Krhka ženica, Carla Demaria, nakon trideset godina blistave karijere, priznanja kojima je obasipaju sa svih strana, nema priliku stati i uživati u onome što je učinila. Teško da bi to mogla i kad bi se brinula samo o poslovima brodogradilišta u Monfalconeu i bila bez osjećaja odgovornosti da pridonese oporavku i napretku talijanske nautičke proizvodnje. Izbor za predsjednicu UCINE početkom prošle godine doveo ju je još jedanput u centar pažnje, ali i osporavanja. Dvije velike i konkurentske grupe napustile su udrugu kojoj je dala novi zamah i otpočele pravi rat protiv njenog vodstva osnivanjem konkurentske asocijacije. To kao da joj je ulilo novu energiju – umjesto prepucavanja u javnosti, usredotočila se ostvariti što je naumila. I uspijeva. Monte Carlo Yachts iznimno je uspješan na tržištu, MC 105 jedan je od svjetskih hitova prošle jeseni, Monte Carlo 6 dobiva Motor Boat Award u kategoriji jahti s letećim mostom preko 60 stopa, a ona za svoj rad u škveru i UCINA-i zaslužuje Judge’s Special Award. Ne krije uzbuđenje zbog toga, godi joj zbog naporna rada i suradnika. Usput uspijeva reorganizirati UCINA-u, ostvariti posve novu razinu odnosa s vlastima u Italiji koje počinju donositi mjere u korist sektora.
Ispričala mi kako je diplomirala jezike i počela raditi u očevom poduzeću koje se bavilo proizvodima za bolnice. Otac joj je vrlo mlad umro i majka je prodala firmu. Odnosi s novim vlasnicima bili su dobri, pa su joj predložili da se priključi tvrtki. Poslovanje je bilo dobro i vrlo brzo je shvatila da će joj rad biti važan dio života pa je napredovala. Uskoro je upoznala gospodina Vitellija, vlasnika Azimuta, tada male ali veoma dinamične tvrtke, koji joj je predložio da se zaposli kod njega kao asistent komercijalnog direktora i tako je počela s nautikom. Dvadeset i tri godine ostala je u Azimutu, a onda je uslijedio poziv iz Beneteau grupe koji nije mogla odbiti.