Labudaši su za stogodišnjicu kluba obnovili dugo vremena izgubljenu jedrilicu klase L5 Leda. Uskoro će biti ponovno izložena u klubu
Priča u stogodišnjoj elerici Leda krajnje je neobična. Žarko Dešković, prvi predsjednik Labuda, prije gotovo sto godina dobio je od prijatelja iz Južne Amerike, vjerojatno iz Argentine, nacrte jedrilice kakve do tada nije bilo na Jadranu. Poduzetan kakav je bio, odmah je shvatio da je za sportski napredak važno imati standardizirani nacionalni tip jedrilice. I dao se na posao, uz pomoć tada čuvenog brodograditelja Antona Martinolića.
Projekt i gradnja jedrilice Leda
S nacrtima koje je dobio, Dešković je od 1927. do 1931. projektirao i razvio L5 tip jedrilice, koji je ubrzo postao službena nacionalna klasa. Prva napravljena jedrilica klase L5 dobila je ime Leda. Bila je u vlasništvu Žarka Deškovića, a na njoj su prve jedriličarske korake napravile generacije Labudaša.
U osmišljavanju i projektiranju broda sudjelovao je lošinjski kapetan Anton Martinolić. Taj brodograditelj i inovator je najprije na Krku usavršavao pasare i guceve, a zatim se 1927. preselio na Hvar. Labud je u to vrijeme već uvelike organizirao regate, a Martinolić je na njih redovito dolazio. Bio je poznat po modernim idejama i po tome što je prvi u nas koristio Bermudska umjesto Latinskih jedara.
Prva jedrilica L5 koju je po projektu Žarka Deškovića izradio Martinolić imala je fiksnu kobilicu. Naredne 1928. godine napravljen je prototip jedrilice s pomičnom kobilicom. Narednih godina radilo se na optimizaciji i poboljšavanju broda.
Gradile su se jedrilice sa sve boljim trupovima, a sve su imale ženska imena s početnim slovom L. Neka od tih imena bile su Lada, Leda, Luna, Lavsa i Lenka. U žargonu, jedrilice klase L5 svi su zvali elerice.
Uklanjanje uvlačne kobilice
Prva elerica napravljena u Hrvatskoj bila je Leda i taj brod bio je u vlasništvu Žarka Deškovića. Problem je bio što su prve elerice imale uvlačnu kobilicu, a zbog kutije u sredini, na brodu se nije moglo prespavati. Mario Stipinović, urednik nove monografije Labuda, ispričao nam je što se napravilo po tom pitanju:
- 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća to je bio odličan brod za tri člana posade. Stalno se razmišljalo kako ga se može modernizirati i poboljšati. Na elericama su se jedrile trokut regate, ali i duže navigacijske regate. U to vrijeme nije baš bilo većih brodova pa su tročlane posade na elericama često išle na duže navigacije. Nije se s tim brodom baš moglo jedriti do Visa, ali išlo se do Brača i do Hvara. I onda bi bio problem, jer radi te kašete za kolombu u sredini, posada nije mogla prespavati u brodu. Jedriličari su zato pošto poto htjeli da se elerica modificira, da bude komotnija i da se na njoj može prespavati. Zato je odlučeno da se napravi fiksna kolomba i to je brodograditelj Martinolić napravio prvo na Ledi. Onda bi se preko lantine stavila tenda i posada je unutra mogla prenoćiti. Tri člana posade bi se u elerici stisnuli kao srdele kad bi spavali, ali to im nije previše smetalo. Elerice su tako postali brodovi kojima se moglo ići na duže, dvodnevne i trodnevne regate.
Leda – prva jedrilica nacionalne klase L5
Leda je bila prva izgrađena jedrilica buduće klase L5, a navodno je bila i najbrža. Po uzoru na nju, građeni su svi drugi brodovi te klase. Originalno su imali patarace, ali oni su kasnije maknuti, a snast je dodatno modernizirana. Trup jedrilica klase L5 nije uvijek bio potpuno isti, ali duljina vodene linije morala je biti pet metara. Sve elerice također su morale imati identična glavna jedra, flokove i spinakere.
Sve elerice, pa tako i Leda, intenzivno su se koristile do sredine 70-ih godina. Bila je to nacionalna klasa na kojoj se jedrilo po cijelom Jadranu. Nakon toga ti su brodovi postali zastarjeli, jer došle su nove, modernije klase. Umjesto na elericama, počelo se jedriti u klasama Finn, Šljuka i 470. Nešto kasnije i u klasi Flying Dutchman.
Jadran Gamulin vratio jedrilicu Leda Labudu
Klubovi su se rješavali zastarjelih elerica pa je tako prodana i Leda. Pouzdano se ne zna gdje je završila i jedno vrijeme izgubio joj se svaki trag. Sve do prije desetak godina. Što se tada dogodilo, ispričao nam je Mario Stipinović:
- Prije sedam-osam godina sjedio sam s pokojnim Lukšom Cicarellijem u Labuda. Mislim da je bila neka regata i bilo je puno ljudi po klubu. Do nas je došao Jadran Gamulin iz Orsana i pitao nas bi li htjeli da nam da jedan dar. Pitali smo ga o čemu se radi, a on nam je rekao da ispred svoje kuće u Dubrovniku ima Ledu. Kazao je da ju je malo dotjerao i da bi nam je htio darovati, da se brod vrati kući, u Labuda. Lukša i ja smo to naravno oduševljeno prihvatili. Sjeli smo u auto, otišli smo u Dubrovnik i doveli Ledu u Split. Malo smo je tada uredili, kokpit smo joj zatvorili u pleksiglas i postavili je na zid pored Doma Labuda. Napravili smo uz nju pano, na koji smo napisali o kojem brodu se radi i također da ga je darovao Jadran Gamulin. Tako se Leda prije sedam godina vratila u Split.
Leda je bio prvi brod na kojem su jedrile generacije Labudaša
Lukša Cicarelli bio je emotivno vezan za taj brod, jer je, kao i puno drugih Labudaša, prve jedriličarske korake napravio upravo na Ledi. Na tome brodu jedrilo je i na njemu osvajalo nacionalna prvenstva nekoliko generacija labudaša. Zapravo, na njoj su, barem ponekad, zajedrili svi koji su u klubu bili od kraja 20-ih do sredine 70-ih godina prošlog stoljeća.
To su među ostalima bili: Jakov Kirhmajer, Tonko Bibić, Dalibor Ljubić, Tito Barač, Branko i Miro Nazor, Mario i Boris Righi, Igor Krstulović, Branko Širola, Ante Marušić, Pero Nardelli, Luška Cicarelli, Igor Jelačić, Ante Braco Ivančić, Zlatan Zoričić i Ivica Restović.
Obnova jedrilice Leda u radionici Kolje Dumanića
Uz Ledu je sentimentalno vezan i aktualni predsjednik Labuda Žarko Dešković. Leda je bio brod njegovog nona i Žarko je na njemu također napravio svoje prve jedriličarske korake. Uoči obilježavanja stote obljetnice kluba, kazao je kako bi bio red da se Leda temeljito obnovi i uredi.
- Leda je, nakon što smo je dobili nazad iz Orsana, bila izložena u klubu. To je drveni brod, kojega treba redovito održavati pa smo je uoči stote obljetnice kluba Labud odlučili temeljito obnoviti. Leda je odnesena u radionicu za popravak i servisiranje brodova Kolje Dumanića, u splitskoj Sjevernoj luci. Tamo je bila više od godinu dana i potpuno je obnovljena. To je bio poklon Kolje Dumanića klubu. Ovih dana bit će podignuta i izložena na mjestu gdje je i dosad bila. Uz nju ćemo staviti panoe s osnovnim informacijama o njenoj povijesti na hrvatskom i engleskom jeziku. Leda je važan dio povijesti Labuda i ponosni smo što smo je za stogodišnjicu kluba temeljito obnovili. Nove generacije će tako, uvijek kada dođu u klub, vidjeti taj legendarni brod, na kojem se jedrilo prije gotovo sto godina i na kojemu su stasali nebrojeni Labudaši – kazao je Žarko Dešković.
