puno malih parcela, s neriješenim vlasničkim odnosima. No, prvo su uz pomoć jedne agencije kod Gornjeg sela našli teren od 8 tisuća kvadrata. Potom su oko te parcele uspjeli kupiti još manjih zemljišta i tako došli do ukupno 10 hektara. Uskoro će imati punih 13 hektara i to na idealnoj poziciji, na jugu, ispod Gornjeg sela.
Našli su još jedan položaj bliže Grohotama, isto na južnoj strani, poviše uvale Zahoda, te treći kod Nečujma, na sjevernoj strani otoka. Za bijele sorte ta pozicija trebala bi više odgovarati. Markus na Šolti namjerava napraviti nešto posebno: sve će se raditi na ekološki način, u čemu će pomoći agronom Mate Zorić i iskusni talijanski konzultant Stefan Madeo. Na Šolti je Dobričić, kao autohtona sorta, a sadit će se i Babić, koji je jedna od glavnih sorti vinarije Markus. Zatim naravno Zinfandel, koji je posebno važan zbog Kaštela, pa Grk, Maraština i Pošip od bijelih vina.
Nove loze poput negdašnjih
Vinarija Markus imat će tako i dalje vina brojnih kooperanata iz starih i poznatih vinograda, ali i svoje vinograde na Šolti. Sto godina star vinograd i mladi vinograd nisu naravno isti, ali Slaven vjeruje da će ih moći ukomponirati, jer time se vrlo uspješno bavi već dulje od dvadeset godina. Na Šolti se, objašnjava, sve radilo na starinski način te se na vrhunski pripremljen teren sadila stara loza.
Priprema terena pritom je koštala više od same zemlje. Dobar dio trsova u šoltanskim vinogradima posađen je još prije četiri ili pet godina te su počeli davati prinose, ali u Markusu ne forsiraju biljke, već strpljivo čekaju kako bi krajem ovoga desetljeća iz njih dobili vrhunski materijal.
Cijeli Markus je, tumači Slaven, baziran na razdvajanju i dodaje kako će Šolta za dvadeset godina možda biti i bolja od vinograda koji su sada stari stotinu godina. Jer, stari vinogradi su kao i stari ljudi: s godinama daju sve manje i počinju imati neke druge probleme. Najveća kvaliteta Šolte pritom je što je stari materijal stavljen u nove, savršene uvjete. Posađeno je korijenje divlje loze, a onda se loza cijepila materijalom iz sto godina starih vinograda Babića. Za četiri-pet godina taj materijal trebao bi biti vrhunski.
Desetak Markus etiketa
Vinarija Markus sada ima desetak svojih etiketa, a sve će se moći kušati u vinariji u Kaštel Novom. Što se tiče obrade starih sorti koje uzgajaju kooperanti, proces u Markusu pomno je promišljen. Grožđe koje dolazi iz starih vinograda prati se tijekom cijele godine, a svi kooperanti rade po naputcima Ivone i Slavena te zajedno pokušavaju doći do najbolje moguće kvalitete. Kada u Markusu procijene da je došlo vrijeme za berbu, tome se minuciozno pristupa: ide se u vinograd nekoliko tjedana ranije, a zadnji tjedan, kada je grožđe već zrelo, ide se svaki dan i rade se analize.
Za svaki vinograd, grožđe i sortu jedan određeni dan savršen je za berbu. I presudno je pogoditi ga. Nakon berbe, iz vinarije Markus šalju hladnjače, tako da grožđe u vinariju dolazi već rashlađeno, iskrcava se u veliki prostor u kojem su muljače, stol za selekciju, lift i preše. Kada krene u preradu, dodatno se hladi specijalnim uređajem. Grožđe iz svakog vinograda razdvaja se i obrađuje posebno, a tu je tajna kvalitete. Jer kada se razdvoji i radi u malim serijama, dugoročno se može pratiti koje su osobitosti svakoga vinograda.
Posebno prilagođeni tankovi
U vinariji je stoga puno raznih posuda. Inoks je najviše moguće kvalitete, napravljen po narudžbi u Abrigiju, a svi tankovi relativno su mali i posebno prilagođeni Markusovim sortama. Drveni tankovi za fermentaciju od četiri i pet tisuća litara služe za fermentaciju Zinfandela, Caberneta i Merlota iz organskih vinograda iz Nadina. Pažnju plijene i specijalne betonske kugle s hlađenjem, kakve ima malo koja vinarija u Hrvatskoj. Uz njih su mali tankovi za stare vinograde Babića i Dingača. Sve drvo u vinariji je francuski hrast najviše kvalitete, od firmi Seguin Moreau i Taransaud iz pokrajine Cognac. Najskuplji svjetski vinari surađuju s te dvije bačvarije, a iz njihove ponude Markus uzima samo krovne, najbolje bačve.
Vinarija u Kaštelima, kušaonica u Splitu
Vinarija Markus uskoro će biti otvorena i za posjetitelje. Iznad vinarije, na prvom katu predviđen je prostor za druženje koji može ugostiti stotinjak ljudi, s izdvojenim dijelom za restoran s 45 sjedećih mjesta. Na krovu zgrade je veliki lounge, s pergolama i nadstrešnicom, s kojega puca pogled na kaštelanske zvonike, Kozjak i Marjan, a oko vinarije bit će 150 parkirnih mjesta.
Posjetitelji koji dođu u svome aranžmanu već na recepciji mogu probati ili kupiti vino ili sudjelovati u vođenim degustacijama. Na donjoj etaži, gdje su tankovi i bačve, bit će nekoliko odvojenih prostorija gdje se može odsjesti u intimnijoj atmosferi. S obzirom na opremu i uređenje, vinarija Markus bit će jedinstven prostor u Hrvatskoj i jedini takvoga tipa u široj splitskoj okolici.
Valja napomenuti da je Markus lani otvorio i kušaonicu, odnosno Wine Lounge u Splitu, koji se nalazi tik poviše hotela Ambasador. To je mjesto gdje gosti tijekom specijalno vođene degustacije mogu puno naučiti o dalmatinskim sortama, ili jednostavno sjesti i uživati u čaši ili boci vina uz biranu ponudu finger fooda.
Napisao: Lari Lulić
Snimke: Bruna Marasović
Originalno objavljeno u tiskanom izdanju magazina More, broj 289, travnj / svibanj 2026.
