Vijest da se grupacija Lürssen povlači iz gotovo svih svojih hrvatskih akvizicija, a posebno iz projekta gradnje marine Porto Baroš u Rijeci izazvala je mnogo nedoumica. Nju je Lürssen trebao sagraditi u partnerstvu s ACI-jem. U javnosti se prije svega postavlja pitanje može li ACI preuzeti partnerov udio za jedan euro i sam financirati najmanje osamdeset milijuna eura. Tomu treba dodati barem desetak milijuna više, koliko ovakvi projekti obično poskupe do završetka gradnje.
Za takvu odluku ACI-ju je, naravno, potrebna suglasnost većinskog vlasnika, odnosno hrvatske države, pa će konačna odluka biti i politička. No kakva god ona bila, dvije su stvari važne. Prvo, odlazak Lürssena pokazuje da se moramo prestati zanositi fantomskim stranim ulagačima koji u Hrvatskoj nisu dokazali ni ozbiljnost ni dugoročnu namjeru. Drugo, vrijeme je da napokon počnemo vjerovati vlastitim ljudima i tvrtkama.
Hrvatski nautički turizam, naše marine i prateću nautičku industriju nisu stvorili stranci. Stvorili su ih domaći ljudi, od pionira u Puli, Puntu, Zadru, Primoštenu ili Dubrovniku do ACI-ja i niza domaćih poduzetnika koji su desetljećima ulagali u obalu, infrastrukturu i kvalitetu usluge. Tek kad smo pregrmili rat i digli nautiku na noge, počeli su se pojavljivati investitori, obično spremniji preuzeti ono što je već izgrađeno i ubrati vrhnje nego ulagati u greenfield projekte.
ACI može i sam
Može li ACI sam iznijeti projekt Porto Baroš ponajprije mora procijeniti njegova uprava. Tvrtka je danas daleko od svojih zlatnih vremena, ali prema posljednjim dostupnim financijskim izvještajima raspolaže s približno 45 milijuna eura bruto likvidnih sredstava. To, dakako, nije novac koji se može jednostavno isprazniti iz blagajne. ACI ima tekuće obveze i vlastite investicijske planove. Ali podatci dovoljno jasno pokazuju da uz odgovarajuću državnu potporu, bankovne garancije i dobro strukturirano financiranje ima kapacitet dovršiti projekt. A da će te potpore biti pokazuje i expresno produžavanje koncesija za ostale marine. Koje je uslijedilo nakon godina odlaganja i “traženja odgovarajućeg modela”.
Ako ACI ipak procijeni da samostalni nastup nosi prevelik rizik, u Hrvatskoj postoji niz nautičkih tvrtki koje bi se mogle uključiti. Tako bismo možda prvi put dobili stvarno domaće javno-privatno partnerstvo, utemeljeno na kapitalu, znanju i iskustvu koje je već dokazano na Jadranu.
Vrijeme je za domaće partnere
Marina Punat sigurno nema četrdeset milijuna eura koje bi preko noći mogla uložiti kao pedesetpostotni partner ACI-ja. Ali njezina uža grupa raspolaže s približno 13,3 milijuna eura bruto likvidnih sredstava i desetljećima iskustva u upravljanju marinom, servisom i nautičkom destinacijom. Laguna Trade Frane Pašalića, koja stoji iza marina Frapa u Rogoznici i Dubrovniku, ima oko 14,8 milijuna eura takvih sredstava. K tomu, to su izvrsno vođene marine koje dugi niz godina zauzimaju mjesto među najboljima na Jadranu.
ACI i samo jedan od tih partnera zajedno bi, barem prema bilancama, imali financijski potencijal od gotovo šezdeset milijuna eura, uz mogućnost dodatnog kreditnog financiranja.
Tu su i Joško Berket, koji je s Marinom Kaštela u Kaštel Gomilici napravio izvrstan posao, i sustav Marine 21, koji posljednjih godina ozbiljno ulaže u hrvatske marine. Sve spomenute marine posluju uspješno, u hrvatski su nautički turizam unijele niz unapređenja i pridonijele ugledu koji danas uživamo u svijetu. Bio bi red da im se ukaže povjerenje. A ima i drugih; s nabrojanima smo daleko od toga da lista potencijalnih domaćih partnera bude iscrpljena.
Ne mora svaki od njih biti izravni suvlasnik buduće riječke marine. Ali njihovo znanje, kapital i operativno iskustvo ne bi se smjeli unaprijed odbaciti samo zato što se desetljećima lakše vjerovalo velikim imenima iz inozemstva nego ljudima koji su ovdje već nešto izgradili.
Svako rješenje koje bi okupilo ACI i dokazani domaći nautički kapital bilo bi bolje od partnerstva pod navodnicima u kojem jedna strana nakon godina najava jednostavno odlazi. Zato Lürssenu na odlasku ne treba zamjerati. Naprotiv, možemo mu samo zahvaliti što je hrvatskoj državi i ACI-ju otvorio priliku da Porto Baroš napokon pokušaju realizirati oslanjajući se na vlastite snage.
Hvala ti, Lürssene, što si otišao. Sretan ti put.
