Intervju Max Sirena
Zašto su Talijani izgubili i koliko su bili blizu osvajanja najstarijeg sportskog trofeja
Da se nije dogodila pandemija COVID-19, ovaj bismo razgovor vodili u Aucklandu. Sve je već bilo organizirano da se ponovo, nakon 2000. i 2003. godine, otputim tamo i iz prve ruke pokušam prenijeti barem dio onog ugođaja koji samo boraveći down under možete doživjeti. Ovako, ostali su nam nikad bolji prijenosi uživo i Zoom koji mi je omogućio susret s Maxom Sirenom, direktorom i glavnim skiperom talijanskog Luna Rossa Prada Pirelli tima kojeg sam prvi put susreo baš u Aucklandu prije dvadeset i jednu godinu dok je jedrio i bio bowman na Luna Rossi.
Ostao je u toj ulozi još dvije kampanje, pa se 2010. godine pridružio Oracle Racingu gdje se brinuo za konstrukciju jarbola i glavnog jedra na pobjedničkom trimaranu u onom kupu u kojem su nastupili samo branitelj i izazivač. Timu Luna Rosse vraća se odmah potom i s njima jedri u San Franciscu 2013. u ulozi skipera. Kad Patrizio Bertelli, vlasnik tima, odlučuje zbog neslaganja s pravilima klase koje izazivačima u posljednji čas mijenja Larry Ellison odustati od kampanje za AC 2017. na Bahamima, Max se priključuje Novozelanđanima i kao važna karika njihovog menadžmenta tima osvaja kup.
Toliko iskustvo bilo je presudno da ga povratnik Bertelli odabere za šefa tima kojim se na velika vrata vratio u America’s Cup, riješen da ga prije ili kasnije osvoji za Italiju. A i mi za razgovor kojim smo pokušali zaviriti iza zavjesa ovog spektakla i u dušu nekoga komu je Auld Mug bila uistinu nadohvat ruke pa izmakla.
Kako ste?
Pa dobro, hajde. Teško je još uvijek.
Ali bili ste dobri…
Da, samo kad stignete u finale, onda želite i pobijediti. Ali to je sport, sport je takav.
Nesumnjivo, finale je ogroman uspjeh. Jeste li zadovoljniji onime gdje ste stigli ili razočaraniji propuštenim?
Da biste mogli sudjelovati u America’s Cupu, prvo morate osvojiti Prada Cup što nije bilo tako jednostavno. Istina je da Luna Rossa priprema uvijek super natjecateljske programe i cilja uvijek na vrh, ali ne smijemo zaboraviti da je ovaj tim izgrađen od nule kada smo ga opet pokrenuli. Nakon što smo se povukli, tim se raspao 2015. godine, a ja sam otišao kod Novozelanđana, tako da je to bio novi početak. (…) Više pročitajte u 259. broju Mora.
