Ante Botica, kormilar trogirske posade na Melgesu Mataran 24, ispričao nam je kako je bilo na regati Svjetskog prvenstva u San Franciscu.
Trogirska posada na Melgesu 24 Mataran u San Franciscu je obranila naslov svjetskih prvaka u Corinthian diviziji. Ante Botica, Ivo Matić, Mario Škrlj, Damir Civadelić i Boris Bakotić zauzeli su 13. mjesto ukupno te bili najbolji u konkurenciji amaterskih posada.
S pet osvojenih medalja na svjetskim i kontinentalnim prvenstvima, Trogirani su najuspješnija svjetska posada u klasi Melges 24 u proteklih nekoliko godina. Na EP-u 2022. godine u Genovi bili su prvaci u Corinthian diviziji i srebrni u ukupnoj konkurenciji, a 2023. su u Middelfartu osvojili svjetski naslov među Corinthianima i broncu u ukupnom poretku.
Trogirani su bili jedina hrvatska posada koja je nastupila na Svjetskom prvenstvu u San Franciscu, a time su postali i prva naša posada koja je imala priliku jedriti protiv čuvene Američke flote.
Kormilar Matarana Ante Botica ispričao nam je kako je bilo u San Franciscu.
Čestitke na obrani svjetskog zlata! Kako ste uopće odlučili otići na Svjetsko prvenstvo u San Franciscu, budući da je to financijski i logistički vrlo ozbiljan pothvat?
Kada je tek objavljeno da će Svjetsko prvenstvo biti u San Franciscu, mislili smo da nećemo ići, jer je predaleko. Ali onda se zakotrljala priča da bi ipak mogli, jer branimo naslov svjetskih prvaka, a zanimalo nas je i vidjeti kakva je američka flota. Dosad je nekoliko posada dvaput zaredom pobijedilo na Svjetskom prvenstvu, ali nitko to nije napravio triput zaredom. A dogodine se Svjetsko prvenstvo jedri u Trstu. Tako smo ipak odlučili pokušati organizirati odlazak u San Francisco. Najviše je po tome upirao Ivo Matić.
Jedrili ste na iznajmljenom brodu, što je svakako hendikep. Zašto niste išli sa svojim brodom?
Prvo smo mislili naš Mataran 24 poslati tamo u kontejneru, ali troškovi transporta strašno su skočili i ta opcija je otpala. Tim više što je Europsko prvenstvo u Splitu krajem devetog mjeseca i brod nam se ne bi stigao vratiti na vrijeme. Kako je to otpalo, malo smo se ohladili od odlaska u Ameriku, jer jedriti s tuđim brodom na kraju svijeta nije nam se učinilo kao dobra ideja. Pogotovo jer nismo znali kakav bismo brod tamo uopće mogli dobiti. Ipak, poslali smo mail s upitom za brod u klasu Melges, a oni su ga proslijedili vlasnicima brodova u Americi. Javio nam se čovjek koji je mislio jedriti na Svjetskom prvenstvu, ali ukrcao se na prijateljev brod pa je njegov bio slobodan. Dogovorili smo se i on nam je dovezao taj brod s nekog jezera pored San Francisca. Dobili smo ga doduše samo dan prije početka Svjetskog prvenstva, ali uspjeli smo ga na brzinu osposobiti i urediti sve sisteme na njemu.
Koji i kakav je to brod?
To je trup broj 680, što znači da brod nije baš najnoviji, ali nije ni prestar. Na njemu se uglavnom jedrilo po jezeru. Imali smo kompletan pregled broda i jedara prije početka regate, a na premjeravanju se ispostavilo da je 20 kila teži. Trebali smo vaditi utege iz njega, ali to nismo smjeli radi certifikata, tako da smo na kraju bili nešto teži nego što bi bilo idealno. Sad, je li to bila prednost ili mana, teško je reći. Vjerojatno je bila mana, ali s obzirom na to da se jedrilo po jakome vjetru, to nije previše utjecalo na performanse.
Kakva su pravila u klasi Melges 24 vezano uz težinu broda?
Brod ne smije biti lakši od propisane minimalne težine. Ako je lakši, u njega se stavljaju utezi. Vlasnik broda na kojemu smo jedrili certifikat je vjerojatno napravio prije desetak godina, a brod je tada bio lakši pa je u njega stavio te utege. Kada brod stoji u jezeru ili moru, s vremenom popije malo vode i oteža. Naš je otežao i nismo bili oduševljeni time, ali smo se baš potrudili dovesti ga u kakvo takvo stanje za jedrenje. Sve u svemu, brod je bio u redu. Nećemo se vaditi na njega što nismo bili bolji.
Regata Svjetskog prvenstva u San Franciscu bila je vrlo vjetrovita. Kako je bilo jedriti?
Prosjek tijekom cijelog Svjetskog prvenstva bio je oko 24 čvora. Tri dana jedrili smo baš po jakome vjetru, a onda je srećom došla fronta s oceana pa se jedrilo po 15 do 16 čvorova. Amerikanci su kazali da je to bonaca, jer oni su navikli jedriti po jačim uvjetima. Četvrtog dana bilo je ugodnih 8 do 10 čvorova vjetra, a organizatori su se mislili hoće li dati regatu po tome. Čekali su da malo ojača vjetar. Inače, u San Franciscu u kolovozu vlada termika, koja je slična našem maeštralu. Počne puhati malo ranije, oko 10 sati i već oko 11:30 imali bi 20 čvorova vjetra. A do 15 sati već bi bio preko 25 čvorova. I tako svaki dan. S tim da je trebalo jako paziti na kurenat. Dobili smo tablicu s kurentima, koji tamo jako utječu na jedrenje, čak više nego refuli. Malo smo se tražili i snalazili s čitanjem tih kurenata na početku regate. Teško je kada dođeš s tuđim brodom na tuđe igralište.
Prva ste hrvatska posada koja je imala priliku jedriti protiv kompletne američke flote. Kakvi su Amerikanci?
Oni su barem korak ispred nas. Svi su profesionalci i puno posada zajedno jedri 10 ili više godina. Ne znam koliko je do opreme, a koliko do trima, ali brži su od nas. Borili smo se, ali bilo je teško. Logika jedrenja tamo je bila drukčija. Ne jedri se na refule i driceve nego najviše treba paziti na kurenat. Tijekom jedrenja, kurenat se mijenja, jer po polju su dublji i plići kanali. Jedrili bi tako u plitkome, na 2,5 metra dubine, a onda bi došli u kanal od 6 metara i tu bi se naglo promijenio smjer kurenta. Postoje tablice kurenata i po njima se jedri, ali treba nešto vremena da se sve to pohvata.
Što ste naučili jedreći protiv američkih posada?
Pohvatali smo malo kako trimaju brodove. I stil njihove vožnje je drukčiji nego kod nas, pogotovo u krmu. Inače, tri ili četiri jedriličara koji su bili na Svjetskom prvenstvu su sam svjetski vrh. Po završetku regate, dok smo mi išli prema aerodromu, oni su već jedrili na Bermudi na Sail GP katamaranima. Testirali su nove foilove. Na regati je bilo dosta profi jedriličara koji su uhvatili bogate vlasnike brodova i samo idu s jedne regate na drugu. Profesionalci su u punom smislu te riječi. Jedre tijekom cijele godine i samo mijenjaju klase, od Melgesa, preko velikih krstaša J70 do SailGP-a.
Kakvi su Amerikanci domaćini i hoće li neka njihova posada doći ne Europsko prvenstvo u Splitu?
Organizatori i svi sudionici regate bili su vrlo srdačni i pomagali nam oko svega. Mi smo pet američkih posada upoznali još na Svjetskom prvenstvu u Danskoj, a sada smo upoznali i ostale. Sve smo ih naravno pozvali da nam dođu na EP u Split, ali nažalost, izgleda da nijedna američka posada neće doći. Svi bi oni rado došli, ali raspored im je pregust, a troškovi slanja broda su ogromni. Nekoliko posada najavilo je da će dogodine doći na Svjetsko prvenstvo koje se jedri u Trstu. Treba znati da te najbolje američke posade nigdje ne idu ako nemaju sve posloženo. Oni ne žele jedriti na iznajmljenim brodovima i ovi koji budu dolazili u Trst svoje brodove poslat će kontejnerima.
Što ste još naučili u San Franciscu?
Stekli smo ogromno iskustvo i između ostalog naučili kako je u Melgesima jedriti po jačem vjetru. I sad ćemo doći na Europsko prvenstvo u Split na kojem će vjerojatno biti bonaca. Ali svakako, puno smo naučili samim time što smo jedrili u tako jakoj floti. Konkurencija je bila strašna. Na bovu od orce bi u 40 metara došlo 15 brodova, bila bi ogromna gužva i trebalo se snalaziti u tim situacijama. Prvi plov smo bili 4. ili 5. na bovi, a kurenat je bio tako jak da je nismo uspjeli obići. Pa smo se vraćali i iskupljivali te smo začas pali na 20. mjesto. Ovdje kod nas je raširenija flota pa se lakše diše. Kada zapneš na regatama u Hrvatskoj prođe te jedan brod s lijeve i jedan s desne strane, a kada bi zapeli u San Franciscu, s obje strane bi nas prešlo po 10 brodova. Ako padne koncentracija, pojedu te odmah. Ne praštaju greške.
Obranili ste naslov svjetskih prvaka u Corinthian diviziji, a u ukupnom poretku bili ste 13. u konkurenciji 31. posade. Jeste li zadovoljni nastupom?
Da nismo imali neke pehove i napravili neke neforsirane greške, vjerujem da bismo bili u prvih 10. ukupno. To nam je bio nekakav cilj prije regate, ali eto, nismo ga ispunili. Zadnji dan nismo baš briljirali, napravili smo nekoliko grešaka i regatu tako završili na 13. mjestu. Da smo jedrili baš kako treba i kako znamo, mogli smo završiti na 7. ili 8. mjestu. Bolje od toga ne bi moglo, jer te neke američke posade naprosto su brže. A znaju jedriti. Mi ovdje u Hrvatskoj moramo još dosta raditi da bi došli na taj nivo.
Svijet su obišle fotografije vašega spinakera s likom Miše Kovača. Jeste li objasnili sudionicima regate tko je Mišo?
Amerikancima je prva asocijacija bio Pablo Escobar. I bio im je im je upitnik zašto nam je Pablo na jedru. Onda smo im kazali da je to naš pjevač Mišo Kovač i sve im ispričali o njemu i o Hajduku. Kazali smo im kako je on isto bio San Franciscu i kako pjeva pjesmu o tome, ali i dalje im ništa nije bilo jasno. Nikako nisu mogli shvatiti zašto nam je lik nekog pjevača na spinakeru. To nije baš uobičajeno. Ali svi su bili oduševljeni.
Kakav je San Francisco?
Nismo baš stigli obići centar, jer imali smo jedan slobodan dan prije regate i iskoristili ga da obiđemo dolinu Napa. San Francisco je ogroman, poslovno središte mu je uredno i baš se vidi da je bogat grad. Ali čim se makneš nekoliko ulica dalje, sve je puno beskućnika i narkomana. Obišli smo Pier 39, koji je turistička atrakcija i to je bilo odlično, premda je tamo sve jako skupo. Spavali smo u predgrađu, gotovo u šumi, u kvartu sa školama, vrtićima i parkovima. Nismo izlazili navečer, bio je samo sport. Povukao nas je izgleda taj profesionalizam Amerikanaca.
Kakva je situacija s klasom Melges 24 u Americi?
Klasa Melges 24 kod njih je malo pala u zadnjem desetljeću, a vlasnici i jedriličari prebacili su se u neke nove klase. Klasa RS21 sada je jako popularna i puno jedriličara iz Melgesa je prešlo u nju. Ali odlična je vijest da u Italiji ponovno raste interes za Melgese. Četiri vlasnika koja su ranije jedrila najavila su da će se vratiti u Melges 24. To bi bilo odlično za nas u Hrvatskoj, da nismo sami i da imamo protiv koga jedriti.
Koji su vam sada planovi?
Čeka nas Europsko prvenstvo u Splitu krajem rujna. Trenirat ćemo i biti spremni za tu regatu, jer ova američka avantura dodatno nas je motivirala. Zasad su prijavljena 42 broda, a kako se neke hrvatske posade još se nisu prijavile, vjerujem da će na EP-u u Splitu biti 50 – ak brodova. Inače, dobili smo poziv za nastup na neslužbenom Svjetskom One Design prvenstvu u Kini. Jedrit će se na brodovima Fareast 28R. To je trebalo biti u studenome, ali prije nekoliko dana je otkazano, odnosno prebačeno za lipanj sljedeće godine. Svi koji su prošle godine jedrili u nekoj značajnijoj klasi monotipova i bili na postolju dobili su pozivnicu za tu regatu. Što se drugih planova tiče, dogodine ćemo svakako otići na Melges 24 Svjetsko prvenstvo koje se u rujnu jedri u Trstu.
