Evo me opet, nakon tko zna koliko godina u ovaj portić. Pokušavam razaznati gdje je mol na kojemu je pristajao brod iz Zadra, gdje je krčma pokraj crkve u kojoj smo čekali da netko donese ključ od vikendice. Ma gdje je puteljak koji je vodio uz more, gotovo po stijenama, a s druge strane je bio suhozid iza kojega je, ah više se ne sjećam jel bila makija i borova šuma ili je to bio obrađen vinograd. Sve mi se čini da je bilo ono prvo. Hodali smo tako do vikendice koja je bila jedina na toj drugoj strani uvale, ali to danas nije prepoznatljivo. Sve kuća do kuće. Gdje je ona koje se sjećam? Nikakvo čudo da su sjećanja izblijedjela jer davno su već za mnom sretni i bezbrižni srednjoškolski tinejdžerski dani. Polako ipak razabirem taj stari mol na kojemu su sada privezana dva, tri turistička drvenjaka. I krčma, sada konoba “Feral“ je tu, istina u novome ruhu, ali i dalje su pred njom mirisni oleandri i to u punome cvatu. Sa strane je “disko“ kafić “Dišpet“, ali kako je već turistička sezona na kraju, sada je zatvoren. Prvo se susrećemo s “peškarijom“. Na štandu je u ponudi bila samo jedna kašeta sardela! Ništa više. Čini mi se da su najviše od te kašete profitirale okolne mačke. Brzo me Braslav vraća u stvarnost: Sjest ćemo ovdje u “Feral“ i pričekati vezu! Ma ne brod ili katamaran, već vezu u osobi domaćeg čovjeka koji će nas u glavnim crtama upoznati s portićem. Usput, da spomenemo, u ovaj portić ne zalaze više brodovi ni katamarani, u ovaj se portić ulazi, uostalom kako smo i mi učinili, preko, a ne ispod mosta! Sad smo vam malo odškrinuli vrata pa biste mogli razaznati da smo na otoku Pašmanu u Ždrelcu.
Više pročitajte u novom broju Mora.
