Ovo je bez sumnje jedno od najpoznatijih sidrišta na Jadranu. Luka je dio Parka prirode Telašćica što je nekada bio dio Nacionalnog parka Kornati, a od 1988. godine zasebno je zaštićen prostor. No, za svakog nautičara ta su dva akvatorija zapravo jedna cjelina. Rijetko tko ovamo doplovi, a ne obiđe i Kornate i Telašćicu. Ipak pristojbu za boravak valja platiti na dva mjesta, dvjema institucijama. Telašćica je inače znamenita po slanom jezeru Mir i strmcima na južnoj obali Dugog otoka koji ga odvajaju od otvorenoga mora, ali i po jedinstvenu zaljevu. Parku pripada i dio otoka i otočića koje obično svrstavamo u kornatske – Gornja Aba, Veli i Mali Buć, Mala Aba, Sestrice i Katina.
Čitav park prirode prepun je raznolikih biljnih i životinjskih vrsta. Crveni koralj, čije je ovdje jedno od rijetkih staništa, moći će vidjeti tek pokoji ronilac, ali dupini su zato česta i svima vidljiva pojava. Barem tri puta dok smo se lagano približavali sidrištu doživjeli smo da nam vesela obitelj dupina prati brod i zabavlja se plivajući pred našom provom. Da bi se takva ljepota sačuvala zauvijek, u parku vrijede stroga pravila ponašanja koja se odnose i na dopuštene zone i načine sidrenja. Uprava parka preferira vezanje za bove pa ih održava i obnavlja, makar ih u nekim uvalama nema. U luci Telašćica usidreno je osamdesetak bova u uvalama Mir, Tripuljak, Kruševica i Kučinmul. Vez na bovi ili sidrenje nećete platiti, ali zato se za svaki brod i osobu plaća ulaz u park.
Dvadeset pet uvala
Duboka luka, nadohvat Kornatima, prema kojima je otvorena, uvučena je u kopno četiri i pol milje, a u najširem dijelu široka je skoro milju. U svome unutarnjem dijelu put zapada krije ravnih dvadeset i pet manjih i većih uvala. Tako će se dok uplovljavate u Telašćicu pred vama nizati prizori posve zaštićenih i zatvorenih uvala, nalik jezerima.
Krenemo li sa sjeverozapada, sidrišta počinju pod Gornjim i Donjim školjem u uvalama Magrovica, Podugopolje i Pasjak, gdje nema bova, sidri se na plitku, muljevitu dnu, ponegdje prekrivenu travom. Nema više od 5,5 metara dubine, a najveća opasnost dolazi za ljetnih nevera jer je preplitko ili sidro zbog algi ne drži dobro. U Magrovici je odlična taverna Goro do koje možete bajbotom. Želite li u Sali, do njega je tri kilometra cestom preko brijega. U Magrovici je i konoba Škeba. Brodovi na sidru često se vide i u uvali Draginjevica, istočno od Gornjeg školja, na dubini od 6 metara.
Na sjevernoj strani sigurno se sidri na bovama u uvalama Kruševica i Kučinmul između poluotoka Raknić i Farfarikulac. Tu ćete biti na osami jer na obali je samo nekoliko kućica, a uvale se posljednje napune brodovima. Želite li nešto pojesti možete poći u konobu Kršovica. Dobro je sidrište i u uskoj, ali u kopno uvučenoj Čuški dubokoj. Ona je izvrsno zaklonište od svih vjetrova osim od juga. U njoj se sidro baca na muljevito dno, a konop izvlači na kraj. Bove su bile postavljene i u uvali Skradišćak tik uz Malu Proversu, ali njih nisu postavili djelatnici parka prirode, nego okolni ugostitelji.
Iz uvale Mir do jezera Mir
Najviše je brodova u Telašćici u uvalama Mir i Tripuljak. Tu su sve do rta Tripuljak usidrene bove na dubini od desetak metara. Uvala je dobro zaštićena od svih vjetrova. Kad ste na bovi, učinite ono što rade svi – ukrcajte se u bajbot pa pravac pristan pred konobom Tilago uvali Mir. Tamo po danu sve vrvi od turističkih barki. Odatle krenite u šetnju do slanog jezera Mir, dugootočke atrakcije i motiva na monografskim fotografijama! Lijepo je kroz borovu šumu otpješačiti i na drugu stranu otoka do čuvenih klifova. Oni se okomito više od 100 metara spuštaju u more, na tom mjestu dublje i od 80 metara.
Dva i pol kilometra od uvale Mir udaljen je Grpašćak, posjetiteljski i edukacijski centar otvoren prije četiri godine. Nalazi se u preuređenoj vojnoj utvrdi smještenoj na najvišem jadranskom strmcu. Odatle se pruža pogled na gotovo čitavu Telašćicu, strmce i otvoreno more.
