U luci Trst već više od tri godine stoji jedan od najspektakularnijih ikad izgrađenih jedrenjaka, Sailing Yacht A. Sa 143 metra ima najveću duljinu preko svega na svijetu. Djelo je Philippea Starcka, a izgrađen u škveru Nobiskrug. Iako impresivan, danas za talijansku državu predstavlja pravi teret. Njegov dnevni trošak doseže desetke tisuća eura, a vlasnička struktura još se uvijek nije do kraja otpetljala.
Zapljena
A je porinut 2017. i bez dvojbe predstavlja jednu od od tehnološki najsloženijih i vizualno najapstraktnijih svjetskih jahti. Tri masivna karbonska jarbola, od kojih jedan doseže gotovo sto metara visine, čine ju simbolom suvremenog brodograditeljstva. No 12. ožujka 2022. zaplijenila ju je talijanska Guardia di Finanza sljedeći europske sankcije protiv ruskih oligarha povezanih s Kremljem. Od tada brod stoji nepomično, pod stalnom stražom. U trenutku zapljene bila je u suhom doku brodogradilišta Fincantieri gdje su obavljani redoviti radovi održavanja. I naši prijatelji iz One Sailsa Željka Perovića bili su involvirani u te poslove. Fincantieri ih je angažirao za popravak ogromnih jedara koja su se u trenutku zapljene našla u njihovoj jedrariji u Materiji. Tek nekoliko mjeseci nakon što su završili posao uspjeli su naručitelju isporučiti jedra koja su im do tada zauzimala dobar dio inače velike jedrarne.
Povuci – potegni
Nakon zapljene započinje i već tri godine traje povuci – potegni oko sudbine jahte koja je u međuvremenu usidrena pred lukom. Kako se radi o brodu koji i kad ne plovi zahtjeva brojnu posadu koja brine o sigurnosti i svim sustavima koji moraju biti u funkciji troškovi rastu iz dana u dan. Formalno, jahta je registrirana na offshore tvrtku sa sjedištem na Bermudima. Ono je povezano sa švicarskim fondom čiji je korisnik Aleksandra Melnichenko, supruga ruskog milijardera Andreya Melnichenka. Srpkinja podrijetlom (ranije pjevačica i model) dobra je prijateljica pjevačice Nine Badrić koja je više puta ljetovala na ovoj jahti. A ranije i na Motor Yacht A, također Starkovom projektu, u vlasništvu Melnichenka. Melnichenko uporno tvrdi da on formalno nije vlasnik jahte te da se njome upravlja preko niza pravnih subjekata koji su, kako kaže, neovisni od njega. Drugim riječima, želi pokazati da jahta nije dio njegove osobne imovine nego da pripada zasebnim entitetima — tvrtkama i fondovima — koji bi, barem na papiru, trebali djelovati samostalno. No europske vlasti smatraju da je taj aranžman samo formalna kulisa. Prema njihovoj interpretaciji, svi ti slojevi offshore struktura i povjereničkih fondova i dalje vode do njega kao stvarnog vlasnika jahte.
Siva zona
Melnichenkovi su odvjetnici više puta pokušali osporiti zapljenu, tvrdeći da nema pravne osnove da mu se ona pripisuje. Međutim, i talijanski sudovi i europski sudovi odbacili su te zahtjeve, zaključujući da postoje dovoljno jaki dokazi o njegovoj stvarnoj povezanosti s jahtom. Zbog toga se stvorila svojevrsna pravna siva zona. Država drži jahtu pod zapljenom, ali formalni vlasnik (offshore tvrtka i fond) nije pravno kažnjen niti izravno pogođen. Stvarni vlasnik, prema europskoj procjeni, ostaje Melnichenko. Jahta je tako zaglavila između pravnih tumačenja. Italija ju ne smije ni prodati ni koristiti, a formalni je vlasnik ne može preuzeti, jer bi to kršilo sankcije.
Troškovi održavanja
Procjenjuje se kako troškovi održavanja variraju između 20 i 30 tisuća eura dnevno. U prvih deset mjeseci nakon zapljene izdaci su dosegnuli oko 7 milijuna, a kroz dvije godine ukupni troškovi iznose između 15 i 18 milijuna eura. Na to utječu troškovi vezanja, nadzora, tehničkog održavanja, komunalija i plaće osoblja, koje je nužno za očuvanje sigurnosti i funkcionalnosti broda. Jahta se procjenjuje na oko 250 milijuna eura, a mogućnosti rješavanja situacije također su ograničene. Moguća je potpuna konfiskacija ako se dokaže vlasništvo sankcionirane osobe, vraćanje vlasnicima ako uspiju dokazati suprotno, ili prodaja na dražbi što je od navedenog najmanje vjerojatno.
Tihi div u tršćanskoj luci kao simbol pravne nejasnoće
U međuvremenu, megajahta A ostaje kao tihi div u tršćanskoj luci – simbol moći, luksuza i pravne nejasnoće. Problem je dvostruk – s jedne strane, mreže offshore tvrtki i povjereničkih fondova otežavaju utvrđivanje stvarnog vlasnika. S druge strane proceduralna sporost prijeti da simboličnu zapljenu pretvori u dugoročno financijsko opterećenje. Do brzopoteznog rješenja evidentno neće doći jer je situacija nešto složenija. Ovaj slučaj otvara pitanje upravljanja luksuznom imovinom u okviru međunarodnih sankcija. A Italija trenutno plaća milijune za nešto što ne može koristiti i to je u najmanju ruku paradoks.
