Evo nas opet. Godinu dana nakon što smo joj oplovili zapadnu obalu u plovidbi smo istarskom istočnom obalom, od rta Kamenjaka pa do Preluka. Za razliku od zapadne uz koju plovi mnogo talijanskih i slovenskih nautičara koji se iz sjevernojadranskih marina upućuju put juga i obratno, rutom koju smo mi odabrali malo se plovi. Većina onih koji svoje jedrilice i motorne brodice i jahte drže u ovdašnjim marinama kada isplove hvataju kurs ka Unijama i Lošinju, Cresu i Srednjim vratima ili Krku ovisno o tomu gdje su im barke vezane. Razlog tomu je navika i to što se marine i luke s mnogo komunalnih vezova nalaze na krajnjem južnom i sjevernom dijelu ove obale, a nautičke infrastrukture općenito znatno je manje nego li na zapadu poluotoka. Izuzmemo li Opatiju i Lovran manje je uz nju i atraktivnih gradića. Moj prijatelj, Borut Čičin Šain, jedriličar stare garde, reprezentativac bivše države u Finnu s opatijskom adresom i vezom, dodat će tomu negostoljubivu obalu koja nikad neće dozvoliti da uz nju nastane gužva nalik onoj u Dalmaciji. Kad zapuše jaka bura tu je svega nekoliko uvala u kojima se može zakloniti, a za juga se iz mnogih, poput Rapca, valja sklanjati pod Cres. Nije Borutu to krivo, rekao bih da se pomalo i naslađuje nama što onu glavnu kolovošku đitu provedemo razmišljajući kako izbjeći morski srednjojadranski stampedo.
Ali kako volimo plivati protiv struje, baš to nas je ponukalo opet zaploviti ovim vodama. Imao sam u tomu iskustva, prije gotovo četvrt stoljeća u doba kad smo pokrenuli More, dok je marina u Ičićima bila u punom sjaju i naponu, dok je vezati u njoj bilo pitanje prestiža, često smo odatle na dva tri dana isplovljavali brodovima koje smo testirali. Obično bi se iz Opatije uputili do marine u Pomeru uz obvezno zaustavljanje na sidru u Raškom zaljevu.
Mnogo se toga na Jadranu od tog doba promijenilo, vezovi i marine sagradili su se na sve strane, ali u ovome kraju, kad je o vezovima riječ, skoro sve je ostalo kao prije gotovo tri desetljeća. Posljednja ozbiljna nautička investicija ovdje je bila gradnja marine u Ičićima, a ona je otvorena u ljeto 1990. godine. A kako svaka medalja ima dvije strane. tako je ovdje baš radi toga još moguće ploviti bez velike gužve, usidriti u nekoncesioniranim uvalama i biti barem malo na miru.
Medulinski zaljev
Najmanje će tog mira biti na krajnjem jugu ove obale, tik uz rt Kamenjak u prostranom Medulinskom zaljevu u kojem su dvije marine i nekoliko dobrih sidrišta. Na prva dva naići ćemo čim za krmom ostavimo rt Kamenjak. Uvale Debeljak i Portić spadaju među one koje najviše volimo – neizgrađene i nekoncesionirane. Udaljene dobra dva kilometra od najbližeg naselja, Premanture, obala ljeti napućenih kupačima, a nedjeljom i vikendom i brodicama domaćeg svijeta, imaju dovoljno prostora za sidrenje i zastanak po noći. Provest ćete je u društvu sebi sličnih jer predvečer kupači i sve brodice kojima su stigli odu i uvale utihnu. Obje su sigurne po svakom vjetru osim po buri, dno je pjeskovito, sidro dobro drži, a po sredini uvala dubina je četiri metra u Debeljaku i šest u Portiću. Obale su stjenovite, s lijepim pločama i tek pokojim žalom, obrasle makijom, a tu je i mali beach bar. Imate li volje i naiđete li ovdje potkraj ljeta možete iz bajbota okolo Kamenjaka ili nekog od otočića u zaljevu uloviti koju lignju, a zapanulati možete u svako doba godine. More pred krajnjim jugom Istre poznato je ribolovno područje.
I sam poluotok Kamenjak uz koji ste se na samom vrhu Istre usidrili zaslužuje da se na njega iskrcate i protegnete noge. On je stanište niza rijetkih biljnih vrsta pa je proglašen zaštićenim krajobrazom i tu nije dopuštena gradnja. Nažalost, dopušten je, uz naplatu, ulaz automobilima koji voze makadamskim cestama ne bi li stigli što bliže obali pa podižući oblake prašine ometaju one koji su do ovdje došli pješice ili biciklima. Želite li bolje upoznati Kamenjak možete, ostane li tkogod paziti brod, sve do dva i pol kilometra udaljene Premanture, najužnijeg istarskog naselja gdje je Javna ustanova Kamenjak uredila edukacijski centar Kuća prirode posvećen bioraznolikosti poluotoka. To se ubavo mjestašce smjestilo na vrhu pedesetak metara visokog brežuljka i makar je s tri strane okruženo morem, gotovo se ni jedna premanturska kuća nije do njega spustila pa nema ni rive, glavnog obilježja svakog pa i najmanjeg uzmorskog naselja. Pripadaju joj ipak dva portića, Polje, na zapadnoj obali poluotoka i Runke u kojima domaći svijet drži svoje barke. U Premanturi je i par lokala u kojima se može jesti po domaću, a dobre ribe se nađe u Ankori i Fra Katu. Na povratku nije zgoreg svratiti i do Safari bara (nalazi se doduše na zapadnoj obali pa ne bi baš spadao u ovu našu priču) u kojem Vladimir Leček u pravom robinzonskom ugođaju nudi piće, zalogaj s gradela i pogled na Porer preko puta, jedan od najljepših jadranskih svjetionika. Ali želite li pravi ruralni doživljaj otputite se do OPG-a Krivičić, ponad uvale Polje, do koje vam je iz Debeljaka dvadesetak minuta hoda. Tamo će vas na obiteljskom imanju Drage Krivičića dočekati Vasko i Sandra, njegovi zet i kći i ponuditi pršutom i sirom koji sami rade, odličnom janjetinom, domaćom tjesteninom i kruhom, a naći će se i dobre ribe. Imaju i svoje masline i prave vrlo dobro ulje, sade svu moguću verduru, a nemojte ni slučajno propustiti uz meso probati premanturski luk, pomalo slatkast plod koji naraste do dva kilograma težine. Kamenjak je godinama izazivao pažnju i po sredozemnoj medvjedici koja je uz njega obitavala, ali otkad je prije nekoliko godina uginula njene se nasljednice nisu pojavile.
