U sami kraj zaljeva zavukao se Stari Grad, najstariji grad na otoku. Starogradski zaljev dug je čak 4,2 milje. U njegovu okrilju mnogo je lijepih i sigurnih uvala.
Ovoga puta u našoj plovidbi put Hvara zaplovili smo najprije prema Starom Grada. Jednom od dva najstarija grada s kontinuiranim urbanitetom u Hrvatskoj. Utemeljen 384. godine prije Krista. Ravnih 13 godina od njega je stariji Vis. Od početka plovidbe iz razonode Stari Grad je privlačio nautičare. Podjednako radi rive u samom centru mjesta na kojoj su se vezali, ali i radi lijepih i sigurnih sidrišta Luke Tiha i uvale Zavala na sjevernoj obali zaljeva.
Nekada se tamo, osim za najvećih gužvi moglo se ovdje boraviti danima, seleći iz uvale u uvalu. Blagujući kod Tonka u uvali Hobonj ili na Mlakom ratu kod Andra Tadića, često ostajući sam ili tek u društvu pokojeg broda na sidru. Ali gradnja novih marina u i sve veći broj čarter i privatnih plovila za nekoliko su puta povećali broj brodica i jahti u ovim vodama.
Naravno, odmah je reagirala država i sve uvale u Tihoj te Zavalu koncesionirala pa su u njima usidrene bove. Za nekoga diskutabilno, ali to je praktično jedini način da se osigura sigurnost i red. I mi smo se vezali za bovu u uvali Veli Dolac. Ostali smo tamo čitavo poslijepodne, večer i sutrašnje jutro uživajući u kupanju, objedu u maloj betulici Veli Dolac i posvemašnjem miru. U Stari Grad uplovili smo tek drugog dana poslijepodne.
Luka Stari Grad
Ta lijepa luka potpuno je preobrazila svoj izgled. Najprije je 2011. godine u dužini od stotinjak metara sagrađena posve nova riva. Uz nju je produbljeno dno pa je uz postojećih četrdesetak dobiveno još četrdesetak novih vezova za nautičare. Uz njih su i toaletni prostori za nautičare. Potom je posve uređen stari trajektni pristan, a zapadno od njega riva za još dvadesetak domaćih brodica. A onda se 2015. godine prišlo uređivanju najvećeg dijela sjeverne obale luke. I to u dužini od preko pet stotina metara.
Stari Grad dobio je potpuno novu rivu opremljenu priključcima za struju i vodu, murinzima i urešenu bijelim bračkim kamenom. Uostalom kao i sve gradnje koje su ovdje učinjene. Tako je dobivena dovoljna dubina za vez (uglavnom preko dva metra uz sami kraj). Te lijepa šetnica sve od zgrade stare osnovne škole do crkvice sv. Jeronima. Inače, riva je podjednako namijenjena barkama domaćeg svijeta i nautičarima za koje ima otprilike tridesetak novih vezova. Tako je ukupni broj mjesta za nautičare u Starome Gradu oko sedamdeset. S time da tu ne uračunavamo stari trajektni pristan na kojem najčešće vežu trabakuli i mali kruzeri na kružnim putovanjima.
Kad se jednom vežete na jednoj od starogradskih riva mnogo je toga što možete raditi. Nemojte biti od onih koji samo hitaju u prvi kafić ili gostionicu jer ovaj gradić, pomalo melankoličan nudi mnogo. Neizostavni Tvrdalj Petra Hektorovića, Dominikanski samostan, katedralu sv. Stjepana, palaču Bianchini s gradskim muzejem. A tu je i Hora, polje nekadašnjeg Farosa čiju su parcelizaciju još prije 24 stoljeća zadali grčki kolonisti.
Okolna mjesta i restorani
Krasna su i okolna mjesta, osobito Dol, malo dvodijelno naselje smješteno na južnom rubu Hore. Sve to vrijedi vidjeti, a ostat će vremena i za dobar zalogaj jer i njega se ovdje nađe. Mi smo posjetiti betulicu Kod Damira koji vodi kogo Damir Čavić. Kod Damira se ne dolazi samo jesti, a jede se sve – oborita riba, školjke, rakovi, najbolje vrste mesa, lešo ili iz pećnice, a sve s mirisnim povrćem iz starogradskog polja. Tu se dolazi i zabaviti, podružiti… A lokal mu je beskrajno simpatičan.
Ali nije tu samo Damir, tu je Eremitaž, obiteljski restoran braće Dulčić, tik uz more na sjevernoj obali luke, pa Jurin podrum. Tu su i Pineta, Antika i Apolon s vinskim podrumom i lijepom terasom i ambicioznim jelovnikom namijenjen zahtjevnijim gostima.
Od Starog Grada do rta Pelegrin
Put od izlaza iz Starigradskog zaljeva put Hvara vodi vrlo zanimljivim dijelom obale. Najprije ćemo naići na nekoliko manjih luka – Maslinicu, Sv. Ante i Gračišće. Potom slijede Čisti Dolac, Mali Grabovac i Veli bok, uglavnom s lijepim žalima. Kad stignemo do Lučišća, najljepše među njima došli smo do kraja južne obale Starogradskog zaljeva. U uvali je i crkvica sv. Josipa sagrađena u prvoj polovici XVII. stoljeća u kojoj se svake prve nedjelje u kolovozu održava misa na koju iz susjednih uvala stižu brodovima. Kad god mogu ovdje zastanem na kupanju, a jedanput sam i proveo noć.
Sve uvale, od Lučišća prema zapadu zaključno s Pribinjom, nazivaju se Bruške vale, po nekad velikom naselju što se smjestilo nad njima. Mi ćemo ih ovdje i o njima kazati par riječi, makar smo već izašli iz zaljeva jer u plovidbi put grada Hvara se prolazi uz njih. Stanovnici Brusja u njima su držali barke ili ih koristili za transport i odlazak na ribanje. Ima ih mnogo i svaka ima svoj čar. Evo redom većih, Grabovac, Tatinja, Stiniva, Sviračina, Lozna, Zastupac, Jagodna i Pribnja posljednjih godina poznatija i kao Luka Vira koju poluotok Nezadovoljan dijeli na Malu i Velu Viru.
Stiniva, izvozna luka buhača
U svakoj od njih se po pogodnom vremenu može sidriti i ostati provesti noć. Želite li vezati za mul učinite to u Stinivi, nekadašnjoj glavnoj luci dva kilometra udaljenog Brusja. Preko koje se krajem XIX i početkom XX stoljeća izvozio buhač, a Brusje i okolica bili su njegovi najveći proizvođači. Naći ćete u njoj crkvicu, desetak kućica. Nekada su u njoj bile dvije konobe ali su prije par godina zatvorene. U dnu uvale je veliko žalo, a odmah nad njim desetak kuća i uzorni vinogradi.
Među nautičarima koji bolje poznaju ovaj dio Hvara polako postaje popularna i Jagodna. Možda i zbog konobe Kod Hraste u kojoj se jede dobra i jednostavna spiza. Vela i Mala Vira postale su poprilično različite i izgledom i namjenom. Dok je Vela Vira luka hvarskih ribara, Mala je Vira sačuvala mnogo više od svog negdašnjeg izgleda. U njoj je veliki kamp i čak tri restorana, od kojih je najbolji konoba Ringo nad mulićem u kojoj gazda Ivica Knezović služi dobru frišku ribu i meso. U Maloj Viri se sidri, a ima i par bova što su ih postavili vlasnici restorana.
Od Pribinje do rta Pelegrin, krajnje zapadne hvarske točke, još su tri značajnjie uvale. Široka, Duga i posljednja Parja u kojoj je vila jednog od hrvatskih tajkuna s koncesijom na žalo pred njom, ali u ostalom dijelu uvale slobodno možete sidriti.
Dalje prema istoku
Od susjednih mjesta, Vrboske i Jelse, Stari je Grad udaljen svega sedam ili devet kilometara. Morem je to mnogo veća udaljenost jer valja najprije oploviti čitav poluotok Kabal. Čiste plovidbe je to petnaest milja, a odlučite li se ići uz obalu i dvostruko više. Ali to je i prilika da ponovo, barem na kratko usidrite negdje u Tihoj ili u nekoj od uvala u blizini rta Smočiguzice. Ili zastanete pa i prenoćite u Žukovi, najvećoj i najsigurnijoj uvali na tom dijelu otoka ili posjetite Basinu. Što god odlučili nećete pogriješiti. Mi smo oplovili čitav rt Kabal, sidrili na kupanju u Žukovoj pa uplovili u Vrbosku.