Najbolji je zubatac na gradele ako je masom do 3 kg, ali ne odričite se ni većeg.
Služio je za vraćanje usluga, za posebnu zahvalu ili je s njim tek trebalo izmoliti neku molbu, neku želju ili da svemogući zatvore jedno oko.
Tko je car od rib, malo kome predstavlja težu zagonetku. Bonkulovići, vječne gladne izjelice, uvijek su se uspješno dovijale kako se dočepati cara od rib. Običnome puku znanom kao zubatac. A ribar koji se namučio i u kojega su uvijek mokre gaće, koji ga je i ulovio, e njemu su za večeru bile dobre i girice! Nije zbog toga očajavao, već se s trpkom stvarnošću ismijavao. Jedan sumještanin je ovako to opisao: Sviro mi radio, kuho se kafa, niko ne pito, je imo kruha za sutra! Lažno blagostanje sa svirkom radija i kavom već sutra pritisnut će teška stvarnost.
Zubaca nije bilo lako uloviti, a kad bi ribarima to ipak uspjelo, pitanje je tko bi i uživao u toj deliciji. Obično je završavao kod onih kojima ste bili dužni zahvalu. Ili ste kod nekih trebali izmoliti neku molbu, neku želju ili da zatvore jedno oko. Najčešće je bio darivan likaru, doturu (liječniku) jer ipak zdravlje je prije svega. Kao da doktor ne bi učinio sve da bolesniku pomogne! Ali puk je mislio – bolje da odnesem doturu koji dobar komad pa će me i lipše gledat! A znao je završiti kod nekog advokata, profesora, sudca, đeometra (geometra) ili crkvenog dostojanstvenika.
Poučna je priča koju mi je ispričao moj dobar prijatelj. Naime, jedan njegov prijatelj koji se opasno razbolio, kako nije bio ribar, znao je doći k njemu po koju dobru, oboritu ribu za dotura! Razumljivo, kad god je ulovio nešto posebno, sačuvao je to za njega, neka odnese doturu. I što se na kraju dogodilo? Nažalost, prijatelj mu je umro, a ovaj je logički zaključio da mu nikakve ribe nisu pomogle. A može bit, nadodao je, da je on poji sve one dobre bokune možda bi i sad bi živ kako i svi njegovi likari. Ako ništa drugo, bar bi gušto izist svu onu dobru ribu.
Cijeli ili na fete
A moj vam je savjet, dočepate li se zubaca, ne ispuštajte ga iz ruku. Opće je pravilo da je najbolji mladi car masom do 3 kg. Ali ne odričite se ni većeg! Naime, nekada se veća riba pa tako i zubatac rezao na fete (kriške) i peklo komad po komad. Gledano s današnje distance to je pravo svetogrđe. A tako je to nekada bilo. Nije bilo vremena za čekati. Tko će toliko dangubit oko gradela? Dakako, ako nemate drugog izbora, režite ga, ali neka ne budu tanke, prozirne fete!
Odlučite li se cijeloga staviti na gradele, pomučit ćete se, ali na kraju bit će to neizmjerni užitak. I još nešto. Neki preporučuju zarezati na više mjesta ribu poprijeko tijela, a sve da bi mu meso upilo sol, papar i maslinovo ulje. Pa se netko dosjetio da se ga zareže uzdužno taman uz kralježnicu ili tik malo iznad nje, pa od glave do repa. Ne činite ništa od toga!
Kad ste zubaca očistili i kuhinjskim papirnatim ubrusom osušili i izvana i iznutra (trbušnu šupljinu), dakako dobro ga posolite, popaprite i maslinovim uljem nauljite. I ono najvažnije! To isto učinite i u trbušnu šupljinu i u unutrašnjost glave. Ne škrtarite ni sa soli ni s uljem. Papra dodajte po svom guštu, ali nemojte ga izostaviti.
Važno je ulje
Dok je na gradelama, povremeno ga zalijte maslinovim uljem. Obvezno kad ga okrenete, što ćete morati učiniti više puta ovisno koliki je zubatac. Vatru održavajte sa strane tako da imate uvijek dovoljno jakog žara kojeg ćete povremeno dodati pod cara od rib! Budete li sve napravili kako treba, meso će mu se samo rastvoriti i upiti ulje u kojem je zaostalo soli i papra.
Kao prilog ništa vam ne preporučam pa čak ni salatu jer prikrit će vam okus ribe. Ali zato koja kriška kruha, također uvaljana u ulje, sol i papar, pečena uz zubaca na gradele, e to svakako. I ne zaboravite barem čašu po mogućnosti bijelog vina. Dobro, dobro, može i koja čaša više!
Što vam treba? Zubatac, sol, papar, maslinovo ulje i ništa više.