Slabi smo u tulumima – morat ćemo nešto smisliti, kazao mi je Andraž Mihelin, šef i suvlasnik slovenske tvrtke Seascape koja već desetu godinu gradi sportske jedrilice, kad sam ga upitao kako će obilježiti petstotu sagrađenu jedrilicu i izbor Seascapea 24 za Europski brod godine, najznačajniju, ali tek jednu u nizu nagrada koje su do sada osvojili i to po drugi put. A kako je naš razgovor išao dalje bilo mi je jasno da je u isto vrijeme u pravu i u krivu.
Ne možeš razgranati posao i probiti se na svjetskom tržištu ako ne radiš stalno i naporno i nemaš vremena za predah, ali ono što su kreirali s tri svoja dosadašnja proizvoda je kontinuirani tulum, jedriličarski doduše. Gradeći super uspješne jedrilice, Andraž i njegov partner Kristian Hajšenk osim brodova sagradili su i zajednicu ljudi koja njima plovi i druži se stvarno i virtualno. Vjerojatno je i to jedan od razloga da su, makar su svoj projekt pokrenuli u jeku najžešće krize brodogradnje, uspjeli i došli tu gdje su sad. Drugi je očito silna posvećenost jedrenju, a treći poslovno neiskustvo jer da su ga imali sigurno bi im svaka računica prije deset godina pokazala da je bolje ništa ne raditi nego li se upustiti u nešto unaprijed osuđeno na propast. Naodmet im nije bilo niti iskustvo ljudi s dva odjedrena Mini Transata jer kad jedanput zajedriš nošen pasatima preko oceana natrag ne možeš. Zanimalo me kako je uopće počela ta priča.