Turski tirkiz
Plovili smo najpodatnijim dijelom turske obale, doživjeli sidrenja u usamljenim uvalama, posjetili drevne gradiće, okusili mirise Male Azije, družili se…
Devet je sati navečer, nedjelja, točno na pola svibnja, brod je Sariusu, lokacija Fethiye Körfezi, Sıralıbük Koyu, glas Roberta Murola tiho se razlijeva potpalubljem, pun je mjesec, meltemi je stao i čeka nas mirna noć na sidru. Prebirem misli i pitam se zašto ovamo nisam doplovio prije deset ili dvadeset godina, a mogao sam. Imao sam brod i dovoljno vremena… Pa si nevoljko priznajem da i ja dijelim barem nešto s onim Dalmatincima kojima ništa nije ravno najlipšem moru na svitu – čitaj pet, šest otoka oko kojih se vrte čitav život, a da im niti napamet ne padne da su možda nešto i propustili u životu. Kako ipak ne spadam u tu vrstu, ima tomu skoro tri godine da sam pokušao organizirati ovu plovidbu. Sve je bilo spremno, Turkish Airlines nas je počastio avionskim kartama a Domagoj Milišić i njegov Croatia Yachting osigurali su nam jednu svoju lijepu jedrilicu u bazi koju imaju u Turskoj. A onda je sudbina umiješala prste. Covid-19 i lockdown spriječili su odlazak u svibnju 2020. Plašeći se da nam se isto opet ne dogodi, lani je nismo niti pokušali organizirati. Ali zato ovu sezonu nismo htjeli propustiti.
Tako smo se Mladen i ja našli u avionu turske nacionalne kompanije koji nas je poveo najprije do Istanbula, a potom do Dalamana u mediteranskom dijelu ove velike zemlje i to onog koji se u uobičajenoj turističkoj terminologiji naziva Tirkiznom obalom, a pripada provinciji Antalya i jedan je od najpodatnijih dijelova turske obale za jahting. A bude li nam vrijeme pružilo priliku, zaplovit ćemo i južnom egejskom obalom do Marmarisa, a možda i do Bodruma. (…) Više pročitajte u 266. broju Mora.
Napisao: Braslav Karlić
Snimio: Mladen Šćerbe
