Lastovnjaci ili Donji Školji sastoje se od trinaest otočića i par hridi. Poznato su ribolovno područje a na njima su i dva sidrišta. Otoci su sastavni dio Parka prirode Lastovo i za boravak se naplaćuje ulaznica. Pored toga i privez na bovu valja posebno platiti. Ulaznica za plovilo dužine između 11 i 18 metara u sezoni stoji 39 eura. A privez za bovu dodatnih 40 eura. Niti ribolov nautičarima nije dozvoljen osim uz kupljenu dozvolu Parka.
Češvinica i Stomorina
Oba sidrišta na Lastovnjacima su za sladokusce. Manje je poznato i posjećeno ono južnije uz otoke Češvinicu i Stomorinu. Ne bismo ga mogli nazvati posve sigurnim jer je usred mora i otvoreno sjevernim vjetrovima. Za jakih maestraluna ili juga otočići koji ga štite nisu dovoljno veliki da bismo bili posve sigurni. Ali u uobičajenim ljetnim okolnostima ili za rujanskih utiha sidrenje u istočnom dijelu prolaza između Stomorine i Češvnice doživljaj je za sebe. Ovdje smo tek nešto više od milje udaljeni od krajnjeg istočnog lastovskog rta. Međutim, osjećaj je kao da smo usred ničega, izgubljeni na pučini. Brodice s kupačima pred smiraj dana otplove, a koliko god smo puta ovdje noćili, uvijek smo bili sami ili u društvu tek pokoje ribarske barke.
Buđenje ujutro u potpunoj osami, skok u kristalno čisto i prozračno more pa odlazak na panulu oko otočića na kojima su jedini stanovnici nekoliko koza koje dovodu na ljetnu ispašu. O tome ne treba pričati, vrijedi doživjeti. Inače, najbolje se ovdje usidriti po sredini između dva otoka, na dubini od deset do petnaest metara, pa se onda vezati krmom za Češvincu. Dno je pjeskovito, uglavnom prekriveno travom. Prolaz između Češvnice i Stomorine pjeskovit je i dubok tri metra pa se kroz njega može ploviti bez straha.
Uz Saplun i dva Arženjaka
Mnogo poznatije sidrište na Lastovnjaci je ono sa sjeverne strane otočića Sapluna. Tu se najčešće sidri sjeverno od Sapluna u dvije lagunice zaštićene Malim i Velikim Arženjakom. Dijeli ih pličina između Sapluna i Malog Arženjaka. Manje brodice sidre zapadno od te plićine, a veće istočno od nje. Na istočnom dijelu sidrišta usidreno je dvanaest bova. One su uglavnom dostatne za one koji ovdje ostanu nočiti jer to rijetko učini više od nekoliko posada.
Međutim, po danu znade biti prilične gužve. Bilo je prilika kad smo izbrojili više od četrdeset brodica i jahti. Dijelom su to nautičari na krstarenju, dijelom izletnici koji dođu na kupanje vlastitim barkama a bude i pokoji izletnički brod. Kasno poslijepodne većinom otplove.
Niti ovo sidrište ne bismo mogli nazvati posve sigurnim. I ono je otvoreno na buru, levant i jugo a za jakih maeštraluna može se ostati samo u zavjetrini Arženjeka malog. No sve to ne vrijedi za uobičajene ljetne povoljne vremenske prilike.
I ovi otočići su nenastanjeni. Poneko znade boraviti u dvije – tri drvene kućice na Saplunu. Ljetnih stanovnika znade biti i na Malom Arženjaku. Jednog jutra, nakon što smo ga dan prije dobro prohodali otkrili smo par ogromnih jaraca i nešto koza dovedenih na ljetnu ispašu. Dobro da se s njima nismo dan ranije sreli na kakvoj stazici koja vodi kroz makiju.
Carpe diem
Centar ovog sidrišta je mala pješćana plaža uz Saplun. Pličina uz nju pravo je mjesto za naigrati se picigina. Otočić prekriven šumom može se prohodati a vrlo su lijepe su kamene ploče na sjeverozapadnoj obali. Renđeri koji kontroliraju i prodaju ulaznice u Park navrate predvečer. To je domaći svijet koji će vam pružiti i koju korisnu informaciju. Kad odu, sidrište utihne. To je prilika koja se čeka za večeru u kokpitu pod zvijezdama.
Ostajali ovdje ili namjeravali otploviti dan valja započeti jutarnjim skokom u more. Pa još jedanput ponovtii isto što ste radili čitavog prethodnog dana. Carpe diem.
