Gotovo svi samci uspješno su završili drugu etapu regate MGR, a na ruti od Paname do Fijija ponovno je najbrži bio švicarski jedriličar Renaud Stitelmann.
Završila je druga, mamutska etapa samačke regate oko svijeta McIntyre Mini Globe Race (MGR). Većina od 15 samaca uspješno je i u jednome komadu savladala 7,400 milja od Paname do Fijija i uspješno pristala u tamošnju Vuda marinu.
Samci na brodovima od šperploče od 19 stopa, koje su sami napravili u garažama i dvorištima, prvo su jedrili do Tahitija, a nakon toga do Tonge. Završna pod-etapa od Tonge do Fijija u duljini od 500 milja bila je najveći izazov za jedriličare.

Četiri dana patnje
Na toj dionici vremenski uvjeti bili su vrlo teški te su samci gotovo četiri dana napredovali po vjetrovima od 30 do 40 čvorova, s valovima od 4 do 5 metara. No, nitko nije nastradao i nakon 85 dana gotovo svi sudionici regate MGR uspješno su stigli na Fiji.
MGR je startao prije točno pola godine, kvalifikacijskom regatom od Portugala do Kariba. Samci su nakon toga u prvoj etapi jedrili od Antigue do Paname te kopnenim putem prebacili svoje Globe 580 brodiće na Pacifik. Dolaskom na Fiji, završili su prvu polovinu regate MGR. Pred njima je do cilja još oko 16,000 nautičkih milja, a u narednoj etapi čeka ih najveći izazov – jedrenje Južnim oceanom.
Među 15 samaca, dosad se najuspješnijim pokazao Švicarski jedriličar Renaud Stitelmann na brodu Capucinette. On je bio najbrži na kvalifikacijskoj pred-regati, a pobijedio je i u prve dvije etape regate MGR. Među kolegama jedriličarima stekao je stoga nadimak „Nezaustavljiva švicarska mašina“.

Švicarac jedri precizno kao urica
Nakon dominantne pobjede u prvoj etapi do Paname, Stitelmann je pobijedio i na etapi do Fijija. Ciljnu liniju u Vuda marini presjekao je 13. lipnja, nakon 79 dana i 17 sati na moru. Stitelmann je vrlo ozbiljno shvatio MGR, za njega nikada nema opuštanja i stalno je u punom regatnom modu.
Bez obzira na uvjete na moru, taj Švicarac jedri kao precizan sat. Vremenske modele i prognoze provjerava svaka četiri sata, danju i noću, te s obzirom na to donosi taktičke odluke. Poput nekog skipera s Vendée Globea stalno trima jedra te je izuzetno discipliniran.
Uz to, kao da ima neki naročit talent za izbjegavanje rupa bez vjetra, što njegovim MGR kolegama ne polazi baš za rukom. Stitelmann se pokazao i kao najbolji kuhar među samcima te se trudi svakoga dana spraviti barem jedan topli obrok.

Brod ne treba tjerati do krajnjih granica
Uoči dolaska na Fiji, Stitelmann je majstorski izbjegao gadnu neveru s vjetrovima od 45 čvorova. Jedreći na rubu fronte najbolje moguće je iskoristio vjetar, bez da kompromitira sigurnost. Kada ga je Don McIntyre, organizator regate MGR pitao koja je njegova strategija, Stitelmann je kazao:
- Brod stalno treba biti u balansu, nikada ga ne treba tjerati do krajnjih mogućnosti i nikada se ne smije vjerovati aplikacijama s vremenskom prognozom.

A na pitanje koja je po njegovom mišljenju razlika između regata Golden Globe, Vendée Globe i MGR, Švicarac je odvratio:
- Za nastup na GGR-u moraš biti jak u glavi. Komunikacija nije dozvoljena i samci su na toj regati u potpunoj izolaciji, što je ozbiljan izazov. A jedriličari koji nastupaju na Vendée Globeu moraju biti vrhunski sportaši i inženjeri, to je jedna druga razina. Meni je MGR najfascinantnija regata. Mi jedrimo na malim brodovima, imamo male budžete i sve moramo napraviti sami. A kada završiš etapu, izađeš na kopno s tog broda od 19 stopa i zapitaš se jesi li lud – to je neprocjenjiv osjećaj.

Španjolka Pilar na trećem mjestu
Najveći konkurent Stitelmannu za pobjedu na MGR – u je mladi Australac Dan Turner, koji jedri na brodu Immortal Game. Turner je bio za petama Renaudu tijekom cijelog prelaska Pacifika, nekoliko puta mu se potpuno približio, ali nikada ga nije uspio preteći.
Taj Australac je vrstan samački jedriličar s pregršt iskustva, a i on je uoči dolaska na Fiji imao problema na moru. Zadnje noći jedrio je po 35 čvorova te je tijekom nekoliko sati napravio čak 20 promjena jedara.
Treća je u Vuda marinu stigla španjolska jedriličarka Pilar Pasanau na jedrilici Peter Punk. Pilar inače profesionalno radi na velikim komercijalnim brodovima, ali strast joj je samačko jedrenje. Dugo je jedrila u klasi Mini 650 i iza nje je nekoliko solo prelazaka Atlantika.

Harris se pokajao što nije ponio madrac
Nakon toga je odlučila ostaviti Minije i uhvatiti se najvećeg izazova – solo jedrenja oko svijeta u hand -made brodu od 19 stopa klase Globe 580. Za razliku od većine drugih sudionika MGR -a, Pilar rijetko objavljuje vijesti o svome napredovanju na društvenim mrežama. Umjesto toga, potpuno je fokusirana na jedrenje i izvlačenje maksimuma iz svoga brodića.
Upravo zahvaljujući tome pristupu, uspjela s trećeg mjesta istisnuti Britanca Keri Harrissa na jedrilici Origami. Upitana koja je njezina strategija, Pilar je lakonski kazala: „Spavaj malo i jedri brzo“.
Kao četvrti je drugu etapu MGR -a završio Keri Harris na Origamiju. Taj Britanac je umirovljeni kapetan s velikih brodova, a na putu prema Fijiju se ozlijedio. Naime, u potrazi za jačim vjetrovima, odlučio je otići puno južnije od konkurenata i to se prvo pokazalo kao dobra taktika. Ali Harris se nakon toga našao u problemima, kada je kod otočja Cook upao u neveru sa swellom od 6 metara.


Slijedi etapa do Cape Towna
Nezgodno je pao i ozlijedio leđa te je naredna četiri dana proveo ležeći u bolovima u kabini. Popio je sve tablete protiv bolova koje je imao. U tim trenucima shvatio je koliko je pogriješio kada je odlučio izbaciti sve spužve i jastuke iz broda kako bi Origami bio što lakši. Jer tako ozlijeđen morao je ležati na tvrdoj šperploči. Harris se na kraju ipak nekako dokopao marine Vudu i završio drugu etapu MGR-a.
Pred samcima na MGR – u sada je zahtjevna, 9,700 milja duge etapa do Cape Towna tijekom koje moraju savladati Indijski ocean. Jedriličari će se prvo odmoriti, obnoviti zalihe i popraviti brodove u marini Vuda, a onda 26. srpnja krenuti prema Južnoj Africi.


Na tome putu prvo moraju preći tjesnac Torres i otok Thursday kod Australije te proći uz Veliki koraljni greben s jakim plimama i kurentima (i krokodilima). Nakon toga jedrit će preko Cocos Keelinga i otoka Rodrigues do Mauricijusa, gdje će zastati i obnoviti zalihe. Nakon toga čeka ih najteža dionica, koja uključuje i jedrenje Južnim oceanom.
