Morska blitva
Na tržnici nećete naći morsku, divlju, gluhu ili ludu blitvu, a baš vam nju preporučujemo. Ako pojedete blitvu za ručak, ne bojte se, nećete postati blitvar.
Zagrebački studenti sa srednjodalmatinskih otoka družili su se kao dobri susjedi i, dakako, zborno mjesto bilo je na legendarnoj zagrebačkoj Špici. Pričali su o svemu i svačemu, a ponajviše svaki o svom otoku. Povremeno bi se ponetko pohvalio da je dobio paket od doma i što je svega dobroga bilo njegov sadržaj. Ipak studenti s Korčule bili su u maloj ali značajnoj prednosti, imali su izravnu autobusnu liniju Korčula – Zagreb. Popularno smo tu liniju nazivali Blitvatrans. Poslije se taj naziv proširio na sve korisnike Blitvatransa, a onda na sve otočane pa na koncu i sve Dalmatince. Kupujete li blitvu na tržnici, naići ćete na poprilično različite oblike. Neke će imati žutu stapku, neke crvenu, a neke bijelu. Nekima će stapka biti debela, široka, a nekima tanka elegantna. Nekima će listovi biti veliki “ko slonovska uha”, a nekima mali žarkozeleni i nježni. (…) Više pročitajte u 264. broju Mora.
Napisao i snimio: Marko Vučetić
