Hrvatska čigra dio je hrvatske pomorske baštine, a prethodne 22 godine održavao ju je i o njoj brinuo naš poznati jedriličar Damir Majetić. Sada ju je odlučio pokloniti Leu Lemešiću, kako bi i dalje ostala u funkciji.
Ovih dana objavljena je vijest da je legendarnu jedrilicu Hrvatska čigra preuzeo Leo Lemešić. Riječ je o prvome brodu koji je izgrađen nakon osamostaljena Hrvatske i s kojim je posada predvođena Mladenom Šutejom, Ozrenom Bakračem i Mirom Muhekom svijet oplovila meridijalno – smjerom sjever / jug – a onda i ekvatorijalno.
Ta čelična jedrilica od 65 stopa izgrađena je 1994. godine po nacrtima Brucea Robertsa u Kraljevici i to za svega 10 mjeseci. Od 1994. do 1997. godine Mladen Šutej i njegova posada na Čigri su odvozili trogodišnju ekspediciju Arktik – Antarktik. A između 2000. i 2002. jedrilica je još jednom oplovila svijet, ovoga puta na klasičan način, u sklopu 25 etapa.
Damir Majetić otkupio i time spasio Čigru
Nakon tih iznimnih pothvata, koji su privukli i pažnju međunarodne javnosti, Hrvatska čigra se umirovila i više nije napuštala Jadran. Kako bi brod spasio od propadanja i zaborava, 2004. godine otkupio ga je naš poznati jedriličar Damir Majetić. On ga je pune 22 godine s puno pažnje i ljubavi održavao te je na njemu redovito plovio Jadranom.
Prošle godine nakratko je oglašeno da se Hrvatska čigra prodaje, ali Majetić je uskoro odustao od te namjere. Želeći da se brod koji je postao dio hrvatske pomorske baštine sačuva, odlučio ga je pokloniti Leu Lemešiću. Hrvatska čigra završila je tako u pravim rukama. S Leom smo popričali o tome koji su mu planovi s brodom.
Leo, kako to da je Damir Majetić odlučio vama predati jedrilicu Hrvatska čigra?
Damir Majetić moj je dugogodišnji prijatelj i između ostalog bio je sa mnom na Maldivima kada sam u sklopu projekta Sharedreams prvi puta jedrio oko svijeta. Još od njegovih dana regatnog jedrenja u stalnom smo kontaktu, iako se nismo prečesto viđali. On je Čigru držao pune 22 godine, a otkupio ju je od Hrvatskog oceanskog jedriličarskog kluba, odnosno od Mladena Šuteja. Kada ga je uzeo, brod je već bio u fazi propadanja, bio je vezan u Marini Kaštela i od tamo se nije micao. Bilo je dosta tehničkih poteškoća na njemu, jer čim se brod ne koristi – propada. Damir je tada odlučio prodati svoju Cometu i povući se iz regatnog jedrenja, a sve kako bi spasio Čigru. Svih ovih godina on je na Čigri plovio Jadranom i jako dobro je održavao taj brod. Lani ga je prvo namjeravao prodati, ali onda je shvatio da ne želi to napraviti. Nazvao me i pitao me bih li ga ja preuzeo. Kazao je kako ne želi da njegovih 22 godine s Čigrom bude uzalud. I da želi da brod preuzme netko tko cijeni njegovu povijest i tko će ga održavati kako treba.
Kako ste na to reagirali?
Meni je to bila nevjerojatna čast i najveći mogući poklon. S tim da sam prvo trebao razmisliti mogu li se ja uopće toga prihvatiti, s obzirom da na Sinbadu, koji je sada na Fijiu, plovim oko svijeta. A kada sam u Hrvatskoj, radim u nautici kako bih mogao financirati tu plovidbu. Hrvatska Čigra zahtjeva puno pažnje i vremena, ali sam u sebi prelomio da je moja obaveza preuzeti taj brod. Ne da bude samo moj, nego da bude naš, hrvatski. Jer Hrvatska Čigra je najbolji brod koji mi imamo, brod koji je napravio ozbiljne stvari. Cijela ta priča je nevjerojatna. Skupina hrvatskih zanesenjaka uspjela je 1994. prikupiti sredstva, izgraditi brod i ostvariti strahovit pothvat: jedriti od Arktika do Antarktike. To je bilo iznimno postignuće. Čak su dugo držali rekord prolaska kroz Sjeverozapadni prolaz. I bili su tek četvrti brod u povijesti koji ga je prošao bez pomoći ledolomaca. Napravili su velike stvari, koje su srećom i zabilježene u serijalu Hrvatska Čigra. Zbog svega toga sam prelomio i odlučio prihvatiti Damirov poklon, primiti Čigru i održati legendu živom.
U kakvom je stanju brod sada?
Damir je dobro održavao Čigru i brod je zahvaljujući tome i dalje vrlo funkcionalan za naše more. S ozbiljnim potencijalom i za zahtjevnije plovidbe.
Što će sada biti s brodom, koji su vam planovi?
Čigra je napravila toliko puno da bi bilo šteta izmaknuti je iz hrvatske javnosti i poslati opet negdje u svijet. Smatram da je najbolje da ostane u Hrvatskoj i da bude svojevrstan „brod – muzej“, odnosno živi spomenik naše pomorske baštine. I da kao takva sudjeluje na nekim manifestacijama i događajima. Na primjer na Latinskom idru u Murteru, na Danima u vali ili na Roti Palagruzoni. Ili na našim velikim regatama poput Mrduje, Viške, Fiumanke ili Koke. Hrvatska čigra ima svoju težinu, povijest i mislim da bi bila najbolje iskorištena kada bi postala jedna platforma kojom bi se promicala naša pomorska baština.
Kakav je osjećaj bio prvi puta popeti se na legendarnu jedrilicu?
Kad sam se popeo na brod – vidio sam friže povijesti i to je za mene bilo vrlo emotivno. Brod je u vrlo dobrom stanju, ali traži ljubav, traži prisustvo, da se stalno netko bavi njime. Damir je godinama davao koliko god je mogao i napravio je silne stvari. On je bio ključ da se Čigra očuva, a na meni je sada da to nastavim. I da uredim brod da ga se može eksploatirati kako smo zamislili. To je izvrstan brod, samo ga treba držati u kondiciji. I onda može ispunjavati svoj cilj, a to je edukacija i animiranje javnosti o vrijednosti naše pomorske baštine. Tu se onda uvijek mogu uvezati ljudi koji imaju što kazati, na primjer Joško Božanić, kada Čigra dođe u Komižu za Rotu Palagruzonu. Naravno, na brod su uvijek dobrodošli i svi koji su ikada bili u posadi Hrvatske čigre, kao i svi koji Čigru osjećaju svojom.
Gdje se Hrvatska čigra sada nalazi i koji su vam planovi u narednom periodu?
Brod je sada u Murteru, u marini Vinici, kod Marka Bašića – Bačvara. U dobrim je rukama. Sad ćemo napraviti klasu registra i sve administrativno što treba, a plan je da zaplovi u svibnju sljedeće godine. Ja sada idem na Karibe, a brod će ostati u Murteru, na suhom. Murter je prava baza za Čigru, jer to je centar naše tradicijske brodogradnje. Svi potrebni poslovi na brodu obavit će se tamo polako, kako treba.
Kako ćete financirati radove?
Sve se zasada financira iz osobnih sredstava, ali pokušat ću dobiti i neku institucionalnu podršku, kako bi se zamišljeni projekt mogao razvijati. Kada mi je Damir Majetić ponudio da preuzmem Čigru, naprosto mu nisam mogao kazati ne, iako sam znao da to zahtijeva i novca i vremena. Izuzetna mi je čast što mi je povjerio ovaj brod koji je dio naše pomorske povijesti i napravit ću sve što je mojoj moći da ostane u funkciji. I da o njegovim slavnim pothvatima čuju i nove generacije.
