Malotko izvan struke je čuo za Vectrino, riječku tvrtku koje jedina u svijetu može „osušiti“ more i napraviti digitalni 3D model podmorja bez deformacija. Traženi u cijelom svijetu, a sve je krenulo upitom iz lučke uprave i njihove spremnosti da razviju tehnologiju
Svi mislimo da znamo kako izgleda obalna infrastruktura kad ju gledamo s obale, iz zraka ili s mora. Impresivni golemi lukobrani i rive najčešće iscrtavaju vizuru priobalnog grada. No, zapravo većina tih građevina je nevidljiva. Onima koji upravljaju tom vrijednom infrastrukturom važno je znati u kojem je ona stanju, jer u nekim slučajevima neispravna operativna obala može dnevno propustiti više milijuna eura prihoda.
Donedavno je jedini način za provjeru stanja bio slanje ronilaca u izvid, koji bi zatim podnio izvještaj. A takav pristup može biti subjektivan i podležan pogreškama, te praktično neupotrebljiv za planiranje, upravljanje i projektiranje.
Tu na scenu stupa riječka tehnološka tvrtka Vectrino. Prvi u svijetu uspješno su razvili tehnologiju snimanja i izrade, kako to oni slikovito nazivaju – digitalnog blizanca podmorske infrastrukture. Njihova metodologija uključuje kombiniranje postojećih tehnologija u jedinstveni uređaj za snimanje pod morem i moćnog softvera koji automatski izrađuje 3D model.
Vectrino “osuši more” i omogućava pregled kroz vrijeme
Tu priča zapravo tek počinje. Jedini su u svijetu u mogućnosti digitalno „osušiti“ more i tako potpuno transparentno izložiti obalnu infrastrukturu. Nadalje, njihova tehnologija je jedina na tržištu koja omogućava tzv. time shifting odnosno mogućnost praćenja i uspoređivanja promjena kroz vremensko razdoblje.
U samo nekoliko klikova softver omogućuje uklanjanje mora, prikaz nultog stanja i ostalih faza, te projekt u realnoj veličini. Sve skupa povezuju sa snimkama iz zraka. Tako da klijent ima jasnu viziju kako izgleda ukupna infrastruktura podmorja i onog što možemo vidjeti iznad morske površine. A to, naravno, nije sve. Pomoću strojnog učenja rade na razvoju softverskog predviđanja razvoja pukotina. Nakon nekoliko godina rada, tehnologiju izrade digitalnog blizanca neprestano usavršavaju i rade posvuda u svijetu.
O tome kakva je to tehnologija, što sve ona obuhvaća i kako izgleda njihov posao, razgovarali smo sa suosnivačem i direktorom tvrtke Vectrino, Josipom Rukavinom.
Do ideje su došli iz potrebe, a razvoj ne prestaje
S riječkim tehnološkim inovatorom Josipom Rukavinom našli smo se na krčkoj rivi nekoliko dana prije nego što je naše krajeve ugrizla još jedna zima (studeni 2024). Predložili smo mu da ćemo doći do njihovog ureda na Kozali, ali godi mu, kaže, popiti kavu na suncu nakon desetak dana u Oslu odakle se baš vratio. Tamo upravo rade veliki posao za Port of Oslo, jednu od najmodernijih luka u svijetu. Razgovor s Rukavinom brzo se raširio, kako to obično biva kada razgovarate s vizionarima, koji ne gledaju samo ispred svog nosa, već razmišljaju nekoliko koraka u budućnost.
Do ideje za razvoj ove tehnologije tvrtka Vectrino je došla gotovo pa slučajno. Nastala je kao odgovor na upit Lučke uprave Rijeka mogu li napraviti taj posao. Danas imaju toliku potražnju da im je najveći izazov odgovoriti na nju, pa je njihov posao ustvari prodaja licenci tvrtkama čiji tehničari na terenu uz pomoć Vectrinove tehnologije snimaju podmorje.
Iskoristili znanje iz prethodnih projekata
Gomile digitalnih snimaka zatim šalju Vectrinu, koji zatim automatski pomoću softvera obrađuju materijal i izrađuju 3D prikaz, te ostale modele ovisno o potrebi.
Tvrtka Vectrino postoji od 2014. i nisu se od početka bavili snimanjem podmorja i 3D prikazom. On i supruga Jelena Petković s kojom i danas vodi Vectrino, hrvatskoj su javnosti bili poznatiji po razvoju posla s dronovima za borbu protiv komaraca i za maslinarstvo.
Princip tehnologije za borbu s komarcima bio je baziran na detekciji traženih anomalija u valnom spektru koje bi prikupio dron. Zatim su mogli ciljano intervenirati u staništa komaraca, umjesto da se nesustavno zaprašuje sve. Iako su s razvojem te tehnologije stali, stečeno iskustvo iskoristili su i za razvoj tehnologije snimanja podmorja.
Vectrino je u 3D snimanje podmorja krenuo od upita klijenta
Sve je u valnom spektru, objašnjava nam Rukavina. „Sve što vidimo, ne vidimo, čujemo i ne čujemo.“ Fokusirajući se na valni spektar uspjeli su doskočiti problemu ispravljanja izvitoperene slike.
„Kada smo dobili upit od Lučke uprave Rijeka može li to biti u 3D-u, mislili smo da će to biti jednostavno. Ali ispalo je da nije. Tijekom korone, razvili smo metodologiju kojom možemo ‘isušiti’ more, potpuno ga eliminirati. Teško je jer imamo dva medija, vodu i zrak. Zbog valne duljine koja ulazi u leću, dolazi do deformacije koja se zove banana-efekt.“
S tom deformacijom, objašnjava nam Rukavina, ne mogu se raditi „time shifting“ inspekcije, odnosno usporedbe dvaju snimanja s protokom vremena, a to je ono što naručitelj traži. „U biznis smo ušli kada smo shvatili da to nitko ne radi. Ali smo se susreli s izazovom kako ćemo to prodati? Srećom, svijet je brzo reagirao.“ Tu se, naravno, povela priča kako Hrvati nešto sporije reagiraju na nove stvari.
Tehnologija nije primjenjiva u jako zamućenim morima
„Nije jednostavno objasniti što mi to radimo. Dok ne sjednem s čovjekom i pokažem mu što možemo, ‘zumiram’ jednu školjkicu pa ‘odzumiram’ 4 kilometra i ponovo ‘zumiram’ na drugu školjku.“
Nastavlja objašnjavati kako su ipak imali puno sreće i dovoljno pameti da razviju pametnu tehnologiju do te faze da mogu „isušiti“ obale otprilike 40 posto svjetskih mora. „Ne možemo isušiti mora koja imaju visoki udio čestica u vodi. Stoga nam je, primjerice, najveća europska luka Port of Rotterdam izazov jer ona nikad nije prozirna. Recimo, more u Norveškoj je rubno, ali se može raditi.“
Licencirani izvođači na terenu snimaju za Vectrino
Njihova prodaja proizvoda može se zapravo svesti na dvije razine. Prva je ona gdje tehnologiju prodaju kao licencu, a druga je ona gdje konačni proizvod obrađuju i proizvode finalni proizvod – 3D prikaz.
„Budući da mi koristimo digitalne alate koje koriste i drugi, razmišljali smo što ćemo mi to točno prodavati. Ako damo kod, taj će to iskoristiti, reći će nam doviđenja i nastaviti raditi sam. Odlučili smo prodavati licence drugima da rade po našem licencnom modelu. Od nas dobiju hardver i mi im pokažemo kako se s time radi, oni nam pošalju podatke, mi napravimo post-processing i pošaljemo im gotov proizvod. I onda oni dalje to prodaju svom klijentu.“
Kooperanti snimaju njihovom tehnologijom, Vectrino stvara 3D
Potražnja za njihovim uslugama raste brže nego što oni mogu na to odgovoriti. „Danas dogovorimo posao, a možemo doći za godinu dana.“
O količini posla slikovito govore primjeri koje navodi Rukavina. „U Zaljevu (Perzijskom) imamo posao zida dugog 7 kilometara dubokog 18 metara koji je puknuo. Treba to sve usnimiti…“ Tu se naš razgovor nastavlja o tome kako pojedine zemlje imaju drugačiji pristup novim tehnologijama, ponovo se osvrćući na Hrvatsku iz koje je sve krenulo, ali ide sporo. „Port of Oslo ima drukčiji narativ. Oni kad žele neku novu tehnologiju, oni ju kupe.“ Bez obzira ima li to financijsko opravdanje. „Bogati su i žele najnoviju tehnologiju.“
Percepcija nove tehnologije
Zatim Rukavina nastavlja kako je pojava nove tehnologije percipirana u drugim slučajevima. „Stalno nas pitaju ‘Koliko je točna vaša tehnologija?’, a koliko je točan ultrazvuk, nitko to ne pita. Koliko je točan ronilac? Nitko to ne pita. Ali čim je nešto novo, pokušaju te obezvrijediti.“
Kako bi nas preduhitrio s potpitanjem, nadovezao se: „Za razliku od ronilaca, mi smo plastični, a ronioci su elastični. Ronilac može nešto kucnuti čekićem i vidjeti hoće li otpasti komad ili neće. Mi to ne možemo i u tome naša tehnologija ne može zamijeniti ronioce.“
Međutim, njihova tehnologija može bilježiti gdje se događaju promjene kroz vrijeme. To je informacija interesantna vlasnicima infrastrukture, onome kome je infrastruktura dana u koncesiju i njihovim osiguravajućim društvima, odnosno onima koji imaju interes da ih ne košta nekorištenje infrastrukture – primjerice veliki terminal u koji pristaju brodovi. Ako brod ne može pristati zbog urušene infrastrukture, gomilaju se gubitci dnevno i po više milijuna eura.
Implementacija strojnog učenja
Njihovo tržište su osim morskih obalnih infrastruktura i one podvodne na kontinentu. Riječ je o važnim građevinama poput riječnih luka, brana i ostalog, odnosno sve vode koje imaju čistu vodu do srednje zamućenosti. Teoretski, njihovo tržište mogu biti i objekti poput naftnih platformi, ali Rukavina dodaje da ne žele ulaziti u taj segment jer je u tom segmentu konkurencija već velika.
Vectrinov as u rukavu za budućnost je proširenje usluge. Razvijaju model strojnog učenja s trenutačno oko 20 milijuna fotografija s označenim pukotinama u betonu. Model već funkcionira, ali da bi došli do razine koju oni smatraju da trebaju dostići, potrebno je označiti oko 250 milijuna fotografija. Objašnjava, to je trenutačno najveći takav model za automatizirano detektiranje pukotina u svijetu.
Fokusirani na razvoj tehnologije
Dosad su radili u SAD-u, Izraelu, Njemačkoj, Nizozemskoj, Norveškoj, Francuskoj, Španjolskoj i Hrvatskoj. „Ali sve je krenulo iz Hrvatske. Imali smo tu hrabrog partnera u Lučkoj upravi Rijeka. Da nije bilo njih, ne bismo uopće išli u ovaj posao. Priznajem da nikad nisam o tome razmišljao kao o potencijalnom poslovnom modelu i da postoji tolika količina infrastrukture pod vodom za koju uopće ne znaš u kojem je stanju. Dogodilo se to da smo reagirali na potrebu.“
Kao i u slučaju s prethodnim područjem interesa njegove tvrtke, razvojem projekta Drone Hero, imali su pravu i pravovremenu reakciju na ono što se traži i ne postoji. I u tom su projektu upotrebljavali strojno učenje. Do ovdje gdje jesu došli su jer su razmišljali izvan okvira, a Rukavina ističe da se žele i nastaviti baviti razvojem tehnologijem. “Pa da se dalje time bave tehničari na Islandu ili bilo gdje drugdje u svijetu...“
Originalno objavljeno u281. broju More Magazina, prosinac 2024. / siječanj 2025. godine.