Samo je neko teško, tremendo jugo kakvo puše ovih dana moglo odnijeti Željka. Murter, Vrulje, Jeratov stan, Latinsko idro neće više biti isti bez njega, energije kojom je zračio i glasa koji se čuo prije nego bi ga se ugledalo. Ozbiljan i uspješan nautički poduzetnik nikad nije prestao biti zaljubljeni i zaigrani dječak kojemu su prostor Murtera i Kornata u kojima je odrastao bili mjera svega u životu. Tom svom svijetu, predvodeći nekoliko istomišljenika, sagradio je spomenik čvršći nego oni što izliveni u bronci krase trgove metropola. Bio je otac udruge i manifestacije Latinsko idro koja je prerasla u pokret poštivanja i čuvanja onoga što smo baštinili, uprkos modernoj rasprodaji svega što imamo za šaku eura. U svakom očuvanom ili novoskrojenom latinskom idru, u svakoj obnovljenoj ili novosagrađenoj gajeti, u svakoj mladoj posadi tradicionalne barke dio je i njegova truda i njegove osobnosti. Ponosan na ono što su mu preci ostavili, radosno je pokazivao i dijelio. Od Morbihana u Francuskoj do njegovih Vrulja, svugdje gdje je bilo starih barki bio je i Željko. A kad bi se našao za timunom svoga Jaruha u regati, jedara punih juga, blaženi spokoj ispunio bi mu dušu. Sad je otišao, za juga, daleko.
