Prema posljednjem istraživanju organizacije The Ocean Cleanup Veliki pacifički otok smeća narastao je 5 puta u 7 godina i sada je velik kao 3 Francuske
Za Veliki pacifički otok smeća (Great Pacifik Garbage Patch ili skraćeno GPGP) prvi se put saznalo krajem 1980-ih i početkom 1990-ih, kada su oceanografi i istraživači počeli primjećivati značajne količine plutajuće plastike u sjevernom dijelu Tihog oceana.
Ključna točka u razumijevanju problema bila je 1997. godine, kada je američki oceanograf Charles J. Moore tijekom plovidbe kroz sjeverni pacifički vrtlog opisao ogromne nakupine plastike i otpada u oceanu. Njegovi nalazi potaknuli su daljnja istraživanja o problemu, uključujući kasnija znanstvena mjerenja koja su pomogla preciznije odrediti veličinu i sastav otpada.
Od tada, problem GPGP-a postao je simbol globalne plastične krize i fokus napora za čišćenje oceana, poput onih koje provodi organizacija The Ocean Cleanup, koju je 2013. osnovao Boyan Slat, Nizozemac hrvatskih korijena.
Tehnologije čišćenja oceana još su u razvoju
Neprofitna organizacija The Ocean Cleanup radi na ispunjenju ambicioznog cilja uklanjanja plastičnog otpada iz oceana i zaustavljanja priljeva plastike iz rijeka. Do sad su razvili nekoliko verzija tehnologije prikupljanja otpada iz oceana i rijeka. Najprije su detektirali koje su svjetske rijeke najveći zagađivači plastikom, a potom se bacili na posao.
Iz oceana su do sad izvukli više od 385 tona plastičnog otpada, uglavnom iz Velikog pacifičkog otoka smeća. Trenutačno koriste 3. verziju sustava za prikupljanje plastike s površine System 03 koji se do sad pokazao najefikasnijim za prikupljanje otpada, a operacije su i dalje u tijeku.
Rezultati čišćenja rijeka daju nadu
Iz rijeka su do sad uklonili više od 11 milijuna kilograma otpada pomoću Interceptora, tehnologije površinske barijere koja koristi tok rijeke za prikupljanje otpada, a zatim otpad bagerima i kamionima odvoze na adekvatno zbrinjavanje. Time sprečavaju daljnje masovno nakupljanje smeća u oceanima.
Ciljaju na 1000 najzagađenijih rijeka koje prema rezultatima istraživanja uzrokuju oko 80 posto kontaminacije svjetskih voda. Rijeke poput onih u Maleziji, Indoneziji i Gvatemali ključne su za njihov program, a na popisu se nalaze i 5 rijeka s ušćem u Jadranu.
Hrvatski obalni gradovi i rijeke nisu izuzeci
U Hrvatskoj je riječ o rijeci Neretvi, za koju procjenjuju da godišnje u more izbaci oko 125 tona plastike. U Albaniji su 4 rijeke s ušćem u Jadranu, a riječ je o rijekama: Bojani za koju procjenjuju da godišnje izbaci oko 150 tona plastike, o rijeci Ishmi također za koju procjenjuju da godišnje izbaci oko 500 tona plastike, te o rijekama Lumi s procijenjenih 235 tona plastike godišnje, te o rijeci Ishmi s procijenjenih oko 157 tona plastike godišnje.
Procjene su napravljene za velik broj manjih i većih obalnih gradova i otoke, a detaljnije možete pogledati na internetskoj stranici The Ocean Cleanup.
Ta organizacija osim što se bavi čišćenjem postojećeg otpada radi na podizanju svijesti i recikliranju prikupljene plastike. Unatoč uspjesima, suočavaju se s izazovima poput lokalne infrastrukture za upravljanje otpadom i ekoloških utjecaja na morski život. Njihova tehnologija i projekti nisu jedino rješenje, već i sami poručuju da služe kao primjer kako inovacije mogu pomoći u globalnom problemu zagađenja.