Morem moramo bolje gospodariti, što manje ga dodatno opterećivati već štititi uspostavljanjem zaštitnih no-take zona
Izvanredni profesor sa Zoologijskog zavoda Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, Petar Kružić, doslovno je uronjen u ono čime se bavi. Doktor znanosti koji posebno proučava koralje, ali kojem nije strana ni zaštita mora i morskih organizama, teško bi s uspjehom obavljao svoja istraživanja da ih ne obilazi na njihovim staništima. Iskustva i rezultate nekih od njih podijelio je s nama.
Od kuda opredjeljenje za biologiju i biologiju mora?
Za to su krivi Cousteau i moj tata koji je volio roniti, pa me time zarazio. Jedno vrijeme sam se dvoumio jer su mi otac i majka medicinari, stoga sam razmišljao o medicini. Ali, pri završetku gimnazije otišao sam na tečaj ronjenja, zatim sam počeo roniti s bocama i to je prevagnulo.
U poslu kojim se bavite ima mnogo prakse i istraživanja.
Ako se netko bavi planktonom, on ne mora roniti. Može, ali nije nužno jer se bacaju planktonske mreže, uzimaju se uzorci na takav način. Ali ako se bavite bentosom, morskim dnom i životinjama koje ondje žive, onda morate zaroniti, nema druge. (…) Više pročitajte u 270. broju Mora.
Razgovarao: Braslav Karlić
Snimke: Teo Marević i arhiva sugovornika