Zaplovili smo najmanjim od tri modela bavarskog graditelja koji nose oznaku C pa provjerili kako je njome jedriti.
Tomaža Kunavera, dugogodišnjeg zastupnika Bavarije za Sloveniju i jednog od dvojice zastupnika za Hrvatsku poznajem debelih dvadeset godina. Još iz doba kad se radi jedriličarskih nagnuća iz automobilske industrije prebacio u biznis s jedrilicama zastupajući Grand Soleil. Jedan od prvih poslova koje je zaključio bila je prodaja u to doba rasnog krstaša GS 40 splitskom jedriličaru Željku Kuzmaniću koji ga je vezao na C gat, vez broj 8 u splitskoj ACI marini. Tik do mene koji sam s Elanom 36, a kasnije četrdeseticom godinama zauzimao onaj s brojem 7. Bilo je to doba kad nisam propuštao Višku, Mrduju ni Komišku, a Tomaž je dolazio jedriti s posadom Želine Lune kojom je tad za kormilom bio čuveni splitski jedriličar Zlatan Zoričić. Bila je to lijepa prilika za druženje koje se nastavilo i kad se Tomaž prebacio na Bavariju i polako prestao dolaziti na regate. Naravno, nije prestao ploviti. Sad više krstareći nego odlazeći na regate. Svakih nekoliko godina promijenio bi brod, naravno Bavariju, ali osim što bih na svakom sajmu na kojem bi se s njima pojavio u njegovom kokpitu popio čašicu kakvog laganog bijelog vina, do ove godine nisam se nikad s njim ukrcao na brod. Prilika da to konačno učinim, pružila se ove jeseni. Naime, Tomažu, koji je stoički izdržao sve ono što se s Bavarijom događalo u proljeće i ljeto 2018. godine, prije par mjeseci stigla je nova Bavaria C45 i odmah smo se dogovorili da njome zajedno zajedrimo. (…) Više pročitajte u novom broju Mora.
