Imam u brodu komplet malih karata HHI-ja tamo iz 1990. Ljubomorno ga čuvam i pazim jer je išaran zabilješkama, napomenama, ucrtanim sinjalima dok još nije bilo GPS-a, rutama regata i prognozama vremena za njih. Pune su mrlja od vina i kave kao na onom dnevniku pošćera iz Malog mista ili tragova sušenja jer je neke karte vjetar odnio u more pa sam skakao za njima. Čini mi se kad bih samo jednu izgubio da bi s njom otišla i sjećanja na doživljaje koji su ih pratili. Neke su skroz isčrčkane, na drugima je znatno manje tragova plovidbi. Jedna od onih koja bi se odavno raspala da je ne pazim u donjem desnom uglu nosi broj 22. Na njoj su južna obala Hvara od Sućurja do Vrha Šćedra, zapadni dio Pelješca do Potočina i istočni dio Korčule od luke Karbuni. Svašta mi se tu izdogađalo, na braku Formoza ulovio sam pagra od 16 kila, veslao sam zajedno s rođakom Milanom na pasari od rta Lovišće do Sućurja kad mi je pukao blok čuvenog Torpeda, uživao sam jedreći i ribareći. Nema tu valice ni žala na kojem nisam bio. Ali najljepši i najdraži mi je onaj dio što se stisnuo malo dolje desno od sredine te karte. Na njemu je ucrtan prostor Pelješkog kanala i akvatorij pred istočnom obalom Korčule. Jedan od zanimljivijih za plovidbu na čitavom Jadranu s krasnim mjestima na obali i sidrištima. Njega smo odabrali za reportažu o akvatoriju u ovome, kolovoškom broju Mora kad se tko god može ukrca u brod i zaplovi.
Mi ćemo ovoj ljepoti prići onako kako sam to najčešće činio i kako stiže najveći broj brodova, sa zapada. Već izdaleka orijentir će nam biti visoki vrhovi Pelješca i Sv. Ilija sa svojih 961 metar najviši među njima. Nećemo odmah uploviti u kanal jer je na samom zapadnom kraju poluotoka Pelješca Luka Lovište, jedno od najboljih i najposjećenijih sidrišta u ovom akvatoriju na kojem gotovo svatko od nas što plovi provede barem dan.