Portugalska lađica opasni je žarnjak s lovkama duljine do čak 40 metara. Nikada nije registriran u Jadranu, ali mogućnost njegova dolaska danas je znatno veća nego prije nekoliko desetljeća.
U popularnoj FB grupi Živi svijet Jadranskog mora objavljena je vijest da je uz talijansku obalu Jonskog mora primijećena portugalska lađica (Physalia physalis).
Riječ je o jednom od najopasnijih žarnjaka na svijetu, koji do sada nikada nije primijećen u Jadranu. Sada se međutim opasno približio. Physalia je naročito opasna zbog otrovnih lovki koje mogu biti duge do čak 40 metara. U dodiru s kožom izazivaju nepodnošljivu bol.
Klimatske promjene, zagrijavanje mora i sve češći prodori toplijih morskih masa omogućili su zadnjih godina širenje brojnih organizama u područja u kojima ih prije nije bilo. Pritom je loša vijest da u Jadran u pravilu ulaze novi organizmi koji samo rade štetu.
Jadran naseljavaju proždrljive i otrovne ribe
Primjer toga je vatrenjača (Pterois miles), invazivna riba otrovnih bodlji koja se ubrzano širi istočnim Sredozemljem, a udomaćila se i u Jadranu. Naročito je problematična zbog proždrljivosti i gdje se ona pojavi – autohtone vrste nestaju. Njezin ubod nije smrtonosan, ali izaziva jaku bol. Jedina dobra vijest vezana uz vatrenjaču je da je – kada joj se pažljivo uklone otrovne bolje – jestiva. I navodno prilično ukusna, kao škarpina.
Zabrinutost izaziva i srebrnopruga napuhača (Lagocephalus sceleratus), riba koja sadrži smrtonosni tetrodotoksin. Iako još nije uspostavila populaciju u Jadranu, njezino napredovanje prema sjeveru je evidentno. Osim što je otrovna za jelo, štetna je i jer buši ribarske mreže kako bi se nahranila lignjama, sipama i drugim vrstama.
Na popisu 100 najopasnijih invazivnih vrsta je i plavotočkasta trumpetača (Fistularia commersonii), koja je također sve češći stanovnik Jadrana. Ta riba izuzetno je proždrljiva i tamani sve oko sebe. Uz to se iznimno brzo razmonožava i širi.
Toplije more pogoduje i povremenim pojavama novih vrsta žarnjaka i meduza. Ipak, za sada nijedna nije niti približno opasna kao portugalska lađica.
Plutajući ubojica sve nam je bliže
Portugalsku lađicu, koja je sada također pred vratima Jadrana, negdje zovu i „plutajući ubojica“. S dobrim razlogom, jer njezin ubod može izazvati iznimno jaku bol. U nekim slučajevima i ozbiljne zdravstvene komplikacije pa čak i smrt.
Taj opasni žarnjak nikada nije registriran u Jadranu, ali mogućnost njegova dolaska danas je znatno veća nego prije nekoliko desetljeća. Povremene pojave portugalske lađice, osobito u južnom Jadranu, u budućnosti bi mogle postati realna mogućnost.
Unatoč tome što je gotovo svi nazivaju meduzom, portugalska lađica to zapravo nije. Pripada skupini sifonofora – kolonijalnih žarnjaka – i predstavlja jednu od najsloženijih organizacija u životinjskom svijetu.
Ono što izgleda kao jedna životinja zapravo je kolonija specijaliziranih jedinki, takozvanih zooida, koji su tijekom evolucije izgubili sposobnost samostalnog života. Svaki od njih obavlja samo jednu funkciju. Neki love plijen, drugi probavljaju hranu, treći služe razmnožavanju, a četvrti grade karakteristični plinoviti plovak koji strši iznad površine mora.
Najduže lovke među žarnjacima
Taj plovak, ljubičasto-plave boje, može narasti do tridesetak centimetara i djeluje poput malog jedra. Upravo zato Physalia gotovo uopće ne upravlja vlastitim kretanjem, nego je vjetrovi i morske struje prenose na velike udaljenosti. U povoljnim uvjetima cijele kolonije mogu prijeći stotine kilometara.
Najimpresivniji i najopasniji dio organizma su lovke. U prosjeku su duge desetak metara, ali nerijetko dosežu 20 do 30 metara. Opisani su i primjerci s lovkama duljim od 40 metara.
Na njima se nalaze milijuni žarnih stanica, nematocista, koje pri dodiru djeluju poput mikroskopskih harpuna. Svaka stanica u djeliću sekunde izbacuje otrovnu nit koja prodire u kožu plijena (ili čovjeka).
Otrov je složena mješavina proteina i peptida s neurotoksičnim, citotoksičnim i hemolitičkim djelovanjem. Kod većine ljudi izaziva izrazito intenzivnu bol, crvenilo, oteklinu i karakteristične prugaste opekline koje prate oblik lovki. Bol može trajati satima, a kod težih uboda i nekoliko dana.
Kod manjeg broja osoba mogu se razviti ozbiljnije komplikacije poput grčeva mišića, poremećaja srčanog ritma, otežanog disanja ili anafilaktičke reakcije. Smrtni slučajevi su vrlo rijetki, ali su dokumentirani.
Opasnost ne prestaje kada ugine
Jedna od posebnosti portugalske lađice je da ostaje opasna i nakon što ugine.
Žarne stanice mogu ostati aktivne satima, pa čak i danima nakon što je organizam izbačen na obalu. Stručnjaci stoga upozoravaju da se nikada ne smiju dirati nasukani primjerci ni odvojene lovke koje more izbaci na plažu. Čak i potpuno osušeni ostaci lovki mogu izazvati bolne opekline.
Zadnjih godina more se zagrijava brže nego ikada otkako postoje sustavna mjerenja. Sredozemlje se pritom smatra jednom od klimatskih “vrućih točaka” svijeta. Prosječna temperatura površinskog mora u Sredozemlju raste brže od globalnog prosjeka.
Ipak, temperatura mora nije jedini razlog zbog kojeg bi se portugalska lađica mogla približiti ili ući u Jadran. Jednako važni su promijenjeni obrasci morskih struja i vjetrova. Budući da se organizam kreće nošen morem i vjetrom, njegova se pojava često događa nakon duljih razdoblja jakih zapadnih ili južnih vjetrova.
U posljednjih nekoliko godina portugalska lađica opažena je uz Siciliju, Maltu i u Jonskom moru. To znači da je došla bliže ulazu u Jadran nego ikada ranije.
Što učiniti u slučaju kontakta?
Ako osoba dodirne lovke, najvažnije je ostati pribran. Prije svega treba izaći iz mora kako bi se izbjegao novi kontakt s lovkama. Kožu se ne smije trljati rukama ni ručnikom, jer se time aktiviraju dodatne žarne stanice. Zahvaćeno mjesto treba isprati isključivo morskom vodom. Nikako slatkom, koja može potaknuti oslobađanje dodatnog otrova. Lovke se uklanjaju pincetom ili iglom, a nikada golim rukama.
Preporuča se i uranjanje zahvaćenog dijela tijela u toplu vodu temperature oko 45 °C, od 20 do 40 minuta. Toplina može ublažiti bol i smanjiti djelovanje nekih komponenti otrova. Ako se pojave otežano disanje, jaka slabost ili bol u prsima – potrebno je odmah pozvati hitnu pomoć.
Trebaju li se kupači zabrinuti?
Razloga za paniku (još) nema.
Ako portugalska lađica u budućnosti i bude zabilježena u Jadranu, vjerojatno će se raditi o povremenim pojavama nakon specifičnih vremenskih prilika. Nije za očekivati da bi u skoroj budućnosti mogla postati trajni stanovnik našeg mora. Iskustva iz Španjolske, Portugala i Italije pokazuju da se kolonije pojavljuju sezonski, često na samo nekoliko dana, nakon čega ponovno nestaju. Tijekom tih epizoda pojedine plaže se zatvaraju.
Ipak, klimatske promjene mijenjaju lice Sredozemlja brže nego što se očekivalo. Vrste koje su se prije nekoliko desetljeća smatrale isključivo tropskima danas se sve češće pojavljuju na njegovim sjevernim rubovima. Hoće li među njima jednoga dana biti i portugalska lađica – pokazat će vrijeme.
