Talijanski brodograditelj Perini Navi, osnovan 1983. godine, desetljećima je bio sinonim za velike jedrenjake s revolucionarnim sustavima za upravljanje jedrima koji su jednoj osobi omogućavali kontrolu nad ogromnim površinama platna. Iz njihovih brodogradilišta izašla je i legendarna Maltese Falcon, 88-metarska jedrilica s revolucionarnim DynaRig sustavom jedara, uz druge ikone poput jedrenjaka Nautilus, Seahawk i La Luna, koje struka i danas smatra jednima od najimpresivnijih ikad izgrađenih.
No 2021. godine, nakon financijskih poteškoća, tvrtka je proglasila stečaj. Spas je stigao od The Italian Sea Grupa (TISG), talijanske grupacije pod vodstvom Giovannija Costantina, vlasnika brendova Admiral, Tecnomar i Picchiotti. Nakon dvije neuspjele dražbe, TISG je u prosincu 2021. preuzeo cjelokupnu imovinu Perini Navija, uključujući brodogradilišta u Viareggiu i La Speziji, za 80 milijuna eura. Činilo se da je legendarni brend dobio novi život.
Tragedija
Bayesian, jedrilica izgrađena 2008. u brodogradilištu Perini Navija, potonula je 19. kolovoza 2024. godine, kod mjesta Porticello na Siciliji. Iznenadna oluja s udarima vjetra iznad 130 kilometara na sat prevrnula je 56-metarsku jahtu u samo petnaestak minuta. Poginulo je sedam ljudi, među njima britanski poduzetnik Mike Lynch i njegova kćer Hannah.
Tragedija je odjeknula svijetom, a s njom i pitanje: je li propust bio u konstrukciji jahte ili u postupanju posade. Britanski istražitelji upozorili su na “ranjivosti” u stabilnosti broda za koje posada navodno nije znala. TISG je, s druge strane, u siječnju 2026. podnio tužbu protiv Angele Bacares Lynch, udovice i vlasnice tvrtke koja je posjedovala jahtu, tražeći 456 milijuna eura odštete zbog navodnog kolapsa prodaje i reputacijske štete nanesene brendu Perini Navi.
Kriza
No problemi TISG-a pokazali su se dubljima od jedne nesreće. U ožujku 2026. otkrivene su ozbiljne financijske nepravilnosti i prekoračenja troškova procijenjena na oko 400 milijuna eura, zbog čega je Costantino podnio kaznenu prijavu. Početkom srpnja tvrtka je službeno zatražila pristup postupku restrukturiranja pred sudom u Firenci. Financijska slika bila je poražavajuća, a Giovanni Costantino i njegov sin Gianmaria podnijeli su ostavke na direktorske funkcije, što je automatski dovelo do raspuštanja cijelog upravnog odbora.
Red kupaca pred vratima TISG-a
Kako se glas o krizi proširio, oko TISG-a se stvorila prava utrka interesa pa su se spominjala sva velika imena – Ferreti Group, Azimut-Benetti pa čak i Lürssen. Ferretti Group i njemački div Lürssen glasine su brzo opovrgnuli. Azimut-Benetti potvrdio je da razmatra kupnju određene imovine, prvenstveno brodogradilišta u La Speziji, procijenjenog na 20 do 30 milijuna eura, no ne i preuzimanje cijele grupacije.
Inicijativa za spas “Plave milje“
Brodogradilište TISG-a u La Speziji dio je nautičkog distrikta poznatog kao ‘Plava milja’, dok se preostali pogoni u Marina di Carrari i Viareggiu nalaze u susjednom toskanskom nautičkom području. “Plava milja” jedno je od najvažnijih svjetskih nautičkih distrikta, gdje generacijama žive obitelji visokospecijaliziranih obrtnika, majstora za jedra, hidrauliku, interijere i drvodjelstvo. Propast TISG-a ne bi pogodila samo nekoliko stotina izravno zaposlenih radnika, nego i desetke lokalnih dobavljača, ali i druge brodograditelje. Naime, isti majstori za jedra, hidrauliku i interijere rade i za Sanlorenzo i za TISG i za Azimut.
U tom vakuumu pojavio se Polo Nautico Carrara (PNC), konzorcij koji predvodi Riccardo Cima. Cima je u ime budućih osnivača PNC-a predao sudu u Firenci i stečajnim povjerenicima iskaz interesa popraćen osiguranom ponudom za preuzimanje cjelokupnog poslovanja TISG-a, ali bez preuzimanja postojećih dugova.
Ideja je zapravo jednostavna, iako ambiciozna. 10% udjela u konzorciju držali bi Cima i skupina lokalnih dobavljača, dok bi preostalih 90% trebala podijeliti dva do tri velika međunarodna brodogradilišta, s kojima su pregovori, kako kažu, u naprednoj fazi. Važno je naglasiti da PNC formalno još nije ni osnovan, a sama ponuda ne obvezuje ni TISG ni stečajne organe. Ipak, riječ je o konkretnom planu koji bi mogao sačuvati proizvodnju, radna mjesta i cijeli opskrbni lanac na okupu.
Sanlorenzo kao posljednja slamka spasa
Sanlorenzo je prvi krupni igrač koji je javno stao iza konzorcija, potvrdivši da će ući kao manjinski dioničar uz pismo jamstva koje pokriva do 10% ponuđene cijene. Na prvi pogled, ulazak u posrnulu, dugovima opterećenu tvrtku djeluje kao nepotreban rizik za kompaniju koja je 2025. ostvarila prihod od 960 milijuna eura. No izvršni predsjednik Sanlorenza, Massimo Perotti, objasnio je da iza te odluke stoji motivacija koja nadilazi samo financijsku računicu. Poručio je da je njihova odgovornost sačuvati radna mjesta, know-how i kontinuitet proizvodnje koja je temelj bogatstva toga kraja.
Iza te izjave ipak stoji praktičnija logika. Propast TISG-a odrazila bi se i na desetke lokalnih podizvođača koji surađuju s čitavom industrijom te regije, uključujući i sam Sanlorenzo. U tom kontekstu, borba za TISG više djeluje kao dio šire utrke talijanskih brodogradilišta za prostorom, specijaliziranom radnom snagom i pozicijom na sve zahtjevnijem globalnom tržištu.
