Hoće li se Hvarani konačno spasiti nesnosne buke, pogrdno prozvanom hvarski decibelizam, ”gostiju” koji baš radi nje dolaze i barem malo vratiti korijenima iz doba Mediterana kakav je nekad bio
Sve je još prije stoljeća i pol započelo kao zimski lječilišni turizam. Gostoljubivost domaćina je postala poslovična. Turizam je donio prosperitet malom gradu bogate povijesti i prekrasnog, jedinstvenog okoliša. Sagrađeni su novi velebni hoteli, zimski (zatvoren) bazen pa i sportska košarkaška dvorana. Istina, nešto se i mijenjalo, dodavalo, oduzimalo, poboljšavalo ali turizam je funkcionirao i zimi i ljeti.
A onda je netko kreirao novi trend. Ne treba više bazen, onaj zimski, ni košarkaška dvorana na čija mjesta su došli bazenčiči. Ako se tako mogu nazvati te imitacije afričkog krajolika i kulisne kaskade kakve afričke rijeke. Da apsurd bude veći grade se ljetni otvoreni bazeni tik na domak mora. Čudni su to prohtjevi ili vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. Sve to zahvaljujući suludoj ideju Europe da se grade bazeni na otoku kojeg okružuje more da bi se podigla kategorija hotela.
Podaskana priroda
Suludo! Ti i takvi bazeni „služe“ da se oko njih sjedi i ispijaju kokteli ali uz glazbu. Glazba je bivala sve glasnija, zvučnici sve jači postavljeni gdjegod su se mogli objesiti. I na kraju ništa više nije bilo bitno, vjerojatno ni hoteli, osim glazbe i zvučnika. To je taj hvarski decibelizam! Nije više bitno ni more pa se daskama prekrivaju te ružne i kvrgave stijene da bi se moglo na miru pijuckati i trpiti nesnosne decibele. Podaskana prirodna (naglasak je na ono prirodna) morska obala. Čemu? Valjda nježne noge to ne podnose ili je potreba nasloniti glavu punu alkohola, decibela i tko za čega još?
Potreban je brzi oporavak jer sa zalaskom Sunca sve počinje iz početka. Tako je Hvar od turizma došao do „decibelizma“ koji postaje sam sebi svrhom. Trešte decibeli u Carpe Diemu, Hula Huli, ne može se spavati od bubnjanja baseva iz Stipanske… Grlom teku kokteli, a u džepove se enormno slijevaju „zelembaći“ – mijenja se struktura turista ali i domaćina. Što puniji džepovi to im je jača riječ, uvjerljiviji su, pametniji i znaju što Hvaru treba. Ipak, moguće da je na pomolu zaokret. Ne na staro, ali na održivo, na suživot turisti i domaćina na obostrano zadovoljstvo.
Bukači, ne samo ljeti, moguće i zimi
Tako je buka, ona preko 65 dB, u gradu Hvaru turističkome odredištu par excellence prouzročila dodatnu „buku“. Nedavna rasprava o jačini buke tijekom turističke sezone, a neki su predlagali da to bude i tijekom cijele godine kao da ne znaju da je zima u Hvaru gluho doba kad su kafići, kavane, barovi i restorani čvrsto zatvoreni, iznjedrila je rezolutno ne gradskih vijećnika. Naime, prijedlozi vijećnika Joška Rossa da se od 1. siječnja do 31. prosinca proglasi razdoblje manifestacija za grad Hvar uključujući i Paklene otoke, kad bi dozvoljena buka bila na razini 85 dB većinom glasova (7), 3 protiv i jednim nevažećim su odbačeni kao i zvučnici izvan zatvorenog prostora.
Uporno se tražilo da Grad Hvar proglasi nešto što ni zakon RH ne dozvoljava. Mnogi su ovu raspravu koja se vuče još od nemilih scena prošloga ljeta, proglasili kao „ključnu temu za hvarske ugostitelje“. Pomalo čudan da ne kažemo devijantan zaključak. Kao da u Hvaru od turizma žive samo ugostitelji i kao da samo njima treba izaći u susret zanemarujući sve ostale stanovnike Hvara. Možda se i iz ovoga može zaključiti tko je prigrabio hvarske turističke prilive. Barem većinu tih priliva. Tko nemilosrdno cijedi hvarske ekonomske, prirodne, kulturne, povijesne pa i ljudske resurse.
Jasno je da se ovdje ne radi o održivom razvoju turizma. Iako bi baš takav turizam trebao biti svima u interesu. Svakako, borba za turiste pomoću prekomjernih decibela (koje ni zakon ne dopušta) na koncu i privlači primjerenu klijentelu koja to može izdržati dan, dva ili tri a onda mjesto prepustiti slijedećim bukačima (što ostave Hvaru bolje ne ovdje spominjati). Samo će Hvarani svo vrijeme ostati i pokorno podnositi ljetni teror decibela. A zimi muklu tišinu i pustoš izazvanu zatvorenim ugostiteljskim i turističkim kapacitetima.