KORČULA – što sve nautičar mora doživjeti na otoku neupitne ljepote i raznolike obale

Velolučki zaljev, Proizd, Tri porta, Pržnjak Veli i Mali, Zavalatica, Pupnatska luka, Lumbarda, Vrnik, Stupe i Badija, grad Korčula, Kneža, Račišće i Prigradica samo su neki od magičnih toponima otoka Korčula

Nije Korčula ni blizu ni daleko. Četrdeset milja udaljenosti od Splita i okolice čine je lako dostupnom nautičarima i svima onima koji brodove unajmljuju u tamošnjim marinama. Gotovo jednaku udaljenost do nje trebaju preploviti oni koji se upućuju iz Dubrovnika. Ali na kraju oni što u ljetnu đitu odlaze na tjedan dana uz otok provedu tek dan ili dva. A Korčula ih zaslužuje mnogo, mnogo više. Jer obala joj je satkana od neupitne ljepote, zanimljiva, raznolika i nautičaru podatna.

Njena istočna obala s pravim malim arhipelagom pred Korčulom i Lumbardom najzanimljivija je za plovidbu. Jednako lijep je Velolučki zaljev s Proizdom i Ošjakom, a tu je i Pelješki kanal obilježen snažnim maestralima, tramuntanama i jugom. Pa jugozapadna obala od Tri luke do Brne uz koju će oni što žele biti na osami doći na svoje. K tomu, Korčula je otok žive i slikovite unutrašnjosti u koju vrijedi zaći. Plovim oko nje od djetinjstva, još dok smo uz njene obale dolazili u ribolov. Rijetka su ljeta da je ne oplovim. Zavirio sam u svaki djelić njenog kopna, stekao poznanike i prijatelje, pronašao prostore do kojih nikad ne propustim ponovo doploviti.

Grad Marka Pola

Grad Korčula spada među najljepše na našoj obali i boravka u njemu nikad mi nije dosta. Njegov povijesni dio, smješten na poluotoku, opasan bedemima i kulama, u kojem su biljege ostavili majstori graditelji prohujalih stoljeća odiše jedinstvenim ugođajem. Lutanje uličicama razvijenima u formi riblje kosti u svako je doba godine pravi doživljaj. Prepune betulica, kafića, dućana i muzeja, vriju životom pa nije teško u njima provesti sate i sate. Nezaobilazan je posjet katedrali i muzeju prekoputa. Imate li priliku svakako se popnite na zvonik odakle puca pogled na stari dio grada i arhipelag pred njim. Tik do katedrale je novouređeni Centar Marko Polo posvećen velikom svjetskom putniku. Njegova je obitelj podrijetlom iz Korčule i posjedovala je kuću u kojoj se Centar nalazi.

Vez u ACI marini ili sidrenje u uvali Luka

Magiji grada teško odolijevaju i nautičari. Zato u sezoni na njegovim rivama vlada prilična gužva i nije jednostavno pronaći mjesto za vez. Najsigurnije se vezati u ACI-jevoj marini unutar nanovo sagrađenog lukobrana. Kako tranzitnih mjesta nikad nije dovoljno, dobro je unaprijed rezervirati i platiti vez. Osobito ako ste se u Korčuli zatekli u utorak ili srijedu kad ovamo doplovljavaju čarteraši. Mnogo ih je na katamaranima koji zauzmu dva veza pa nama običnom svijetu što plovi na jednotrupcima ostaje malo mjesta. S vanjske strane lukobrana izložene levantu i buri uobičajeno se vežu veće jahte i pokoji gulet.

Sve ostale rive zauzete su mini kruzerima u andani sa po desetak brodova i velikim jahtama u četverovezu. Nema li mjesta u marini, najbolje poći u uvalu Luka (Porto Uš) baciti sidro i vezati krmom za kraj. To je, uostalom, do gradnje marine bila uvala u kojoj su nautičari najčešće boravili. Sigurna, blizu grada a opet na osami. Prije par godina na njenoj sjevernoj obali sagrađena je komunalna lučica s čije vanjske strane znade biti mjesta. Sidrenje će vam, kao i u drugim uvalama, i tamo gdje nema bova, naplatiti lučka uprava.

Korčulanski gastronomski preporod

Gdje god bili (sigurno) vezani, naći ćete se pred dvojbom kako organizirati dan. Kako smo na odmoru pa se sve mjeri od objeda do objeda, kažimo da je Korčula posljednjih godina doživjela gastronomski preporod. Grad je pun restorana. Naravno, mnogo ih je klasičnih, namijenjenih turistima, ali sve je više i onih koji odskaču kvalitetom. Rekao bih da je sve u nekom dobrom pravcu krenulo otvaranjem luksuznog rezidencijalnog hotela Lešić Dimitri i njegovog restorana. U kojem su najprije chef Toni Erceg a potom Marko Gajski počeli postavljati nove standarde fine dininga. Oni su naposlijetku restoran i Gajskog doveli i do prve Michelinove zvijezde. Taj je proces bio blagotvoran jer su ga slijedili i drugi, ne toliko u ekskluzivnosti koliko u kvaliteti i nastojanju da pronađu vlastiti izraz.

Tako se u kratkom razdoblju dogodilo da Adio Mare, jedan od najstarijih restorana koji je prošao i ne najbolja razdoblja, doživljava novu mladost. Pojavila se Nigra, a Filippi je zaslužio Michelinovu preporuku… Svaki od njih, a nisu jedini, mjesto je gdje će vas objed ispuniti radošću. Nama se jako svidjela Nigra, utemeljena prije samo četiri godine. Tu mladi chef Karlo Moretti lokalne namirnice na svoj način interpretira ka putu koji bi mogao voditi ka nekoj višoj kuhinji. I makar se na prvu učini da mu je jelovnik sa svega nekoliko predjela i par glavnih jela skroman, svako od njih je priča za sebe. Dodamo li tomu odličan odabir vina, jer Nigra je i wine bar, poslugu za primjer i poziciju na osami s pogledom na grad, što ćeš više.

Već godinama ne propustim navratiti i do gospođe Smiljane Matijace i njenog Cukarina. Nalazi se u uličici pedesetak metara udaljenoj od Plokata, glavnog mjesnog trga. Tu se probaju se tipični korčulanski kolači – klašuni, cukarini, bombice, amareti ili harubice. Tko ih jedanput kuša teško će im ukusa zaboraviti. A posjet Cukarinu je i prilika i za ćakulu i propitivanje o mjesnim novostima. Jer gospođa ih zna i nesebično dijeli.

Ispunjeni energijom slasnih klašuna ili cukarina možete dalje u život. Niste li imali priliku a tih se dana izvodi Moreška, čuveni mačevni ples kao uspomena na obranu od alžirskog vojskovođe Uluzalija, ne propustite ga pogledati u prostorima ljetnog kina s unutarnje strane gradskih bedema. Nekad se izvodila po čitavom Sredozemlju, a danas se igra samo na Korčuli. Potom, osobito ako ste mlađi ili se takvim ćutite, večer nastavite u nekom od koktel-barova ili klubova.

U kontinent otoka

Ako ste poslušali naš savjet i ostali više dana, pokušajte na dan unajmiti auto i zaći u unutrašnjost otoka. Do Žrnova su samo tri kilometra. Vrijedi se odvesti i u Pupnat i čuvena vinogradarska naselja Čaru i Smokvicu. Taj će vas dio otoka također iznenaditi ljepotom. Kamene kuće, polja prepuna vinograda, vrsni vinari i, što je najvažnije, mnogo mještana. Korčula, inače najmnogoljudniji jadranski otok, sačuvala je, ponajviše zahvaljujući vinu, život u svim svojim naseljima. Čak tridesetak vinara registriralo je i etiketiralo svoja vina, a mnogi zaslužuju da ih se posjeti. Otok je najpoznatiji po pošipu kojem je domovina, grku čiji su nasadi na pijesku Lumbarde, a u zadnje vrijeme i plavcu malom.

Jedan od ponajboljih pošipa probali smo prošlog ljeta kod mladog vinara Jakše Krajančića u Čari na terasi kušaonice s koje puca pogled na Čarsko polje. Nerica Pošip 60 osvojio je ove godine zlatnu Decanterovu medalju, kao jedno od svega nekoliko oranžnih vina.

Na povratku, uz obveznu raniju najavu, zastanite na večeri u Pupnatu u konobi Mate. Vrijedi je doživjeti radi ugođaja, ljubaznog prijema i nadasve odlične a počesto i na maštovit način pripremljene tradicionalne spize. Utemeljili su je početkom milenija Mate i Mirjana Farac kako bi iskoristili sve blago koje proizvode na svojoj farmi. Brzo su se pročuli, ponuda se proširila i ulovima okolnih ribara. Potom posao polako preuzimaju njihova djeca, osobito kći Biljana. A sin Matij posvetio se beach baru M.a.t.e. u Pupnatskoj luci. Zaslužili su i zelenu Michelinovu zvijezdu za ekološku i etičku proizvodnju i Bib Gourmand oznaku za odličan omjer cijene i kvalitete. Lijepo smo se kod njih proveli i ovog ljeta, a još kad bi i kuhanje pašticade doveli na razinu ostalih jela ne bi im bilo kraja.

Stupe i Badija

Kad ste se nauživali grada, ostaju još barem tri mjesta do kojih biste trebali doploviti. Laguna koju zatvaraju Vele i Male Stupe, Majsan i nekoliko hridi jedna je od ljepših na Jadranu. U nju se može uploviti brodicom ili jedrilicom manjeg gaza, a one s dubljim mogu sidriti zapadno od Majsana. Vlasnici restorana i beach bara na Stupi u kojem kuha Brane Filipović Grčić usidrili su dvanaest bova. Tu se može ostati i preko noći ne smeta li vam glasna glazba s otočića.

Najpoznatije sidrište na koje se dolazi na kupanje ono je s južne strane Badije, otoka poznatoga po franjevačkom samostanu. Ne propustite priliku obići ga, zaći u crkvu Gospe od Milosti i kapelu Sv. križa. Oni i dalje odišu onim mirom svojstvenim kraju 14. stoljeća, kad su ga mala braća ondje počela graditi. Badija, otočić Planjak i hrid Baretica zatvaraju pješčanu lagunu dubine četiri do pet metara. More tirkizne boje kristalno je čisto. Lagunica je popularno kupalište pa je danju prepuna jahti i brodica kupača, koji se predvečer uglavnom vrate u Korčulu.

Vrnik

Niti punu milju južno od lagunice jest Vrnik. Poslije Badije to je najveći otok među škojima što su se prosuli pred istočnom obalom otoka. Dijele ih brojni prolazi, ali ima i pličina i hridi. Vrnik valja posjetiti zbog ugođaja utihlih kâva, klesarskih trimova i obale od savršenih bijelih oblutaka nastalih od krhotina kamenog otpada što ga je izvaljalo more. Dodatni je motiv svakako i ručak ili opuštanje uz piće u Vrnik Arts Clubu zagrebačkog odvjetnika i Korčulanina koji se sve više vraća korijenima, Pere Lozice. On je u zgradi negdašnje pučke škole koja je još pedesetih godina prošlog stoljeća prestala s radom, otvorio mali restoran i lounge bar. Uredio je i par soba zadržavši jednu učionicu s mobilijarom iz tog vremena dok u drugoj organizira izložbe.

Angažirao je vrsnog chefa Darka Vlašića i domaću kuharicu Nedu Karapandžu koji su kreirali inspirativan jelovnik. Trude se i uspijevaju tradicionalnim jelima i namirnicama dati svoju i modernu notu. Spravljaju, ribu, mijese tijesto, rižote, peku kruh, a tko hoće može dobiti i meso, odležane stejkove ili lešade. Tiradito, carpaccio od sabljarke sa aji amarillo umakom, limetom, narančom, bobičastim voćem i maslinovim uljem ostao nam je upamćen kao izvanredan tanjur idealan za vruće rujansko poslijepodne. Da ga zapamtiš, uživaš a da se nakon njega možeš baciti u more i s užitkom otplivati.

U lokalu, bolje reći pred njim, jer sjedi se vani, vlada ugodan, opuštajući ugođaj pa svako malo navrati i poneki celebrity… Ovoga je ljeta Novak Đoković na platou ispred crkve tik uz Arts Club odigrao par gemova s djecom koja su tu bila na kupanju. Umjesto mreže poslužila je jedna šentada. Pod Vrnikom, bolje reći susjednim Kamenjakom, može se vezati za jednu od četiri bove.

Ne da li vam se isplovljavati do ovih otočića pa se opet vraćati u marinu Korčula, uvijek se možete osloniti na prijevoz nekog od brojnih barkariola. Oni do ovih otoka prevoze putnike s rive preko puta marine. Prijevoz osiguravaju i vlasnici restorana na Stupi i Vrniku ako se odlučite objedovati kod njih.

Lumbarda

Na istočnoj obali otoka Korčula još je jedno veliko i pitoreskno naselje. Lumbarda. Znana je po čuvenim hrvatskim kiparima, potom i majstorima kamenoklesarskog zanata, ali i znamenitom opojnom vinu grk. Rasuta je na tri brežuljka, okružena poljem i vinogradima. I ondje se može pristati i ostati dan ili dva uživajući u miru naselja.

Marina u njoj je mala, onakva kakva je prije više od trideset godina sagrađena i izgleda da sluti bolje dane. Dogotovljeni su papiri za njenu temeljitu obnovu koja će uključiti i bolju lukobransku zaštitu i sadržaje na kopnu. Za sada dva su gata u njoj namijenjena domaćem svijetu i njihovim brodovima, a onaj najduži prema valobranu je za nautičare. Nema li mjesta, može se usidriti u uvali Lumbarajsko Račišće pa odatle protegnuti noge do Lumbarde. Ako ste ljubitelj obilnih porcija ribe i mesa, odvezite se gumenjakom do konobe Gavuni. Ona je poznata po vrlo solidnim jelima koja ćete umjereno platiti.

Ono što nipošto ne propuštamo kad god ovdje stignemo posjet je Franku Milini Biri. On je vinar koji se proslavio upravo grkom, a potom i plavcem malim. Svoje vino uspješno pušta odležati u hrastovim bačvama i jedan je od rijetkih koji to s grkom radi. Vina mu se rijetko mogu pronaći izvan otoka. Gotovo sve što ima proda u podrumu svoga seoskog gospodarstva. I njega valja doživjeti. Krasno, s mjerom i osjećajem za tradiciju uređen prostor s modernom vinarijom u koji mnogi hodočaste ne bi li uz pršut, kozji sir, a katkad i korčulanske makarune ili peku uživali u grku i plavcu malom i ugođaju i dobroj energiji koju Frano i njegova obitelj šire. U blizini je i restoran Zure koji držia obitelj Batistić. Tu se jede riba što ju je ulovio domaćin i pije njegovo mnogim nagradama ovjenčano vrhunsko vino.

Lumbardi pripada i uvala Pržina, već na južnoj obali otoka Korčula. To je najpoznatije kupalište na Korčuli. Pješčana plaža žućkasto-crvene boje pružila se u dnu jugozapadu otvorene uvale. Uz kupače dolaze onamo i nautičari, sidre i uživaju u kupanju. Kad nema vjetra s juga ili jugozapada, na koje je uvala otvorena, ponetko ondje u miru i spokoju provede noć, najčešće u zaklonu rta Ražnjić.

Uz sjevernu obalu

Zanimljiva je i navigacija uzduž otoka. Većinom se uz Korčulu plovi uz njenu sjevernu obalu. Tuda prolaze svi koji idu ka Visu, Hvaru ili Splitu, makar je meni ljepša južna. Ali rijetki nautičari u želji da čim prije doplove do njih zastanu u nekoj od njenih uvala ili luka.

Vrbovica i Kneža

A najviše ih je uz obalu Pelješkog kanala, sedam milja dugačkog i uglavnom manje od milje širokog u kojem znade biti i jakog mora. Plovidba njime po mnogočemu se pamti. S jedne strane Pelješac s kapetanskim Kučišćem i Vignjem, crkvicom sv. Ivana visoko na hridi nad morem, a pod njom prvi vinogradi zinfandela kod nas. Dok plovimo, ako je digao maestral a ovdje je to obično već oko podne, oko nas će juriti surferi i kajteri jer ovo je njihovo omiljeno mjesto gdje krote vjetar.

S korčulanske strane naići ćemo najprije na veliko gradilište nove trajektne luke u Polačištu, a potom na Luku Banju i uvalu Vrbovicu. Nažalost, oko ove dvije uvale gradi se naveliko pa su zbog toga prilično izgubile privlačnost makar se u obje može sidriti. Znatno je to ljepše učiniti u Kneži, u maloj pješčanoj laguni iza otočića Mala i Vela Kneža. Danju je napuče brojne brodice i jahte, ali noću kad otplove opet postane romantično sidrište, na kojem ćete možda uživati u osami.

Račišće

Milju i pol zapadnije je Račišće, jedno od ljepših mjesta na otoku. Stare kapetanske kuće okružuju čitavu uvalu. U toj luci nekada se vezalo i po četrdesetak brodova flote u posjedu Račišćana. Na to doba podsjeća dugačak mol s lukobranom i kamena riva. Tu danas obično vežu brodovi na kružnim putovanjima, ali uspijete li naći mjesto ili odlučite sidriti odmorit ćete se od uobičajene nautičarske i turističke gužve. Mještani su i danas pomorci i uglavnom se ne bave turizmom.

Prigradica

Naići ćemo dalje put zapada na niz manjih, lijepih uvala, ali jednu se ne smije propustiti.
Prigradica je desetljećima služila za ukrcaj vina, a iz nje su isplovljavali i putnički brodovi. To vrijeme je prošlo pa u luku pitoresknog naselja, ne računajući katamaransku vezu, pokojeg nautičara i ribaricu, rijetko uplovi brod. Tristo metara dugačku rivu na jugoistočnoj obali uvale štiti više od sto metara dug mol s visokim lukobranom. Na dio lukobrana gdje ne pristaje pruga veže se bokom, a može se naći mjesto i uz rivu između domaćih barki.
Sve do osam milja udaljenog prolaza Vraca nema većih naselja. Međutim, obala je prošarana brojnim uvalama, a u nekima od njih, poput Tankarace, Žukove i Prihodnje, može se i zastati.

Uz južnu obalu

Kad se iz Pržine nastavi ploviti put zapada, naći ćemo se u akvatoriju posve različitu od onoga između Korčule i Lumbarde. Nema više otočića uz obalu, ona je viša i strmija, a svaku milju-dvije naići ćemo i na pokoju uvalu. U većini su od njih lijepa žala i pokoja kuća.

Pupnatska Luka

Do osam milja udaljene Pupnatske Luke veće su uvale Rasohatica, Pavja luka, Orlanduša i Bačvica. No, premda se u njima može usidriti, nisu pogodne za duža zastajanja. Pogodno je to učiniti tek u Pupnatskoj Luci. Je li se Ivanu Klakaru iz Pupnata iz znamenite dalmatinske pjesme baš ispred nje potopio brod, nije znano, ali da je u toj, petstotinjak metara u kopno uvučenoj uvali, najljepše žalo na otoku, to je sigurno.

Unatrag nekoliko godina u nekada gotovo pustu uvalu po danu nagrnu kupači. A kad je već tako razvili su se naši uobičajeni ljetni businessi. Naplata parkiranja, iznajmljivanje ležaljki pod slamnatim suncobranima i sve što ide uz to. Ali tako lijepu uvalu teško je nagrditi dok se ne počne naveliko graditi. Usidrite li malo dalje, gužvu na žalu nećete ni osjetiti. Na obali je uz već spomenuti beach bar i konoba Mijo pa ostanete li preko noći možete i na ranu večeru.

Zavalatica

Sljedeće veće naselje je Zavalatica. Nažalost, za razliku od većine drugih mjesta na otoku, kuće su građene bez mjere i bez osjećaja za lijepo pa je sklad starog naselja nepovratno narušen. Inače, Zavalatica je luka tri kilometra udaljenog vinogradarskog naselja Čara. Dobro zaštićenu uvalu dodatno prema zapadu štiti i četrdesetak metara dugačak stari mol s lukobranom na kojem se može naći vez. To je prava prilika za posjet vinariji Luke Krajančića, udaljene svega par stotina metara. Tko hoće protegnuti noge može i do Čare do Nerice Jakše Krajančića.

Brna

Najveća luka na čitavoj južnoj strani otoka Korčula je Brna. Nautičari je baš ne posjećuju. Čine je dvije uvale. Istruga, zaklonjena od svih vjetrova nema ozbiljnijeg pristana. Mnogo je više mogućnosti za vez i sidrenje u Brni. Ondje se može vezati ili uz pristan ili na glavi mola, a sidri se po sredini uvale. U mjestu nema bogzna kakvog zanimljivog sadržaja osim simpatične konobe Mali Jakov. Brna je dobrom cestom povezana s tri i pol kilometra udaljenom Smokvicom, drugim vinogradarskim mjestom u unutrašnjosti otoka, i služi kao njegova luka. Tamo se obično odlazi do kakve vinarije među kojima je najpoznatija Toreta.

Isplovivši iz Brne prema zapadu, uz obalu se proteže niz otočića koji je čini zanimljivijom. Pruža nam se mogućnost da se pod kojim od njih, osobito za ljetnih maestrala, usidrimo i zastanemo na kupanju. Osobito je to lijepo učiniti pod Crklicom, Sridnjakom ili Vrhovnjakom. Obalu prekoputa ne želim ni pogledati, a kamoli uz nju ploviti. Tamo je nekoliko naselja, nažalost nepovratno uništenih mastodontskom i okolišu neprimjerenom gradnjom koja je ondje uzela maha kao nigdje na otoku. Odnosi se to osobito na Prižbu, nekada malo naselje smješteno u prekrasnu ambijentu od kojeg više nije ostalo ništa.

Dva Pržnjaka i Tri Luke

Zato kroz Luku Karbuni otplovim do lagunice između Velog i Malog Pržnjaka, jednog od onih mjesta radi kojih vrijedi živjeti i ploviti. Tu provedem dan u kupanju, a kad je vrijeme stabilno ostanem i noćiti na sidru.

Posljednji i nekako mi najdraži prostor s ove strane otoka Korčula su Tri luke. Tu možemo ostati i preko noći jer su sve tri odlična zaštita od zapadnih vjetrova i bure. Od snažna juga ih brane otoci Trstenik, Pržnjak Mali i Veli te Lukovac. Kad sam onamo počeo navraćati bila je to gotovo pusta obala, s kućama samo u najistočnijoj uvali. Potom su se vikendice i vile izgradile i u drugim dvjema. Ipak, nisu narušile sklad klasičnog dalmatinskog krajobraza – borova koji se spuštaju do mora. Najviše volim usidriti u najzapadnijem dijelu, uz stijene rta Ključ pa uživati u tišini i kupanju, obično u društvu tek nekoliko brodova.

Velolučki zaljev

Stigli smo konačno i do dubokog zaljeva Vele Luke, tamošnjih sidrišta, marina i vezova na rivi. Ali u uobičajenim okolnostima ljetnog maestrala volim najprije svratiti do Proizda.

Proizd

Taj nenaseljeni otočić uz sjeverozapadnu obalu Korčule uglavnom pohode turisti koji borave u Veloj Luci. Barkarioli ih dovoze do mulića pred restoranom u uvali Perna pa dan provode kupajući se u moru prozirno tirkizne boje. Najljepše je to učiniti u nekoj od uvalica sa sjeverne strane otoka ispruživši se na žalima velikih bijelih oblutaka ili kamenim pločama koje ih okružuju i po kojima je otok poznat. Mi što imamo sreću ovdje doploviti svojim brodom možemo se usidriti pred jednom od njih. Obično bacim sidro u najistočnijoj od njih – Batali u koju domaći svijet dolazi brodicama na izlet, kupanje i frajanje. Ostanem čitav dan, sve dok se u kasno poslijepodne ne uputim prema Veloj Luci gdje ću provesti noć.

Vela Luka, riva i marina Korkyra

Do tamošnjih riva valja broditi pune četiri milje. Obale zaljeva su razvedene, a dva toponima za onoga tko u njega uplovljava imaju osobito značenje. Prvi je uvala Gradina zaštićena otočićima Sv. Ivan i Gubeša u kojoj je koncesionirano sidrište. Drugi je opjevani šumoviti otok Ošjak negdje na polovici zaljeva. Ali, na njemu nema pristana osim za izletničke i domaće barke s istočne strane. Ako ovdje želite ostati, valja sidriti u njegovoj zavjetrini.

Otkad je prije pet godina sagrađena marina Korkyra, Vela Luka je nautičarima postala još privlačnija. Premda nevelika, sa svega stotinu i trideset vezova, ima zgodan restoran, uredna je i mjesto u njoj lakše je naći nego na rivi koju najvećim dijelom zauzmu izletnički brodovi i barkarioli ili na desetak bova u kraku Kale. Osjeti se to najviše sredinom tjedna kad do nje doplove brojni čarteraši. Predviđeno je i njeno proširenje za još šezdesetak vezova nakon što se staro trajektno pristanište preselilo na novo sagrađeno na južnoj obali luke.

Makar Vela Luka nema renesansnu jezgru kao Korčula i zgrade su u njoj novijeg datuma, boravak je ondje ugodan. Za nautičke sezone to je živo mjesto s razdraganom atmosferom. Mnogo je kafića, a dugačkom rivom lijepo je šetati. Nešto teže je dobro objedovati, ali restoran u marini i konoba Bata svakako su za preporučiti. Treba posjetiti i mjesni muzej s galerijom vrijednih kiparskih ostvarenja.

Oliveru u spomen

Malo je onih koji ne znaju da je Lučanima bog podario sluha i glasa kao malo komu. Pa se pjesma i glazba čuju na svakom kantunu. Sjećanje na Velu Luku Branka Žuvele jedna je od najpopularnijih pjesama ikada posvećenih jednom mjestu. Otkad nas je napustio njihov i naš Oliver Dragojević, Lučanin koji se od svog mjesta nikad nije dao odvojiti i kojeg smo obično susretali na rivi uz brod, tamošnji najveći ljetni koncerti njemu su u spomen i slavu. Onaj tko se ovdje veže posljednjih dana srpnja svjedočit će koliko je snažna ta veza bila. Uz to će imati priliku doživjeti pravi glazbeni spektakl Oliverovih najvećih hitova koje izvode njegovi kolege i prijatelji.

Boravak u Veloj Luci nezamisliv mi je bez odlaska u četiri kilometra udaljeno Blato. Smješteno na obodu plodna Blatskog polja, mnogi to mjesto neopravdano nazivaju najvećim selom u unutrašnjosti jadranskih otoka. No Blato je, unatoč tomu što su se njegovi stanovnici bavili poljoprivredom, najmanje selo. To je pravi gradić, kojemu urban izgled daju uske uličice, drvored, park, crkva s visokim zvonikom te prostran trg s ložom.

GDJE VEZATI I SIDRITI NA KORČULI

KORČULA

ACI marina Korčula
Vrlo je popularna ljeti radi ljepote grada u kojem se nalazi i akvatorija pred njim. Vezani u njoj na korak ste od svih ljetnih zbivanja. Posve joj je obnovljen lukobran prošle godine. Za bure tu treba pojačati vez. Opremljena svime što je potrebno za ugodan boravak. 159 vezova. Tel. 020 711 661
Zapadna obala korčulanske luke najvećim je dijelom namijenjena velikim putničkim brodovima i brodovima za krstarenje. Tu često vežu i megajahte.

Istočni gradski pristan koriste manji kruzeri te katamarani lokalnih pruga dok trajekt iz Orebića pristaje u luci Dominče. U blizini se nalazi i INA benzinska postaja za plovila.

Uvala Luka ili Porto Uš glavno je gradsko sidrište. Tu se najčešće sidri tako da se obori sidro i veže krmom za kraj. U uvali je i lučica sa komunalnim vezovima a mjesto za vez se znade pronaći na vanjskom dijelu pontona.

Sidrište Badija, nalazi se s južne strane otoka, poznatog po franjevačkom samostanu. Badija, otočić Planjak i hrid Baretica zatvaraju pješćanu lagunu dubine između 4 i 5 metara. Bova nema ali lučka uprava naplaćuje sidrenje.

Nekoliko bova usidreno je između otočića Vele i Male Stupe i Majsana te pod otočićem Kamenjakom nasuprot Vrniku. Tamo uglavnom vežu gosti restorana na Stupama i Vrniku.

LUMBARDA

Marina Lumbarda je tiha marina u mjestu poznatih kipara, kamenorezaca i vinogradara sa 150 vezova svedena na najosnovnije usluge. Dva gata su namijenjena domaćem svijetu i njihovim brodovima a onaj najduži, prema valobranu je za nautičare. Tel. 020 712 489

Uvala Lumbarajsko Račišće koju sa sjeveroistoka štiti otok Vrnik jedna je od najsigurnijih na otoku. Sidri se na pjeskovitu dnu na dubini od 6 metara po sredini vale a valja paziti na podmorski kabel.

JUŽNA OBALA OTOKA

Sidri se u uvalama Pržina, najpoznatijem kupalištu na otoku, na dubini od pet šest metara. Kad nema vjetra s juga ili jugozapada na koje je uvala otvorena tu se u miru i spokoju provede i noć pretežno u zaklonu rta Ražnjić. Potom u Pupnatskoj luci, petstotinjak metara u kopno uvučenoj uvali na pješćanom dnu na dubini od desetak metara. Pupnatska luka otvorena je na jugozapad. Dobro zaštićenu uvalu mjesta Zavalatica dodatno prema zapadu štiti i četrdesetak metara dugačak stari mol s lukobranom. To je i jedino mjesto gdje se može naći vez. Brnu čine dvije uvale. Uglavnom se veže u onoj zapadnoj uz pristan ili mol  dok se sidri po sredini. Sidrište između Pržnjaka Velikog i malog jedno je od najljepših na Jadranu a ono u zaljevu Tri luke jedno od najsigurnijih. Može se sidriti po sredini neke od tri uvale ili baciti sidro i vezati krmom za kraj.

SJEVERNA OBALA OTOKA

Sidri se u luci Banja, niti milju zapadno od Korčule, prilično izgrađenoj ali dobro zaštićenoj. Usidreno je i nekoliko bova. Najbolje je sidriti pod šumovitom istočnom puntom što uvalu štiti od bure.Nešto dalje prema zapadu je uvala Vrbovica s dva kraka.

Najpoznatije sidrište na ovoj obali je Kneža. Sidri se laguni iza otočića Mali i Veli Knežak koji štite sjeverozapadni dio prostrane uvale, tvoreći malu pješčanu lagunu zaklonjenu od vjetrova iz III. i IV. kvadranta. Po takvom vremenu Kneža je sigurno sidrište ali sve napućenije pa se na njemu znade naći i po pedesetak brodica, jahti i izletničkih brodova. U luci Račišće, na samom izlazu iz Pelješkog kanala nalazi se šezdeset metara dugačak mol s lukobranom i lijepa kamena riva što se pruža uz najveći dio luke te dugačak ponton. Sve te vezove osim lukobrana koriste domaći ljudi za svoje barke dok na lukobran pristaju brodovi na krstarenjima i s izletnicima. Ipak, znade se uz njih naći pokoje mjesto za vez. U Prigradici, najvećoj luci na ovoj strani otoka tristo je metara dugačka riva na jugoistočnoj obali koju štiti više od sto metara dugačak mol s visokim lukobranom. Vez se može naći na posljednjih četrdesetak metara lukobrana ili uz rivu među brodicama domaćeg svijeta.

VELOLUČKI ZALJEV I PROIZD

Marina Korkyra, sagrađena prije nekoliko godina, obogatila je ponudu nautičarima na ovom dijelu obale. Premda u potpunosti sagrađena u moru na umjetnom otoku ima recepciju, sanitarne čvorove, restoran i caffe-bar, dućan i servis. U njoj su 132 veza za jahte do 70 metara dužine. Tel. 091 1414 700

Nautičarima je namjenjen najveći dio rive sjeverno od benzinske crpke. Tu ima mjesta za petnaestak brodova vezanih krmom prema kraju. Ali nema muringa pa valja baciti sidro.

Istočni dio rive rezerviran je za brodice krcaju one što idu za Prtoizd i Ošjak. U dobro zaštićenom dijelu luke pred rivom usidreno je i petnaestak bova lučke uprave namjenjenih nautičarima i pokojoj ribarici. Organizirano i vrlo lijepo sidrište je i u uvali Gradina na sjevernoj obali otoka. Tamo je dvadesetak bova a koncesionar naplaćuje vez na njih.

Najljepše je sidriti za dana već malo izvan zaljeva sa sjeverne strane otoka Proizda u uvalici Batala pred krasnim žalom od bijelih oblutaka.

BENZINSKE POSTAJE NA KORČULI

Na otoku su dvije benzinske postaje pa nema problema s gorivom za brodice. Velolučka se nalazi na gradskoj rivi a dubina pred njom je od 3,7 do 2 metra (Tel. 091 4971 049). Ona korčulanska je smještena u uvalici Dominče na obali otoka prema Badiji. Dubina pod betonskim gatom sa stupovima je 3,5 metara. (Tel. 091 4971 039)

NAŠ IZBOR NAJBOLJIH RESTORANA I KONOBA NA KORČULI

Među stotinjak restorana, gostionica i konoba na otoku koji najčešće nude klasične turističke jelovnike ima barem petnaestak onih koji se izdvajaju ponudom i osebujnošću jela. Takvih ima među fine dining restoranima ali i među najobičnijim konobama. Evo ih po našem redu.

1. Nigra, restoran i wine bar, na samoj obali zapadno od starog grada Korčula, utemeljena prije samo četiri godine u kojoj se odlično jede. Mladi chef Karlo Moretti na dojmljiv i inovativan način pripravlja domaće organske namirnice. Krasan ugođaj i odlična nenametljiva posluga.
2. Restoran Lešić Dimitri u Korčuli koji pripada ekskluzivnom baštinskom hotelu LD Palace premda se nalazi na šetalištu Petra Kanavelića okružen desetcima najrazličitijih lokala jedini je koji se može podičiti Michelinovom zvjezdom.  U njemu su Toni Erceg a potom Marko Gajski počeli postavljati standarde fine dininga, novum za otok ali ne za goste hotela,  koji su naposlijetku restoran i Gajskog doveli do prve Michelinove zvijezde. Želite li rafinirani objed tog tipa baziran na lokalnim namirnicama nećete pogriješiti.
3. Konoba Adio Mare, jedan je od najstarijih restorana u Korčuli koji je imao velike uzlete ali i ne baš najslavnija razdoblja posve je preuređen i doživljava novu mladost. Želite li juhu na brujet, pašticadu, crni rižot a i dobro ispečenu ribu sa žara, ovo je mjesto za vas.
4. Vrnik Arts Club otvorio je u zgradi negdašnje pučke škole na otoku čuvenom po kamenu koji se u njegovim kavama brao, zagrebački odvjetnik i Korčulanin Pero Lozica. Čini ga mali restoran i lounge bar, par soba i učionica u kojoj organizira izložbe. Vrsni chef Darka Vlašića i domaća kuharica Neda Karapandža kreirali inspirativan jelovnik a kuhanjem uspijevaju i tradicionalnim jelima i namirnicama dati svoju i modernu notu. Odličan izbor za objed uz kupanje.
5. Moro beach bar i restoran na otočići Stupi sličnog je koncepta. Negdašnji plažni objekt lokalnog turističkog poduzeća a potom konoba korčulanskog ugostitelja Ante Raškića postali su pomodno mjesto za kupanje uz ručak ili opuštanje uz piće pa i noćne provode. Ali kuha, sinjanin Brane Filipović Grčić razumije se u posao i ispeći će vam dobru ribu.
6. Konoba Mate, u Pupnatu, jedno je od najčuvenijih seoskih domaćinstava u Dalmaciji a svakako na prvom mjestu među lokalima tog tipa na otoku. Jest ćete jako dobro, posluga je baš onakva kakva treba biti, cijene normalne a pašticada zahtijeva još malo truda.
7. Restoran Zure, drži obitelj Batistić u Lumbardi. Tamo se jede riba što ju je ulovio domaćin po relativno umjerenim cijenama i pije njegovo mnogim nagradama ovjenčano i preskupo vrhunsko vino.
8. Konoba Gavuni u Lumbarajskom Račišću izbor je onoh koji su ljubitelji obilnih porcija ribe i mesa. Poznati su po vrlo solidnim jelima koja ćete umjereno platiti.
9. Konoba Bata, u Veloj Luci svakako je za preporučiti u gradu u kojoj tek rijetki mogu dobiti takvu pohvalu. Pomalo naturalno uređena, na katu, znade doći društvo i baciti pjesmu. Iz kuhinje izlaze klasična dalmatinska jela solidno pripravljena. U nedostatku ozbiljne konkurencije u mjestu navečer u sezoni je uvijek gužva.
10. Beach bar M.a.t.e. u Pupnatskoj luci, neka vrsta ekspoziture konobe Mate iz Pupnata mjesto je ponad gdje možete ukusno prezalogajiti i šptogod popiti. Ima tu svega, od hamburgera i hot doga do jetrice alla veneziana.

VINARI KOJE SE NE SMIJE PROPUSTITI POSJETITI NA KORČULI

Na otoku Korčula su čak 32 vinarije otvorene za posjet. Nije lako napraviti izbor među njima jer mnogo je dobrih. Ipak, tri nikada ne propustimo posjetiti.

Franko Milina Bire u Lumbardi proslavio se grkom. Logično, jer vinogradi njegove obitelji su u Lumbardi pa što bi drugo uzgajao osim grka i nešto plavca malog nasušno potrebnog za njegovo oprašivanje. A kad je grožđe pretočio u vino potrudio se i uspio da mu bude uistinu vrhunsko, puno svježine, voćnosti i s tek naznakom gorkosti. Svoje vino uspješno pušta odležati u hrastovim bačvama i jedan je od rijetkih koji to s grkom radi. A i plavci mali su mu vrhunski. Gotovo svu svoju proizvodnju proda u podrumu svoga seoskog gospodarstva. I njega valja doživjeti. Krasno, s mjerom i osjećajem za tradiciju uređen prostor s malom modernom vinarijom u koji mnogi hodočaste ne bi li uz pršut, kozji sir a katkad i korčulanske makarune ili peku uživali u grku i plavcu malom ali i ugođaju i dobroj energiji koju Frano i njegova obitelj šire.

Jakšu Krajančića u Čari treba posjetiti u njegovoj novoj modernoj vinariji Nerica, ponad polja Čara, kako radi pogleda na vinograde u njemu, energije kojom ovaj mladi čovjek zrači te vrhunskog pošipa, svježeg, s bouquetom pravim korčulanskim, u kojem se čuti crljenica ali i mineralnost koja karakterizira vina dobivena od grožđa uzgojenog na području Mindel. Nerica Pošip karakterizira svjež stil. Citrusno, precizno, asocijacije bijelog cvijeća, orašaste note. Vino izvrsnog balansa koje kombinira svježinu i kompleksno tijelo. Suho. Užitno kao mlado, jednogodišnje vino a sposobno i za daljnje čuvanje i razvoj, ovisno o ukusu. Jakša proizvodi i rosee i crni pošip a više je puta nagrađen Decanterovim medaljama.

Frano Baničević, vlasnik vinarije Torreta u Smokvici, koji je prije petnaestak godina proglašen najboljim mladim hrvatskim vinarom, proizvodi vrhunski Pošip, snažno i elegantno zlatnožuto vino svih vrijednih značajki te sorte i Rukatac te manju količinu plavca, prošek i rakije. Do Smokvice nautičaru nije jednostavno stići. Trebat će prijevoz iz 28 kilometara udaljene Korčule. Želite li vezati bliže možete to učiniti u 5 kilometara udaljenoj Brni ili 7,5 kilometara dalekoj Zavalatici. Baničevići su dio prostora svoje vinoteke ispunili alatima kojima su se njihovi stari služili u vinogradu i podrumu pa je vinarija i pravi mali muzej.

Napisao Braslav Karlić
Snimili Mladen Šćerbe i Marin Srzić