Gostionicu Na moru – Giordano u Valunu na otoku Cresu već smo obišli prije nekoliko godina, a čini nam se da je to bilo jučer, ali bilo je to nakon sezone, kad je gostionica bila zatvorena. Tada smo upoznali simpatičnu i dražesnu Martinu s kojom smo proćakulali sjedeći na terasi gostionice tik uz more i pijuckajući svježe vino. Doznali smo puno toga o povijesti gostionice, o ljudima koji su je uzdizali, o ljudima koji su u nju zalazili i zašto su se opet i opet k njoj vraćali i moguće ono najintrigantnije, doznali smo gotovo sve do u detalje o delicijama koje se spravljaju u kuhinji. Istina, ostala nam je tajna spravljanja buzare od škampa, ali uviđajno nismo ni inzistirali na njenom otkriću. Ipak postojao je jedan veliki problem! Sve smo navedeno samo teoretski obradili, ali praktično ništa nismo probali! E, odlučili smo problem riješiti!
Ponovni susret s Martinom Krivičić, a ovoga puta i njezinim bratom Ivom doista nas je razveselio. Prema dogovoru, eto nas na terasi gostionice Na moru – Giordano u rano poslijepodne kad je jenjavala strka oko objeda. Čekao nas je stol na istom mjestu gdje smo onda s Martinom čavrljali. Dakako sada je bio natkriven suncobranom.
Dan je iako svibanjski bio pravi ljetni. Toplinu, čak i vrućinu, ublažavao je osvježavajući vjetrić koji je sa sjeverozapada ulazio u prostranu uvalu Valuna. Na ipak malome molu bilo je privezanih nekoliko brodova među kojima su se isticala dva oveća motornjaka pod talijanskom zastavom i jedna domaća jahta. Lijepo i prostrano žalo u dnu uvale dobro je bilo popunjeno turistima uglavnom iz obližnjeg kampa. Neki su se kupali, neki plovili na daskama, jedrilicama ili kanuima i bezbrižno presijecali uvalu po samo njima znanim i odabranim rutama.
