Peter Burling – portret velikana America’s Cupa

Skroman i nepretenciozan, Peter Burling je tip sportaša za kojega je teško ne navijati, a sa svega 33 godine napravio je nezamislivo, triput zaredom pobijedivši na najvažnijoj svjetskoj regati

U finalu America’s Cupa vidjeli smo obračun dvojice kormilara za koje se s priličnom sigurnošću može kazati da su najbolji jedriličari modernoga doba. Na jednome brodu bio je Ben Ainslie, a na drugome Peter Burling. Svi znamo kako je taj obračun završio. Po završetku zadnjega dvoboja, Ainslie je sportski priznao poraz, kazavši da su Novozelanđani najbolji jedriličarski tim u povijesti America’s Cupa.

I doista, Kiwiji su America’s Cup još jednom osvojili prvenstveno kao kolektiv, ali najveće breme ipak je bilo na jednome čovjeku – skiperu. Peter Burling bio je taj koji je na plećima nosio najveći teret očekivanja jedrenjem zaluđene nacije i to na najprestižnijem svjetskom jedriličarskom natjecanju. Ulog nije mogao biti veći.

Drveni optimist Jellytip

Iako su mu tek 33 godine, karijera tog Kiwija već izgleda kao da je riječ o prekaljenom veteranu. Rođen u Taurangi, Peter Burling je počeo jedriti kada mu je bilo šest godina, u drvenom optimistu kojega je nazvao Jellytip. S osam godina počeo je ići na regate, a njegov izniman talent odmah je bio vidljiv.

Nakon jedrenja u klasi Optimist prešao je u klasu 420. Onda je 2006., kada mu je bilo 15 godina, osvojio prvu značajnu medalju – srebro na juniorskom svjetskom prvenstvu. Bio je to početak jedne iznimne karijere. Klasu 420 potom je zamijenio klasom 470, ali tu nije postizao neke naročite rezultate.

Široj jedriličarskoj javnosti postao je poznat na Olimpijskim igrama u Londonu, kada je s flokistom Blairom Tukeom osvojio srebro u klasi 49er. Zlato je tada osvojio Australac Nathan Outteridge, u čijoj je posadi bio Iain Jensen. Uoči tih Igara, te dvije posade s južne hemisfere zajedno su trenirale. Usprkos ljutome rivalstvu, postali su dobri prijatelji.

Prijateljstvo s Outteridgeom

12 godina kasnije, upravo je Nathan Outteridge bio drugi kormilar Kiwija na AC-u. A taj kormilarski dvojac funkcionirao je i komunicirao kao da između njih postoji telepatska veza. Inače, Peter Burling je u Londonu imao 21 godinu te je bio najmlađi sudionik Igara u klasi 49er. A zlato koje su on i 23-godišnji Blair Tuke osvojili bilo je jubilarno stoto odličje za Novi Zeland na Olimpijskim igrama.

Peter Burling i Blair Tuke u klasi 49er funkcionirali su kao dobro podmazan stroj, koji je mljeo sve ispred sebe. I upravo se u olimpijskom skifu između njih dvojice stvorila kemija. Koju su kasnije, kao dva najvažnija člana jedriličarskog tima ETNZ-a prenijeli na America’s Cup. Nakon srebra na OI u Londonu, Burling i Tuke imali su u klasi 49er niz pobjeda koji je ušao u anale.

Dominacija u klasi 49er

U četiri naredne godine pobijedili su na baš svim najvažnijim regatama u toj klasi, a fantastičan niz okrunili su zlatnom medaljom na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru. U tom periodu između 2012. i 2016. pobijedili su na svim svjetskim i (otvorenim) europskim prvenstvima te na svim regatama svjetskoga kupa.

I na svim tim regatama u Medal Race ulazili su s više od 20 bodova prednosti u odnosu na najbliže konkurente, što znači da pune četiri godine uopće nisu trebali jedriti finalne regate. Bila je to nezapamćena dominacija u svijetu olimpijskog jedrenja.

Time je Peter Burling stekao reputaciju najtalentiranijeg jedriličara nove generacije, a Novi Zeland, ponajviše zahvaljujući njemu i Tukeu, reputaciju nacije koja je prekinula višedesetljetnu dominaciju Britanaca na olimpijskim regatnim poljima. A bio je to samo početak, kako za Novi Zeland, tako i za Burlinga i Tukea.

Prelazak na velike brodove

Nakon što su u klasi 49er osvojili sve što se osvojiti dade, Burling i Tuke odlučili su se okušati u drugim klasama i prijeći na velike brodove. 2013. godine pobijedili su na juniorskom America’s Cupu (tada pod imenom Red Bull Youth America’s Cup), a četiri godine kasnije sudjelovali su i na Volvo Ocean Raceu, kao članovi posade tima Brunel. Sve to bio je samo uvod za najvažniju stvar – America’s Cup.

2017. godine Peter Burling ušao je u povijest kao najmlađi kormilar koji je pobijedio na America’s Cupu. Bilo mu je tada samo 26 godina. Ljubitelji jedrenja širom svijeta ostali su osupnuti. Jer taj mladić, kojemu je to bio prvi America’s Cup, bio je nevjerojatno miran i pribran, a pritom je imao sposobnost u trenutku donositi presudne odluke. I nikada nije griješio.

Čudo na Bermudi

Na 35. America’s Cupu na Bermudi malo tko je Kiwijima davao šanse protiv favoriziranih Amerikanaca iz sindikata Oracle, iza kojega je stajao tehnološki mogul Larry Ellison. A Kiwiji su izdominirali tu regatu, pobijedivši rezultatom 7:1. Zapravo, ubilježili su tada osam pobjeda u dvobojima, jer su Amerikanci zbog pobjede u kvalifikacijama prenijeli jedan bod u finale.

Peter Burling na Bermudi se dokazao kao fantastičan strateg, ali i kao kormilar sjajnoga instinkta, staložen, brz i točan pri donošenju odluka. Na toj regati mnogi su ga prepoznali i kao rođenog vođu, koji je u stanju inspirirati posadu te na cijeli tim prenijeti mirnoću i samopouzdanje.

Njegova tiha odlučnost i posvećenost najsitnijim detaljima oduševili su sve koji prate jedrenje. A sposobnost da ostane potpuno miran pod strahovitim pritiskom priskrbila mu je poštovanje kolega i protivnika. Na Bermudi je tako rođena istinska zvijezda. Bio je to veliki trenutak i za Granta Daltona, čovjeka koji je mimo svih pravila za kormilara novozelandskog tima odabrao mladog i zelenog asa iz olimpijskih klasa. 

Kiwi koji piše povijest

Završetkom 37. America’s Cupa u Barceloni Peter Burling opet se upisao u povijest i to po više osnova. Postao je prvi kormilar u novijoj povijesti koji je uzastopno pobijedio na tri America’s Cupa. U 173-godišnjoj povijesti najvažnije svjetske regate to je za rukom pošlo još samo Haroldu Stirlingu Vanderbiltu, koji je pobijedio 1930., 1934. i 1937. godine.

Drugoga dana America’s Cup regate u Barceloni, kada su Kiwiji upisali tri pobjede, Burling je popravio još jedan rekord – prestigao je Jimmyja Spithilla po broju pobjeda u dvobojima na AC Matchu. Spithill je, jedreći za australski, američki i talijanski sindikat uknjižio ukupno 17 pobjeda u America’s Cup dvobojima. A Burling je toga dana ostvario svoju 19. pobjedu.

Do kraja AC-a u Barceloni upisao je još tri, a ta brojka će u budućnosti sigurno rasti. „Nisam znao za taj rekord dok mi netko ranije danas nije to spomenuo. Ali to je nevjerojatna stvar, na koju sam jako ponosan“, lakonski je kazao Burling nakon obaranja Spithillovog rekorda.

Slatka osveta Ellisonu i Couttsu

Taj njegov niz pobjeda počeo je na Bermudi 2017., kada je imao 26 godina. Tada se, kao najvažnija karika pridružio timu kojega je pomno odabrao Grant Dalton, a Kiwiji su tada deklasirali Oracle rezultatom 7:1. Ta pobjeda postala je mitska, jer Kiwiji su se osvetili Ellisonu i Couttsu za ponižavajući poraz iz 2013. kada su Kiwiji vodili 8:1, a onda izgubili rezultatom 8:9.

U ulozi skipera, odnosno vođe jedriličarskog tima, tada je bio Grant Dalton, kojemu je to bilo zadnje jedrenje na America’s Cupu. Četiri godine kasnije ETNZ je bio taj koji je diktirao uvjete America’s Cupa. Predstavili su novu AC75 klasu foiling jedrilica, a regata se jedrila u Aucklandu. Taj America’s Cup prošao je u znaku pandemijskih ograničenja što ga je prilično hendikepiralo.

Kiwiji su u Aucklandu u finalu bili bolji od talijanskog sindikata Luna Rossa Prada Pirelli, pobijedili su rezultatom 7-3 i „Staru kantu“ zadržali na Novom Zelandu. Peter Burling je u Aucklandu bio u ulozi kormilara, ali i skipera te je, s 30 godina i 2 mjeseca, postao najmlađi skiper koji je pobijedio na America’s Cupu.

Momak iz susjedstva

Iako su mu tek 33 godine, Peter Burling već sada je jedan od najuspješnijih jedriličara svih vremena. Ben Ainslie osvojio je više olimpijskih odličja od njega, ali ono što Burlinga čini posebnim su pobjede u različitim disciplinama i klasama te naravno – trostruki trijumf na America’s Cupu.

Burling je u dosadašnjoj karijeri devet puta bio svjetski prvak u različitim disciplinama. Osvojio je tri olimpijske medalje u klasi 49er – jednu zlatnu i dvije srebrne, a dodao bi tome gotovo sigurno i četvrtu da zbog obaveza na America’s Cupu nije odlučio odustati od kampanje za Olimpijske igre u Francuskoj.

Krovna svjetska jedriličarska federacija dvaput ga je proglasila jedriličarem godine. Zaslužio je i prestižnu nagradu Magnus Olsson za „Izniman doprinos jedriličarskom sportu“. O njegovoj svestranosti i talentu govori i podatak da je između ostalog osvojio i Svjetsko prvenstvo u klasi Moth 2015. godine.

Uživanje u procesu

Netom prije nego što je treći put pobijedio na America’s Cupu, Peter Burling je u jednom intervjuu otkrio što je prema njegovom mišljenju presudno za uspjeh. Kazao je kako je najvažnije biti opušten te uživati u cijelome procesu i u radu s ljudima iz tima.

Nije to bila floskula, jer svi su u Barceloni primijetili da Kiwiji doista dišu kao tim i da im to daje dodatnu kvalitetu. Po završetku regate svi iz posade raspremili bi brod i onda zajedno u teglju išli prema luci. Dok bi primjerice Ben Ainslie odmah nakon dvoboja sjeo u gumija i sam odjurio na kraj. Burling je dodao kako je u jedrenju jako važno naći pravi balans i pogoditi koliko i kada treba riskirati. Ispričao je tada i što misli o America’s Cupu i o evoluciji u jedrenju u zadnjih 15-ak godina:

AC je Formula1 na moru

• America’s Cup doista je postao kao Formula 1 na moru, ali isto mislim da je to posebno natjecanje. Jer riječ je o najstarijem sportskom trofeju, koji je prije 173 godine ustanovljen kao prijateljsko nadmetanje između dvije nacije. To je baš dobra priča, a značajno je i što su pravila America’s Cupa ostala faktički ista. Jedan klub koji predstavlja naciju izaziva na dvoboj drugi klub i onda zajedno kreiraju pravila po kojima će se nadmetati. A jedrenje je sport koji je u proteklih 15 godina u tehnološkom smislu doživio nevjerojatne promjene. To se ne odnosi samo na natjecateljski dio, nego i način na koji ga publika prati.

Evolucija jedrenja

Peter Burling je još kazao:

• Brodovi su se nekada kretali vrlo sporo i ljudima je teško bilo procijeniti tko uopće vodi. Sve je bilo vrlo mehanički i pomalo dosadno za publiku. A gledatelji danas zahvaljujući tehnologiji i obilju podataka u realnom vremenu mogu uživati kao da su na brodu. I s tim podacima odmah mogu donijeti zaključak je li netko donio dobru ili lošu odluku. Jedrenje se promijenilo i u drugim aspektima. Najvažnija stvar sada je aerodinamika, koja donedavno uopće nije bila u jednadžbi. Nekoć je to bio fizički zahtjevan sport, a ja danas cijelu regatu sjedim u kokpitu i osjećam se kao vozač automobila. U posadi u Barceloni bilo je osam ljudi. Četvorica su morala biti fizički spremna, a četvorica ne. Ja sam u onoj drugoj skupini, ali bez obzira na to pokušavam uvijek biti u formi, jer to mi daje mentalnu oštrinu. Ne znam je li samo do mene, ali kada sam fizički aktivan i u formi, automatski sam sretniji i općenito bolja verzija sebe. I smatram da je to jako važno, ne samo u sportu nego i u svakodnevnom životu.

Skroman i nepretenciozan

Peter Burling sve je ljubitelje jedrenja „kupio“ i svojom osobnošću. Jer riječ je o čovjeku kojega slava nije iskvarila i koji se i dalje ponaša kao običan momak iz susjedstva. Skroman i nepretenciozan, on je tip sportaša za kojega je teško ne navijati. A sa svega 33 godine na plećima napravio je nezamislivo, triput zaredom pobijedivši na najvažnijoj svjetskoj regati. Postao je heroj nacije i zaradio nadimak Three – Pete Burling.

Iako su svi očekivali da će za kormilom novozelandskog broda biti i na 38. America’s Cupu, Peter Burling izveo je šokantan potez. Napustio je Kiwije i pridružio se talijanskom timu Luna Rossa. Iako zbog pravila o nacionalnosti vjerojatno neće moći biti za kormilom talijanskog broda.

No, što god se dogodilo u budućnosti, Peter Burling već je ušao u povijest kao jedan od najuspješnijih jedriličara svih vremena.