Tonči Stipanović na SP-u dokazao da je i dalje u svjetskome vrhu

Tonči Stipanović je nakon povratka u klasu ILCA 7 na SP-u u Irskoj zauzeo 6. mjesto, a uz malo sreće mogao je i do medalje. Popričali smo s njime uoči ključne sezone u kojoj će pokušati izboriti nastup na Olimpijskim igrama u Los Angelesu.

Zauzevši šesto mjesto na SP-u za klasu ILCA 7 u Irskoj, Tonči Stipanović dokazao je da i dalje može jedriti na najvišem svjetskom nivou i da je ozbiljan kandidat za nastup na Olimpijskim igrama u Los Angelesu.

Stipanović se uoči OI u Marseilleu povukao iz klase ILCA 7. Nastavio je nakon toga s Tudorom Bilićem jedriti u klasi Zvijezda, a jedrio je i u klasama Swan 36 i J70. Uz to je je preuzeo funkciju sportskog direktora u JK Mornar te je trenirao klupske juniore u klasi ILCA.

Ali, virus natjecateljskog jedrenja u olimpijskim klasama nije mu dao mira. Krajem listopada prošle godine objavio je da se vraća u klasu ILCA 7 i da će konkurirati za nastup na OI u Los Angelesu.

Prva sezona nakon povratka u klasu nije mu počela naročito dobro. Na regatama Svjetskog kupa na Palmi i u Hyeresu nije izborio Medal Race, a nije briljirao niti na EP-u održanom u svibnju ispred Splita.

Ipak, stvari su mu se napokon posložile na na SP-u u Dun Laoghaireu u Irskoj. Stipanović je izvrsno otvorio regatu te je ostao pribran sve do zadnjega dana i dvostrukog Medal Racea. U ta dva plova za 10 najboljih konkurirao je čak za medalju, moguće i zlatnu, ali na kraju je ostao bez odličja.

Bez obzira na to, 6. mjesto, u konkurenciji 141 natjecatelja na Svjetskom prvenstvu, sjajan je rezultat. I dokaz da naš najtrofejniji jedriličar svih vremena još nije rekao svoju posljednju riječ u olimpijskom jedrenju.

Tonči Stipanović osvojio je srebre olimpijske medalje u Laseru u Rio de Janeiru i Tokiju. Uz to je peterostruki europski prvak i svjetski viceprvak u toj klasi.

Tonči, povratnička sezona u klasi ILCA 7 nije ti krenula naročito dobro, ali sada si pokazao da si i dalje u vrhu. Kako komentiraš cijelu sezonu?

U početku se moglo vidjeti da sam malo ispao iz regatnog moda. Na treninzima na početku sezone sve je izgledalo vrlo dobro, ali kada sam došao u veliku flotu, gdje je vrlo ozbiljna ekipa, vidjelo se da sam malo ispao iz đira. To je ustvari nakon pauze bilo očekivano i nije me previše brinulo. Bio sam siguran da će stvari doći na svoje mjesto. U Hyeresu sam već bio solidan i završio 15. Nadao sam se da bi na EP-u u Splitu mogao ući u prvih deset, ali jedan loš dan me potpuno izbacio iz ritma. Nije odrađen puni program regata pa nije bilo previše šansi da ispravim veliku grešku koju sam napravio drugoga dana.

Kako si se pripremao za SP u Irskoj?  

Nakon EP-a sam nastavio trenirati u Splitu, a i dalje je naglasak bio na kondiciji, s tim da sam proveo dosta sati i na moru. U lipnju sam odradio trening regatu s cijelom našom ekipom u Dun Laoghaireu, a tu su bili i Englezi te Australci. Na toj regati bio sam treći. To je već bilo puno bolje i vidio sam da sam napravio određeni iskorak. A 2013. sam baš na tom regatnom polju pobijedio na EP-u tako da sam se tamo baš ugodno osjećao. Kada je krenula regata, stvarno sam dobro jedrio. Bili su moji uvjeti, s nekim srednjim vjetrovima do 14 čvorova i to mi je baš leglo. I rijetko koju regatu bih gubio mjesta. Kada bih stajao loše, uglavnom sam iz stranice u stranicu išao naprijed i sustizao konkurente. To je bio pokazatelj da sam u dobroj formi. Dobro sam se osjećao i nakon dugo godina baš sam uživao na nekoj regati u Laseru.

Što se događalo na kraju u dva Medal Racea?

Na kraju sam bio vrlo blizu medalje, ali tamo su bili svi najbolji svjetski jedriličari koji su cijelu sezonu odradili na 100 posto tako da je svaka mala greška puno koštala. Prvi Medal Race sam nakon druge orce bio drugi. Da sam tada bio pravi i na 100 posto, išao bih nakon okreta s grupom, ne bih se odvajao. Tu sam kiksao, izgubio pet mjesta, a time i medalju. Možda i naslov svjetskog prvaka. Ali bez obzira na to, jako sam zadovoljan kako sam odradio cijelu regatu.

Nakon SP-a si otišao u Portugal na SP klase J70. Je li bilo vremena za odmor?

Da, malo sam odmorio, a za koji dan ponovno krećem s kondicijskim treninzima. A sljedećeg tjedna cijeli tim će se skupiti u Splitu i krećemo sa zagrijavanjem, jer novo SP je već u siječnju u Brazilu. To je prva regata na kojoj možemo kvalificirati naciju za OI. I prva regata koja će se bodovati u našim internim kvalifikacijama. Sredinom listopada cijeli tim seli u Cadiz. Tamo ćemo premjestiti opremu i trenirati kroz 10., 11. i 12. mjesec. U tom periodu tamo će biti i drugi dobri jedriličari. Svi osim Engleza i Australaca, oni će se pripremati u Australiji. Mi sa skromnijim budžetima ostajemo u Europi i tu ćemo se pripremati za Svjetsko prvenstvo, a 3. siječnja putujemo u Brazil. Tamo ćemo, tjedan dana prije SP-a, odjedriti tamošnje državno prvenstvo.

Gdje se u Brazilu jedri SP i poznaješ li to regatno polje?

SP se jedri u Fortalezi. Tamo sam jedrio svoje drugo Svjetsko prvenstvo u Laseru davne 2005. godine. Tada sam bio na samim počecima jedrenja u klasi i nisam imao nikakve šanse. Jedrilo se u drugom dijelu godine i sjećam se da je bio baš jak vjetar. Zapravo ne znamo što nas tamo očekuje. Tamo je otvoreno more, nije zaljev kao u Riju, tako da će vjerojatno biti veliki valovi. Ali i relativno stabilan vjetar, bez puno driceva.

Što se promijenilo u klasi ILCA 7 što se tiče konkurencije otkako si se vratio?

Konkurencija je i dalje vrlo jaka, kao i uvijek u klasi ILCA 7. Tu je naravno izvrsni Australac Matt Wearn, pa dva Engleza (Beckett, Hanson), Nijemac (Buhl), Pavlos (Kontides), Johnny (Vadnai), Filip (Jurišić)…  Tako da je manje-više isto kao i kada sam ranije jedrio. Nema jedino Francuza Baptistea, koji je uvijek bio u vrhu, a pobijedio je i na SP-u. Tu je i nekoliko dobrih talijanskih jedriličara. Uvijek ima i mladih koji nekad znaju dobro odjedriti. Svakako, uopće nema prostora za neko opušteno jedrenje. Svaku regatu treba maksimalno ozbiljno krenuti od prvoga dana da bi uopće imao šanse biti u vrhu.

Jonatán Vadnai, koji je član vašega tima i kojega isto trenira Jozo Jakelić osvojio je u Irskoj zlato. Kako je on uspio napraviti taj iskorak?

Čak ne bih rekao da je to bio neki veliki iskorak. Dobro, to što je pobijedio na SP-u svakako jest iskorak i velika stvar, ali on je i prošlo SP u Kini završio četvrti. Osvojio bi tamo broncu da nije bio protest koji ga je bacio na 4. mjesto. Olimpijsku regatu isto je završio na 4. mjestu. Johnny je zadnjih par godina u samom svjetskom vrhu i bilo je pitanje vremena kada će osvojiti medalju na SP-u. Osvojio je sada zlato i svi smo sretni zbog njega.

Kako vaš tim funkcionira u odnosu na prijašnje razdoblje?

Dosta se putuje i stalno se pokušavaju naći prava mjesta za treniranje. I s pravom ekipom. Jozo (Jakelić) i dalje jako dobro organizira stvari oko toga. Traže se mjesta gdje će biti vjetra i gdje se neće gubiti dani bez treninga. Što se mene tiče, proveo sam nešto manje vremena s timom ove sezone, jer sam imao dosta obaveza s drugim brodovima. Ali, sve ide naprijed maksimalno profesionalno. I imamo dobro posložen tim. Još od 2015. radimo s meteorologinjom Elenom Cristofori iz Italije. A kondicijski trener Saša Jocić i dalje vodi brigu o Pavlosu, Filipu i meni.

Filip Jurišić ove je godine osvojio europsku broncu, a borba za nastup na OI opet će se voditi između vas dvojice. Kako gledaš na to?

Mi smo već naviknuti na tu situaciju. Još od 2000. godine, kada je Mate Arapov išao u Sydney, hrvatski predstavnik u klasi Laser je iz Mornara. I uvijek su se bitke za to jedno mjesto koje vodi na Olimpijadu vodile unutar JK Mornar. Filip je imao stvarno dobru sezonu. Bio je u prvih 10 na Palmi i u Hyeresu, a onda je osvojio broncu na EP-u u Splitu. Na SP-u nije postigao dobar rezultat i znam da je razočaran time, ali sam siguran za će se dobro pripremiti za ovo sljedeće SP. On je već dokazao da je u samome vrhu i siguran sam da će sljedeće sezone jedriti na najvišoj razini. Naravno, ako želim na Igre, i ja moram jedriti na najvišem nivou i biti bolji od njega. Ali ponavljam, nama je skroz normalno da će se ta borba za OI voditi između nas dvojice. Nadam se da netko od mlađih isto uskočiti i biti nam barem blizu, da bude napetije.

Hrvatski juniori postigli su zadnjih godina neke solidne rezultate u klasi Laser. Što misliš, može li netko od njih u budućnosti napraviti novi iskorak?

Mi u Mornara imamo još pet jedriličara u klasi ILCA 7 koji su malo mlađi i guraju tu priču dosta dobro. Trenira ih Mate Arapov, stalno su na moru, stalno treniraju i vidjet ćemo što će biti od njih. U Labuda je Josip Tafra, koji je bio odličan u klasi Laser Radial. Vidjet ćemo kakva će biti njegova prilagodba na klasu ILCA 7. Iduća sezona možda neće previše pokazati, jer treba biti ekstremno dobar da bi se ostvario neki rezultat. Kreću interne kvalifikacije u svim nacijama pa će te regate svi jedriti na najvišoj razini. Naši mlađi jedriličari još nisu na toj razini, ali svi naporno rade i vjerujem da će s vremenom biti sve bolji.

Što je s internim kvalifikacijama za Olimpijske igre? Na koji način će biti odlučeno tko putuje u Los Angeles?  

Odluka o putniku na OI u klasi ILCA 7 pada već u prvoj polovici sljedeće godine. Imamo tri regate: SP u Brazilu, Palmu i Hyeres. Tko od nas Hrvata bude bolji na dvije od te tri regate – kvalificirat će se za Los Angeles. Matematika je tu vrlo jednostavna. Od ostalih regata, imamo još EP u Italiji, ali to ništa ne znači za kvalifikacije. Imamo i regatu Svjetskog kupa u Los Angelesu, isto kao i Test Event, na olimpijskom regatnom polju.

Navršio si u lipnju 40-u. Osjećaš li breme godina?

Neki kažu da su godine samo broj i slažem se s tim, ali ipak osjećam teret godina. Sredinom ove sezone počeo me zezati kuk, a kako je bilo puno regata i putovanja nisam se stigao baviti time. Sada, kada je završila sezona, probat ću to sanirati. Krenut ću na terapije i pokušati to dovesti u red. Pola sezone sam odjedrio s bolovima i već sam se navikao na to, ali me ipak ograničava u brodu i u teretani. I da bih se dobro pripremio za sljedeću sezonu, moram prvo to dovesti u red.

Paralelno s klasom ILCA 7, jedrio si ove sezone i na drugim brodovima. U kojim sve klasama i koji ti je plan s time dogodine?  

Evo, upravo sam se vratio sa Svjetskog prvenstva u klasi J70 koje je bilo u Cascaisu u Portugalu. Ovu sezonu malo sam jedrio u klasama Swan 36 i Cape 31 te dosta u klasi J70. U klasi J70 vlasnik je Talijan i u posadi su uglavnom Talijani, ali jedrimo pod zastavom Monaka. Bila je naporna sezona, jer trebalo je gurati sve te regate, a paralelno i Laser. Nakon SP-a u Cascaisu prekinuli smo suradnju i sada još moram razmisliti što ću sljedeće sezone. Ako želim nešto veliko napraviti u Laseru i otići na OI, morat ću se narednih 7 – 8 mjeseci potpuno posvetiti tome. Tako da ću u narednom periodu vjerojatno prestati s jedrenjem na drugim brodovima.

A što je s klasom Zvijezda? S Tudorom Bilićem u posadi pobijedio si već u Stelli na EP-u i dvaput bio drugi na SP-u…

Tudor Bilić ove godine ide s Matom Arapovom na Svjetsko prvenstvo koje se početkom studenog jedri u Miamiju. Ja ne mogu ići, jer imam drugih obaveza. Nastupit ću na Mrduji, Viškoj, Koki i Jabuci na TP-u 52 Scorpio. Tako da preskačem SP u Stelli, ali svakako ću nastaviti jedriti s Tudorom u toj klasi. Trenutno čekamo novi brod. Proizvođač iz Švedske dogovorio je suradnju s jednom engleskom firmom koja radi 29er-e, 49er-e i Lasere i sada čekamo da naprave novu Stellu za nas. Imamo i rezervnu opciju ako se to iz nekog razloga ne dogodi – talijanskog proizvođača Folli. S tim da je to vrlo skup brod i za njegovu kupovinu trebali bi prvo pronaći nekog malo jačeg sponzora.

Koliko košta novi Folli?

Iako nije olimpijska klasa, Stelle su vrlo skupi brodovi. Novi, kompletno opremljen Folli košta 75 tisuća eura. Voljeli bi jedan dan zajedriti baš u tome brodu, jer to je – kada je Stella u pitanju – najbolji brod zadnjih 30 godina. Zbog velike cijene nikad nismo uspjeli doći do njega. Svakako, planiramo sljedeće godine nastupiti na EP-u i SP-u. Obje regate su u Italiji: EP je u srpnju na Gardi, a SP u Napulju, odmah po završetku America’s Cupa.

Imaš li još neku neostvarenu želju kada je klasa Zvijezda u pitanju?  

Htio bih osvojiti Svjetsko prvenstvo! Baš me motivira kada vidim koliko stariji jedriličari vani jedre u Stelli i koliko vremena i truda ulažu u to. Jedini problem je vrijeme, nema se vremena za sve. Pogotovo ako ću se potpuno posvetiti Laseru u narednom periodu. Ali, nadam se da će se stvari posložiti tako da dogodine uspijem barem malo trenirati u Stelli prije nastupa na EP-u i SP-u.