Završila je 46. Južnodalmatinska regata, na kojoj je po ORC-u pobijedila posada na jedrilici J80 Filka, dok je u realnom vremenu najbolja bila posada na Stravaganzi.
46. Južnodalmatinska regata pamtit će se po paklenim vrućinama i teškim uvjetima za jedrenje. U petak ujutro na startu prve etape ispred Orebića okupilo se 37 posada, isto kao i godinu ranije.
Kao i obično, najviše posada bilo je iz Dalmacije, iz Dubrovnika i Splita. Došle su i dvije posade iz Crne Gore te po jedna iz Slovenije, Italije i Moldavije.
Posada jedrilice J80 Filka pobjednik po ORC-u
Došli su gotovo svi najbrži hrvatski regatni krstaši. Ali ne baš svi. Ove godine na regatu nije došao Mate Arapov na svojoj Fatamorgani. A s obzirom na lagane i promjenjive vjetrove, Fatamorgana bi vjerojatno konkurirala za pobjedu u realnom vremenu. Nisu došli niti Polet i Tutta Trieste, pa je bilo jasno da će se za pobjedu po OPEN-u boriti Stravaganza, Mareus 3 i Clockwork.
Nakon tri teške i taktički zahtjevne etape pobjedu po premjeru odnijela je tročlana posada na J80 jedrilici FiIka. Na kormilu te Labudove jedrilice bio je Stjepan Marinović, a u posadi Nikola Bilić i Ivka Marinović.
Drugo mjesto po ORC-u, ali i odlično 7. po OPEN-u zauzela je četveročlana posada na jedrilici Jena Q. Za kormilom te Lutre 30 bio je Goran Martinović – Orca, a u posadi njegova supruga i dvoje djece.
46. Južnodalmatinska regata odlučena je nakon obračuna Mareusa 3 (bivši Full Pelt) i Stravaganze u zadnjoj etapi od Slanoga do Dubrovnika.
Rezultati po ORC-u su na OVOME LINKU.
Rezultati po OPEN-u su na OVOME LINKU.
Kormilar pobjedničke posade Niko Kmetović ispričao nam je kako je 46. Južnodalmatinska regata protekla po etapama.
Niko, čestitke na pobjedi, kako je prošla 46. Južnodalmatinska regata?
Bila je baš klasična Južnodalmatinska, sa suncem, kupanjem i uživanjem. I bilo je baš vruće. Prvoga dana start je bio malo odgođen, jer nije bilo vjetra. Start je bio na Badiji i vozilo se direktno na Mljet, bez one klasične bove ispred Korčule. Na startu je bilo 5-6 čvorova vjetra, a kada smo došli na Ražnjić diglo je na 8-9 čvorova. S tim vjetrom smo brzom prugom došli na Mljet.
Što je bilo na drugoj etapi od Pomene do Slanoga?
Druga etapa bila je prilično zanimljiva. Startalo se ujutro u 10 sati po buri, kako je i planirano. S tom burom vozili smo oko pola sata, a onda se počela gasiti. Neki su se s burom penjali u Žuljanu, a mi i još neki produžili smo ravno uz Mljet. Čekala se tranzicija na neki dnevni vjetar koji je davala prognoza. Dobro smo se namjestili pod Mljet gdje to prvo počne puhati, a kada je vjetar ispunio kanal, burgadom smo se prebacili pod Pelješac. Tamo smo kao prvi brod pojalabandali i krenuli punim gasom uz Pelješac, ali onda smo nakon tri milje lupnuli u zid bonace i stali. Našli smo se u rupi bez vjetra od neke dvije milje. Pretpostavljam da su se gore montirali oblaci i da se stvorio pritisak koji je ubio vjetar. Stajali smo tu pola sata, a onda nije bilo druge nego da se okrenemo i vratimo nazad put Mljeta milju i po. Tek tada smo uhitili taj vjetar u kojem smo prvotno i bili i s kojim su nas svi drugi prošli.
Konkurenti su vam tu odmakli. Što je bilo dalje?
Nakon toga smo ih pomalo, ali sigurno stizali. Uhvatili smo ih na ulasku u Vratnik. Poviše Slanog se onda formirao neverin koji je počeo pritiskati i vjetar se sve više gasio. Zato smo odlučili poći uz Šipan, Jakljan i sve te vale gdje smo vidjeli da ima dovoljno vjetra. Plan je bio prebaciti se nakon toga najkraćim putem do Slanoga. Ali, kad smo došli do zadnje vale gdje je bilo vjetra, sve se ugasilo i nismo se uspjeli prebaciti. Full Pelt je međutim prošao točno po sredini i prvi završio etapu, a iza njega nam se još uvalio i Clockwork. Nakon 15 minuta vjetar se ipak refao i 2-3 broda koja su pošla za nama su profitirala i napredovala za 10-15 mjesta. A mi smo eto izgubili, dva broda su nas pretekla. Na kraju je sneveralo, zapuhala je bura i s tom burom svi su ušli u Slano.
Znači, odluka o pobjedniku pala je u zadnjoj etapi…
Tako je, treći dan je bio odlučujući, jer Full Pelt je imao prvo i drugo, a mi prvo i treće mjesto. I u toj trećoj etapi svašta se događalo. Nakon starta izašli smo izvan vrata, a onda se pojavio raz koji je putovao i s kojim bi malo krenuli, a onda stali. Dubrovnik je tu ostao najviše gore, uspio je ući u raz i više iz njega ne ispasti. Nakon Dubrovnika, raz je uhvatio i Clockwork. Mi smo odlučili napraviti dvije vire skroz desno tako da i mi uđemo, a kada smo ušli, na Šipanu je bilo jedrenje od uvale do uvale. Kako mi je to domaći teren, znao sam kako vjetar radi pa smo na kraju Šipana vozili dosta pojanije i dosta brže od ostalih. Budući da vjetar zavrće za otokom, digli smo im se ispred prove i došli u tranziciju između Lopuda i Kalamote. To smo odradili vrhunski, a ispod Kalamote opet smo vozili skroz nisko. Došli smo na Kalamotu oštro i uspjeli se prebaciti u iduću tranziciju. I to smo odradili vrhunski i više nas nitko nije mogao stići.
