Svoje viđenje o protekloj nautičkoj sezoni dao nam je Marin Katičin, suvlasnik i direktor tvrtke Pitter Yacht Charter. S njime smo popričali o razlozima podbačaja ovogodišnje sezone u čarteru, ali i o novom servisnom centru tvrtke Pitter u Biogradu te o holdingu Nautic Alliance.
Tvrtka Pitter Yacht Charter jedna je od najdugovječnijih i najozbiljnijih čarter tvrtki koja posluje na Jadranu. A suvlasnik i direktor te tvrtke Marin Katičin profesionalac je s bogatim iskustvom, koji je iz prve ruke svjedočio brojnim usponima i padovima te branše na našemu moru. Marina smo uhvatili na sajmu Biograd Boat Show i zamolili ga da nam prokomentira razloge podbačaja nautičke sezone.
Dotakli smo se u razgovoru i mnogih drugih tema. Marin Katičin ispričao nam je tako o novom servisnom centru tvrtke Pitter Yacht Charter, o holdingu Nautic Alliance te o poslovanju njegove tvrtke u drugim mediteranskim zemljama. Porazgovarali smo i o promjeni strukture gostiju u čarteru te o fenomenu pojave buking platformi, koje su jedan od razloga ovogodišnjih rušenja cijena u čarteru.

Konsenzus je da protekla sezona nije bila naročito uspješna. Kako to komentirate i kakva je sezona bila za tvrtku Pitter Yacht Charter?
Već se u siječnju na sajmu u Düsseldorfu vidjelo se da će sezona biti grbava i ako ćemo gledati čisto s poslovne strane, sezona je doista bila loša. S prihodovne strane, moglo bi se kazati da je sezona u prosjeku bila oko 20 posto lošija. Sezona je međutim otvorila puno pitanja i mislim da je to dobra stvar. Ta pitanja nisu nova, ali sada su ponovno aktualizirana. Nakon ove sezone trebamo se ponovno upitati što je održivi nautički turizam i kakav treba biti odnos nautičara i čarteraša prema sigurnosti plovidbe. Trebamo se upitati i što se događa s otpadom s brodova. I jesmo li mi kao branša dovoljno svjesni što bismo već sada trebali raditi da Hrvatska u narednih 50 godina ostane atraktivna nautička destinacija. Nakon post kovid euforije, kada su svi željeli na more, te teme pale su u zaborav, a sada su ponovno aktualizirane.
Možete li detektirati neke osnovne razloge zašto je sezona podbacila?
Razloga je više i ta tema je vrlo kompleksna. U zadnje dvije godine pojavilo se puno novih brodova na Jadranu i opet se stvorio dojam da je čarter laka i profitabilna djelatnost kojom se svatko može baviti. U zadnje dvije godine na našem je moru oko 600 novih brodova u čarteru. To je puno novih brodova, ali taj podatak ipak treba staviti u kontekst. Naime, u zadnjih godinu dana u Hrvatskoj imamo 40 tisuća registriranih novih apartmana. A o tome nitko ne priča. Pojavile su se neke glasine da bi se zakonom trebalo ograničiti broj čarter plovila na 3.500. Ne znam, to možda jest rješenje, ali gdje smo onda s pričom o slobodi tržišta?
Zašto je bio loš buking u srcu sezone?
Veći dio čarter kompanija kasno je uočio što se događa. Rani buking koji svake godine počinje već u rujnu lani je krenuo odlično, ali već na sajmu u Düsseldorfu postalo je vidljivo da je sve to stalo. Međutim, rijetke čarter kompanije su već tada počele aktivno pratiti što se događa i pokušale klijente animirati popustima. Trebalo je odmah krenuti s blagim popustima te istovremeno početi intenzivnije kontaktirati agencije i klijente. Kada je većina čarter kompanija u srpnju osvijestila što se događa, krenuo je nenormalan rašomon popusta. Tu govorimo o popustima do 60 posto, a neke kompanije išle su čak i preko toga. Ozbiljne kompanije nisu davale tolike popuste, ali činjenica je da su u srcu sezone rabati često išli do 60 posto, što je porazan podatak.

Koji su još razlozi tako lošeg bukinga u srcu sezone?
Ovoga ljeta imali smo Olimpijske igre i Europsko prvenstvo u nogometu i te manifestacije sigurno su odvukle dio klijentele. Uz to, dio gostiju nije došao jer se intenzivno išlo na more 22. i 23. godine, kada je vladala post-kovid euforija, a to je važan aspekt koji se prilično zanemaruje. Također, sve više dolazi do izražaja moment da bivati na brodu u srcu sezone postaje previše stresno. Vladaju velike gužve, naročito na hot spotovima, problem je dobiti vez ili mjesto na bovi. Tu su i efekt eura, rat u Ukrajini te stagnacija u Njemačkoj. Stagnacija je u cijeloj Europi, ali Nijemci u pravilu prvi reagiraju.
Mnogi spominju kako su i visoke cijene, ne samo čartera, nego svih popratnih usluga odbile dio gostiju. Je li to točno?
Pitanje je što gost dobije za usluge koje skupo plati. Jako je skočila cijena u tranzitnom vezu, a ako već puno košta, to treba pratiti i poboljšanje usluge. A ta usluga ostala je uglavnom ista. Svi oni koji žele živjeti od turizma, uključujući restorane i sidrišta, moraju razmisliti o svojoj politici cijena, jer gost se često osjeća kao da je tu samo da nešto plati. A to je veći problem nego sama visoka cijena. Ako smo elitna destinacija, onda moramo i davati uslugu kao elitna destinacija. Inače, ne slažem se da nam je zbog spuštanja cijena u čarteru došao lošiji gost. Taj gost je isti, ali velik broj klijenata znao je da će čarteraši u jednom momentu izgubiti živce i početi spuštati cijene.
Koje lekcije je Pitter Yacht Charter izvukao iz ove sezone?
Usprkos lošoj sezoni, mi smo imali relativno dobre rezultate. A sada smo dosta rano krenuli s bukingom za sljedeću sezonu te intenzivno razmišljamo što možemo unaprijediti. Na primjer, ove godine imali smo manje obiteljskih gostiju i sada tu klijentelu pokušavamo animirati kroz neke benefite koji nisu nužno rabati. Činjenica je da je Hrvatska poskupila te već sada komuniciramo s našim klijentima kako bi znali što ih čeka. S tim da nije samo Hrvatska poskupila. U Grčkoj ili Turskoj možda je i dalje nešto jeftinije, ali za otići tamo treba potrošiti na avionski let i treba puno ranije planirati odmor.

Pitter posluje u Grčkoj i Turskoj. Kakva je sezona bila u tim zemljama?
Sezona je na cijelome Mediteranu bila lošija nego lani. U Turskoj naročito, jer i tamo je došlo do poskupljenja veza. U Grčkoj ima puno jeftinih tranzitnih vezova, koji međutim ne nude ništa. Njihova infrastruktura puno je lošija od naše.
U tim zemljama djelujete kroz holding Nautic Alliance. Kažite nešto o tome.
Pitter Yacht Charter je brend Nautic Alliance osmislio još 2014., a od 2022. on i pravno funkcionira. Pitter je otad dio Nautic Alliance holdinga sa sjedištem u Austriji. Tu su još Sun Charter, koji ima baze u Grčkoj, na Sardiniji, Elbi i Mallorci te Noa Yachting, mala ali kvalitetna hrvatska kompanija sa sjedištem u Marini Kaštela.

Koji su ciljevi i benefiti holdinga Nautic Alliance?
Čarter industrija došla je do momenta kada je zbog optimizacije troškova i standardizacije ponude trebalo stvoriti grupu kompanija pod istim krovom. Tako se klijentima mogu pružati usluge na istoj razini što se tiče kvalitete i održavanja brodova. Ali, Nautic Alliance ne želi biti Coca Cola u čarteru. Naše baze u Grčkoj imaju grčki štih poslovanja, a u Italiji talijanski. No, sve imaju isti standard kada se radi o kvaliteti održavanja brodova i opreme. Tu imamo razmjenu iskustava, a uz to koristimo benefite jeftinije nabave repromaterijala potrebnih za održavanje flote. U toj našoj grupaciji je primjerice i Yachten Meltl– dugogodišnji diler brendova Bavaria, Dufour i Nuva. Našoj klijenteli, ali i čarter kompanijama te vlasnicima privatnih brodova želimo ponuditi sve što im treba u jahtingu. Inače, s Bavariom surađujemo već 30 godina, a kroz Nautic Alliance dižemo suradnju na viši nivo. U Biogradu smo u servisnoj zoni na 14 tisuća kvadrata napravili suhu marinu i servisno poslovni centar koji će između ostalog biti službeni servisni centar Bavaria brodova u Hrvatskoj.

Spomenuli ste novi servisni centar u Biogradu. Što još možete kazati o tome?
Centar se nalazi u industrijskoj zoni u Biogradu, blizu autoputa i kilometar od Marine Kornati. U prizemlju centra su radionice i skladište, a na katu su uredi i ugostiteljski objekt s velikom terasom. Zgrada servisnog centra je na 900 kvadrata, na parceli od 14 tisuća kvadrata. Tu nudimo uslugu klasične suhe marine, prvenstveno za motorne brodove do 12 metara, ali i za našu vlastitu flotu na Mediteranu, koja pod kapom Nautic Alliancea broji 600 plovila. Sva naša nova plovila koja budu dolazila bit će isporučena i opremana u tom servisnom centru. Tjedan prije isporuke bit će transportirana do najbliže marine, odnosno marine Kornati, a tu će biti obavljen zadnji dio opremanja te dizanje jarbola. Ta usluga bit će na raspolaganju za sve članice Nautic Alliancea. Otvoreni smo i za sve privatne vlasnike brodova, ali i za druge čarter kompanije. Svim vlasnicima brodova želimo pružiti kompletnu uslugu: od nabave broda, preko nabave rezervnih dijelova, do održavanja i servisa.

Koji je kapacitet servisnog centra i suhe marine? I kada će biti operativan?
Kapacitet je 120 brodova, a moći će primiti i jedrilice do 60 stopa. Završen je tehnički pregled zgrade, a sada očekujemo uporabnu dozvolu. Nekoliko naših novih jedrilica stiže u centar krajem studenog, a već imamo upite i za neke motorne brodove koji trebaju suhi vez. Uoči sljedeće sezone servisni centar bit će potpuno operativan.
Vratimo se još malo na problematiku čartera. Mijenja li se struktura gostiju u čarteru na Jadranu?
Mi smo u jednome trenutku prestali iznajmljivati jedrilice i počeli iznajmljivati apartmane na moru. Više od 10 godina svjedočimo da je u srcu sezone sve više posada koje više uopće ne podižu jedra, a u želji da dobiju svakoga gosta, mnoge čarter kompanije zatvarale su oči i svašta dopuštale. Svaki gost mora imati skipersku licencu, ali čarter tvrtke trebale bi to strože provjeravati, a uz to educirati skipere i pokazati im što je brod te kako njime upravljati. Mislim da imamo jako puno sreće što po moru nema više nesreća s tragičnim ishodom, ali pitanje je dokad ćemo imati takvu sreću. Stoga treba educirati sve koji plove Jadranom i poduzimati preventivne mjere.
Ove godine aktualizirane su i priče oko zagađivanja mora te pražnjenja crnih i sivih tankova. Što možete kazati o tome?
Tu nam fali jedan promišljeni zajednički pristup problemu, jer čarter kompanije, marine, lučke uprave i benzinske postaje ne mogu ništa napraviti ako nastupaju individualno. Treba prihvatiti da je infrastruktura za prihvat sivih i crnih voda s brodova u Hrvatskoj nedovoljna. Taj problem nije rješiv u jednoj godini, a tu opet dolazimo i na temu edukacije gostiju. Svi se slažemo da se crne i sive vode nipošto ne smiju ispuštati u marinama, uvalama i blizu kraja. Ali treba biti realan i priznati da ćemo mi taj problem imati sve dok se ne riješi kvalitetna infrastruktura.

Gdje u Hrvatskoj Pitter Yacht Charter ima baze? I je li na nekim dijelovima Jadrana sezona podbacila više nego na drugima?
Pitter ima baze u Puli, u marinama Veruda i Polesana, u Biogradu, na Murteru u marinama ACI Jezera i Hramina i u Trogiru u marinama ACI Trogir i SCT Trogir. To su Pitterove baze, ali imamo i Pitter partner čarter baze. To su samostalne kompanije, ali u sustavu bukinga Pittera. Riječ je o marinama u Rijeci, Puntu, Zadru, Šibeniku i Splitu. A sezona je podbacila svugdje podjednako. Zanimljivo je da je najveći izazov bavljenja čarterom na splitskom i trogirskom području i to zbog koncentracije brodova. Naime, svi ti čarter brodovi u istom danu napadaju iste destinacije. I onda se na pojedinim, uvijek istim točkama i uvijek u iste dane stvara ogromna gužva.
Kazali ste da su u krivu svi koji misle da je čarter djelatnost lagan posao. Kakvi su trendovi kada je u pitanju čarter menadžment brodova?
Cijena brodova porasla je za oko 30 posto i to je velik izazov. Brodovi su poskupili i slijedom toga je trebao poskupiti i čarter tjedan, ali dogodilo se baš suprotno. U postpandemijskoj euforiji na tržištu se pojavilo puno nerealnih ponuda čarter menadžmenta, u stilu – treba ti 20 posto za učešće u leasingu, a brod se isplaćuje za 5-6 godina. To su priče koje ne drže vodu već 15 godina. Čarter menadžment je vrst simbioze i obje strane moraju malo popustiti i imati interes da u toj simbiozi žive narednih 6 do 8 godina.
Isplati li se i dalje čarter menadžment?
Isplati se ako ulaziš kao investitor s realnim očekivanjima. Moraš biti korisnik toga broda tijekom sezone, kao svaki drugi čarter gost, a treba i dobro promisliti u koji se čarter menadžment uključuješ i nudi li ta kompanija dobro održavanje broda. Jer taj brod za 7-8 godina mora imati neku vrijednost. Nije održivo ako želiš već od prve godine izvlačiti maksimum profita, zanemarujući održavanje broda. A realno vrijeme amortizacije više nije 6, nego 7 do 8 godina. Svakako, čarter menadžment trenutno je u većoj krizi nego sama čarter djelatnost.

Imate li neke naznake što možemo očekivati sljedeće sezone?
Mi već sada znamo da će jako malo proizvođača brodova nastupiti u Düsseldorfu. Svi europski proizvođači čarter jedrilica drastično su smanjili proizvodnju, a cijene nisu smanjili. Rabate nisu povećali, ili su ih povećali simbolično. Cijena brodova stoga će ostati kakva je bila zadnjih godinu ili dvije, ali ponuda će biti puno manja.
Primjetan je trend pada potražnje za jedrilicama na Jadranu. Kako to komentirate?
Uslijed popularizacije boravka na moru povećan je broj posada koje ne jedre, nego brod doživljavaju kao apartman. Na jedrilici međutim imaju puno više komoditeta nego na motornjaku, a i cijena je povoljnija. No, pojavili su se katamarani koji pružaju još veći komfor, kako u salonu i u kokpitu, tako i na pramcu. Tu je i taj efekt salona i kuhinje na palubi, za razliku od jednotrupca, gdje su u potpalublju. Katamarani su stoga u modi i dio klijenta koji je prije iznajmljivao jedrilice prešao je na njih. Naravno, kod katamarana je skuplja cijena veza.
Koji su još trendovi u čarteru primjetni?
Imamo trend čartera s posadom, gdje također prednjače katamarani. To je potpuno nova publika, koja nema nikakve maritimne sposobnosti i koja unajmljuje velike katamarane sa skiperom, hostesom i kuharom. Taj trend je u značajnom usponu i to je segment tržišta koji kod nas još nije doživio vrhunac. U Hrvatskoj je mali broj kompanija koje se time bave, a primjerice u Grčkoj je jako puno takvih brodova.

Kako komentirate pojavu brojnih buking platformi? Jesu li i one razlog rušenja cijena u čarteru?
Mislim da bi svaka ozbiljnija čarter kompanija, bez obzira na to kakve odnose ima s čarter agencijama, trebala revidirati odnose s novonastalim buking platformama koje nose ogromnu odgovornost za rušenje cijena ove sezone. Sve te platforme su start up kompanije s biznis modelom koji ne podrazumijeva pozitivno poslovanje. Oni razvijaju biznis model kojemu je jedini cilj ovladavanje tržištem. Skupljaju baze podataka klijenata i onda koriste nervozu malih i srednjih čarter kompanija te im ruše cijene. Preuzimaju im kapacitete, a zauzvrat traže puno veće provizije nego što su dosad bile uobičajene. Mislim da sve čarter kompanije moraju dobro promisliti u kakve aranžmane ulaze s tim buking platformama.
Surađuje li Pitter s tim platformama?
Da, ali vrlo promišljeno. Ne dozvoljavamo da oni diktiraju uvjete, a naročito da nude nešto od ekstra usluga koje ne postoje. Na primjer, te platforme znaju navesti da goste na brodu čekaju dva SUP-a, kojih nema, ili da je na brodu vanjski roštilj, a brod nema tu opremu. Neke velike platforme toga tipa otišle su u stečaj, što je vrlo indikativno. S njima treba biti vrlo oprezan, jer velika su opasnost za narednu sezonu. Te platforme procvjetale su u kovidu. Prema informacijama kojima raspolažem, trenutno oko 30 posto čarter gostiju dolazi preko tih platformi, a taj trend raste. I zato im treba maksimalno smanjiti proviziju i prostor djelovanja, jer inače će uništiti cijelu branšu.