Sigurno su se mnogi vjerni čitatelji Mora već od davna zapitali: Pa dokle? Dokle će jesti samo ribu? Pa makar su jednom u tjednu jeli meso! Je, u pravu ste! Makar jednom u tjednu u ribarskoj obitelji jelo se meso. Nedjeljom je bila goveđa juha (vratit ćemo se na to kad zahladi), a jeli su se i finiji bokuni u posebnim prigodama. Teletina ako je netko bio bolestan u kući, janjetina za posebne prilike i velike svece, kozletina (kozlić) samo za prvu pričest, krizmu ili za vrlo važne i ugledne goste. Dakako, sve se to spremalo na razne načine, a za neke dijelove kao iznutrice, tripice i sl. postojali su posebni rituali uz koje su vezane razne dogodovštine i priče iz konoba, betula i krčmi gdje se marendavalo, a zrcale su sliku uzmorskoga puka u trenutku zaborava teške svakodnevnice. Prigodu koja se ukazala, istina mogli smo je iskoristiti i prije, nismo mogli opet preskočiti. Janjetina za sveca kojemu je bogobojazan puk posvetio skromnu crkvicu, ali i njegovo ime darovao svom voljenom otoku i tako ga svakodnevno smjestio među sobom, među loze i masline, među kajiće i mriže, ovio ga šumom juga i bure dok se provlače kroz makiju, obdario ga neumornim cvrčanjem cvrčaka i moćnim morem koje ih okružuje. Kao i svake godine tako i ove, posljednja nedjelja u srpnju svečeva je svetkovina.
