Dostojan nasljednik oca, znamenitog enologa, Matej Jovanov jedan je od vinara koji utjelovljuju novi val dalmatinske vinske scene
Kada kažemo da svjedočimo novom valu dalmatinskog vinarstva, prije svega mislimo da možemo primijetiti snažan rast kvalitete u relativno kratkom periodu. Praćen rastom broja vinarija i novih, mladih vinarki i vinara. Među njih, bez sumnje spada Matej Jovanov. Smjer novog vala ocrtavaju sve tješnja suradnja s prirodom i isticanje lokalnog identiteta. Vinari se okreću zdravijem uzgoju i preradi, njeguju izvorne sorte i obnavljaju vrijedne položaje. Kvaliteti daju prednost nad količinom i okušavaju domaće sorte u svjetski cijenjenim stilovima. Rekao bih, mnoge se stvari rade upravo kako treba. Recept za čistu peticu.
Nije ovo prvi ovakav period, daleko od toga. Mnogo dugujemo velikanima prošlih generacija kao što su u počecima bili Janko Jovanov i Miljenko “Mike” Grgich. Ali i onima koji su se na njih izravno oslanjali poput Skaramuče, Plančića, Krajančića, Tomića, Bireta, Plenkovića, Cebala i mnogih drugih. U današnjoj generaciji, među mladima, posebno veseli vidjeti da su često u pitanju djeca poznatih vinara. Mladi su to ljudi koji su krenuli stopama roditelja, školovali se, usavršili, prikupili znanje i učinili taj drugi važan korak za svoj zavičaj. Tradicija se nastavlja, ali ujedno i širi.
Generacijska stvar
U otkrivanju skrivenih potencijala sorata, tla i podneblja, često je potrebna svježa perspektiva. Zanimljivo je primijetiti da uvijek zajedno dolaze nova vina, novi stilovi, nova vinska publika, ali i novi vinari. U pravom smislu riječi generacijska stvar. Danas je već velik broj ovih mladih, talentiranih ljudi i predivnih novih vinarija. Svi oni svojim radom izvrsno utjelovljuju taj novi val dalmatinske vinske scene.
A među onima koji utjelovljuju novi val, izdvaja se mladi Matej Jovanov. Duga je priča iza njega koja kao da je amblem onoga o čemu govorimo. Matej Jovanov je sin Janka Jovanova, velikog vinskog majstora i preporoditelja pošipa. Po stjecanju diplome na Agronomskom fakultetu i prikupljanja znanja i iskustva radeći za mnoge druge vinarije, vratio se u rodno mjesto da svoje umijeće pokloni zavičaju. Nije ga ni otac htio previše vezivati uz sebe, radije ga je upućivao na učenje i stjecanje iskustva. Sin Matej i otac Janko surađivali su tješnje samo zadnje tri godine Jankova života prije nego što nas je prerano napustio.
Teško da može postojati ljepši spomen ocu od onoga što danas stvara njegov sin Matej Jovanov. Prije svega, tu je jedan izniman pošip – Pošip Jovanov koji, kao i vinarija, nosi prezime obitelji i tu on svojim vizijama daje krila. I vinarija i kušaonica smještene su tik uz vinograd, uz obiteljske nasade gdje i jesu najljepša kušanja.
Svako je vino barem malo drugačije od drugih ali Pošip Jovanov prilično se razlikuje. Koliko god sam ih kušao, nisam naišao na neki sličan.
Taj je pošip drugačiji i od očevog i od onih kakve su kasnije stvarali njegovi učenici. Vino nosi Matejev pečat i ni po čemu nije samo nastavak onoga što je Janko stvarao. Kada bih vino morao opisati rekao bih da je to jedan prirodnjački stil i pristup stvaranju vina. Gdje rad kvasaca, dijelom divljih, ostavi dodatnu punoću, zaobljenost i kremoznost te pokazuje svoju divlju i svojeglavu crtu. Vino nije pretjerano tehnicirano, nego da pušta sorti i sunčanom dalmatinskom podneblju da slobodno govore. Bogato je na nepcu, u aromama, u mirisima… Južnjačkog je karaktera, zrelijih voćnih aroma i dobrog ekstrakta. Kada nama zaljubljenicima ponestane riječi, kažemo da je vinozno.
Blago cetinke
Međutim, kada današnjim vinoljupcima i ugostiteljima spomenete ime Matej Jovanov, prva asocijacija nije pošip, nego cetinka. A tek će vas ta sorta ostaviti bez daha kako vrijeme bude prolazilo. To je sljedeća velika korčulanska sorta čiji potencijal nije ni približno istražen. Još je jedna od onih endemskih loza i zasada je nalazimo samo na Korčuli. Ima je vrlo malo, ali veseli čuti da je mladi vinari iznova sade. Možemo ju u butelji naći kod Jovanova, Bačića i u vinariji Dine. Male količine ima i Blato d.d. gdje sudjeluje u blendovima.
Nekada se mislilo da to i jest njeno prirodno mjesto, ali to ne može biti dalje od istine. Lijepa je premda neprovjerena priča da je ime dobila po prezimenu obitelji Cetinić. U čijem vinogradu je bilo ove loze kojoj nisu znali porijeklo. I današnji Cetinići je imaju, a da stvar bude smješnija, prema onome koliko danas znamo, oko rijeke Cetine nema ni jednog jedinog trsa. Mnogi su mislili da ime dolazi otuda, no nije tome tako.
Ono što jest potvrđeno je da sorta krije veliku vrijednost. One sorte koje rastu tamo gdje su i nastale, najveće su naše blago. Matej Jovanov je toga itekako svjestan i ono što od njih stvara, čini jednako srcem i umom. Dok slušam o njegovoj filozofiji stvaranja, ponovo čujem i prepoznajem kako odzvanja dalmatinski novi val. Sabrana je ta filozofija u ideji da se dalmatinski identitet u vinima tim bolje izražava čim je manje nepravilnosti koje ometaju sortnu i terroirsku ekspresiju. Kada se postigne preciznost i čista ekspresija sorte i podneblja, tek tada možete osjetiti što je dalmatinsko vino. A podneblje će najbolje zrcaliti ona sorta koja je u tom podneblju i rođena.
Cetinka je također prava južnjakinja, ali s tako lijepim i uglađenim kiselinama kakve rijetko koja ima. Iz tog razloga je Matej Jovanov od ove sorte napravio i pjenušavo vino. I to je vino visoko među uspješnijim pjenušavim na našem jugu. No, ni ona sortna nimalo ne zaostaje. Lagano, voćno vino s ponekom aromom zelenog, nedozrelog voća i citrusa, podsjeća na prvi reful svježeg maestrala nakon podneva. Elegantno i lepršavo, izuzetno se dobro nosi s velikim dalmatinskim vrućinama.
Matej Jovanov jedna je od okosnica priče o vinima u Dalmaciji danas. Čitava je njegova poetika protkana time. Mladi diplomirani enolog ulaže u domaće, izvorne sorte, okušava se u novim stilovima, podiže razinu kvalitete i fokusiran je na ekspresiju lokalnoga u svojim vinima. Na sličnom je tragu i Jovanov Cuvée. Jedan od važnih vinskih stilova u kojem se plavac mali nalazi s drugim sortama u blendu.
U ovom vinu iznenađuje koliko je dobro pogođeno blendanje plavca malog i syraha. Premda taninima bogat plavac vodi glavnu riječ, vino je vrhunski glatko, pitko, finog puderastog tanina, iznimno uspješno omekšanog u drvenim bačvama. Zaista svjetskog profila. Arome suhih šljiva i slatkih začina nadograđene su aromama kupina, crne višnje, murve i papra. Uistinu varljivo vino, naime prelako se pije za jedan plavac. Valja biti na oprezu.
Izazov pošipa
Nikada se nije dogodilo da prolazim kroz Čarsko polje s nekim zaljubljenicima u vino ili samo mojim prijateljima, a da im nisam rekao: vidite, ovdje je sve to počelo. Jest, istina je na području Smokvice je, prema otočkoj legendi, loza pošipa pronađena. Ali ono što je Čarsko polje učinilo za renome pošipa nikada ne može izblijediti. U Čarskom vinogorju, jednom od četiri važna otočka uz Smokvičko, Blajsko i Lumbarajsko, smjestila se vinarija Poljoprivredne zadruge Čara.
Nastala sredinom osamdesetih, da bi joj se nešto kasnije, pridružio i majstor pošipa Janko Jovanov, Matejev otac. Janko je bio jedan od onih koji su vjerovali u pošip iznad svega. I da je plemenit i da vrijedi i više nego što znamo i da može on ići i u drvo, i na kvasce, i u INOX. Da je riječ o velikoj sorti i da zaslužuje da joj se čovjek posveti. U PZ Čari pošip se radi u nekoliko stilova. Lagani, dnevni pitki u obliku kvalitetnog pošipa, onaj kompleksniji, vrhunski – glasovita “žuta” etiketa. Te odavno nagrađivani Marko Polo njegovan u drvetu.
Danas je u ovoj vinariji voditelj proizvodnje Jankov sin, naš Matej Jovanov. Mladi je vinar nastavio stopama oca i prihvatio izazov da vinariju održi među poznatijim i boljim. Svježe berbe koje kušate iz vinarije PZ Čara Matejevo su djelo, a uskoro stižu i odležani stilovi na kojima je radio. Ni tu priči nije kraj, dao nam je mladi vinar naslutiti da će se asortiman vinarije uskoro nadograditi s još kojim ozbiljnim i kompleksnim stilom. Na nama je da sjednemo, gledamo, kušamo i uživamo… Pustimo da nas ove priče očaraju i uživajmo u tome što smo njihov dio.
Vinarija Jovanov na rubu je Blajskog polja. Ako u plovidbi pristenete u Vela Luku do tamo je svega osam kilometara. Odlična prilika da tamo provedete ugodnu večer.
NAPISAO: Krunoslav Filipović
SNIMIO: Saša Prižmić