Sirevi Aleša Winklera postali su mjerom vrijednosti. Mogu se kušati u fine dining restoranima, kupiti na Merkatu ili u Stancija Kumparička gdje su nastali.
Sirevi i jogurti Stancija Kumparička toliko su dobri da sudjeluju u jelima vrhunskih chefova. Jeffrey Vella svoj želatinozni file romba s dimljenim medom, obogaćuje umakom od Kumparičkinog, jako žestokog kozjeg briea. Dok hrskave mekane šparoge s debelim dagnjama prelijeva nježnim umakom od kozjeg jogurta.
Vella, višestruki Chef godine u izboru chefova i profesionalca iz restoranske industrije s Kumparičkom njeguje dug i sadržajan odnos. U kojem sirevi stancije Kumparička obogaćuju jela Cap Aurea, Vellinog restorana u rovinjskom Grand Parku.
Život bez stresa
To je svojevrsno priznanje Alešu Winkleru, čovjeku koji je stvorio ovovremensku Kumparičku. Koji se prije petnaestak godina odučio uroniti u seoski život bez stresa. Napustio je poslove u Ljubljani i prodao sve. Pa kupio staru stanciju i skrasio se zajedno sa suprugom, kćeri i sinom na jugu Istre. Tamo ponad njene istočne obale, u kraju za koji bi mnogi kazali da je in the middle of nowhere.
Negdašnji jedriličar, pobornik dobre hrane i još bolje zabave tu je našao mir i novi smisao u životu. Posla je bilo preko glave. Veliki posjed bio je zapušten i valjalo ga je najprije obnoviti i nabaviti koze. Jer što bi drugo bolje pristajalo imanju na poluotoku čiji je ona simbol? I od kojih su namjeravali živjeti. Ni to nije bilo jednostavno. Za prvih tridesetak morali su potegnuti čak do Varaždina jer u Istri ih nije bilo. Stado je polako raslo, došli su jarići, valjalo je mnogo toga naučiti o suživotu s prirodom. Očuvanju stada od čopora čagljeva, ispaši, mužnji, pravljenju sira, a potom i prodaji onoga što stvore.
I koliko god je bio stočar i farmer početnik, vizija ga je nosila. Nije se želio zadovoljiti nekakvim prosjekom i preživljavanjem. Od samog početka upustio se u ekološki uzgoj i proizvodnju odležanih prvoklasnih sireva. Zakupio je dvije stotine i pedeset hektara pašnjaka prepunih različitih aromatičnih biljaka. Ima ih skoro dvije stotine vrsta pa koze svakog dana pasu različito. Pokazalo se da je to itekako važno za kvalitetu i aromu sira, jednako kao i održavanje čistoće vimena i strojna mužnja.
Danas Winkleri žive u društvu nekoliko pastira, tristotinjak koza i desetak pasa koji čuvaju stado koje dnevno na ispaši prevali i dvadeset kilometara. Pola ih je Maremmano-Abruzzese pasmine, a ostali su hrvatski ovčari. Oni zajedno drže stado na okupu i paze da čagljevi ne odvoje neku kozu ili jarića koji im onda postaju slastan obrok. Godine su išle, a oni su naučili raditi izvrstan sir, jogurt, skutu i još mnogo toga.
Konoba Primitiva
Potom su na posjedu vrata otvorila konoba Primitiva. Dio njihova doma u koji su dobrodošli svi koji se žele s domaćinima družiti od ranog proljeća pa sve do kasne jeseni. Tu se, uz najavu može doći i izjutra i biti dijelom ove seoske zajednice. Pridružiti se pastirima pa povesti koze na ispašu i sudjelovati u pravljenju sira. Ili tek sjesti za drveni stol u hladovini, probati od svakog sira po malo. Popiti čašu vina i zagrabiti iz pune teče tagliatella s kozletinom i svakojakim povrćem. A nakon objeda pomoći oprati posuđe.
Ps potom, ponesen okusima objeda poći do kušaonice i malog dućana u kojem Winkleri prodaju polovicu svoje proizvodnje. Tamo mogu probati i sa sobom odnijeti neki polutvrdi prešani ili neprešani sir. Svi su oni u različitim fazama zrelosti. Odležali su između tri mjeseca i četiri godine, a nastali su od ekološkog nepasteriziranog mlijeka. Bogatih su i različitih okusa pa je njihovo kušanje i odluka koji kupiti priča za sebe.
Zamamni su i oni drugi, svježi sirevi. Puca Dura, na primjer, sa istarskim šafranom ili slani kozji sir u salamuri. Tu su i jogurt, skuta i svježe kozje mlijeko pa Carameeeel, gusta i kremasta, tekuća karamela napravljena od kozjeg mlijeka, bez dodataka i konzervansa. Baš za zasladiti dan!
Nije stoga čudo da uz Jeffreya Vellu i mnogi drugi restorani u svoja jela ili na stolove donose delicije koje stižu iz Stancija Kumparička. U njihovim sirevima uživa se i kad objedujete kod Agli Amici, 360, Stare škole, Beccaccie ili u austrijskom Gut Oggau. Ali i kad navratite na pulski Merkat, jedino mjesto na kojem možete kupiti baš sve proizvode Kumparičke.
Naš je savjet ipak, zateknete li se ovog proljeća brodom u nekoj od tri pulske marine, onima u Pomeru i Medulinu ili u plovidbi uz istočnu obalu Istre, pođite do Kumparičke. Lako ćete je naći, u blizini je sela Cokuni. Iz Pule i obližnjih gradića dvadesetak je kilometara udaljena i do tamo možete taksijem.
Plovite li usidrite u Krničkoj luci pa nađite prijevoz ili telefonirajte Alešu. Netko će vas prebaciti tih šest ili sedam kilometara do Stancija Kumparička. Dalje je sve na vama. Uživat ćete sigurno, odlično se družiti, trčati sa psima, blagovati. Opušteno razgovarati, možda i zaključiti da ne bi bilo loše živjeti poput njega, samo kad biste napravili taj prvi korak… I ne zaboravite pomoći oprati suđe!