Skladne kamene kuće uz duboko uvučen zaljev s mostovima podsjećaju da je Vrboska bila ribarsko i težačko mjesto
Smještena pri samom kraju u kopno skoro milju i pol zavučene uvale. Šumoviti rt Glavica dobro štiti uvalu Soline i vanjski dio u kopno skoro milju i pol zavučene uvale Vrboska. Bolje bi ju bilo nazvati zaljevom. Obale su s obiju strana obrasle gustom borovom šumom pa je uplovljavanje i isplovljavanje u Vrbosku pravi doživljaj. Kad uplovite u zaljev, isprva mu ne vidite kraj, niti Vrbosku. Kako plovite prema naprijed, sve vam se polako otkriva, kuće, crkva nad mjestom, riva…
Vrboska, jedno od najljepših i najslikovitijih mjesta na otoku, ostajalo je nekako postrani kad su otočka turistička zbivanja u pitanju. Izuzimajući nautičare koji je zahvaljujući jednoj od klasičnih ACI-jevih otočkih marina i tridesetak mjesta na dobro zaštićenoj rivi s južne strane zaljeva okupiraju tijekom čitave sezone i daju potrebnu živost. Uz sjeverni kraj marine smještena je benzinska crpka na kojoj se mogu opskrbiti i brodovi (dubina 2 metra) pa potom manji istak sa kranom i platoom za izvlačenje brodica pod kojim je još nekoliko vezova. Marina je intimna, u njoj su na vezu gotovo isključivo vlasnički brodovi i nađete li vez, u njoj je ugodno boraviti. Mirno je i tiho, osobito u njenom istočnom dijelu.
Vežete li na rivu bit ćete praktično u samom centru mjesta. Na raspolaganju su vam murinzi, voda i struja, dubina pod rivom je između 3 i 3,5 metara osim na njenom zapadnom kraju. No tamo vežu dva-tri domaća izletnička broda. O rivi brigu vode koncesionari, a vez se može i rezervirati.
Vela i Mola bonda
Veći i stariji dio mjesta nalazi se s južne strane luke, na Veloj bondi. Tu su, malo ponad mora dvije velike crkve. Do njih se stiže kalama pokrivenim oblucima i kamenim pločama, a takva je i uličica što ih spaja. Uz rivu pa sve do kraja uvale niz je skladnih zgrada. Izmiješala se tu pučka mediteranska arhitektura s elementima gotskim, renesansnim i baroknim. Po tom krajnjem dijelu obale što ga nazivlju Podva Vrboska zaslužuje da je zovu Malom Venecijom.
Najprije ćemo naići na otočić usred vale na kojem je pravi mali park. Odmah do otočića je veći most koji povezuje Velu i Molu bondu. Potmom se zaljev sužava i nastavlja plitkim kanalom s još nekoliko mostića u koji utječe potok, zimi bogat vodom. Vrboska odiše osobitom atmosferom i zadržava mir čak i u vrijeme najvećih gužvi. Među nekoliko restorana svakako je najbolji Gardelin. U pizzeriji Škojić, braće Potočnjak, može se osim pizze pojesti i odlična pogača, meso i riba. Njih smo više puta posjetili i otišli zadovoljni spizom i uslugom koju smo dobili. Vino se, uz zalogaj sira i srdele, i malo ribe, može probati u Pinjatinim dvorima u konobi gdje obitelj Gabelić ima podrum s gustirnom. I od kuča, bogdanuše i plavca proizvodi Pinjatino bilo, čorno i plavac mali. I što je najvažnije, kad lijepo provedete večer ujutro vam za uživanciju ne treba daleko ploviti. Usidriti možete već pod obalom u uvali Soline ili pod otočićem Zečevom, negdašnjem raju za nudiste.
Malo povijesti
U XV. stoljeću uvalu naseljavaju stanovnici Vrbanja, i drugih sela iznad Starogradskog polja. Njima je i do tada služila kao ribarska luka, u njoj su vezivali brodove i imali male magazine. Kako je u to doba ribarstvo počinjalo biti izdašno i donositi velike prihode, selili su se na obalu, gradili kuće i ne zapuštajući rad u polju okretali ribolovu. Lovili su srdele i inćune, solili ih i prodavali po tržištima Mletačke Republike. Živjeli su za to doba očito dobro. Već je tada sagrađen velik dio rive. Ubrzo, grade jednu za drugom, za to malo mjesto čak dvije velike crkve – Sv. Mariju od Milosti i crkvu Sv. Lovrinca. Njih su ribari, pomorci i trgovci napunili neobično vrijednim umjetničkim blagom.
Gradić je još početkom XIX stoljeća imao privatnu a potom i javnu školu. Još 1894. osnovana je u Vrboskoj tvornica ribljih konzervi, a na Moloj bondi bilo je pet brodogradilišta. Sve je to u zadnjih tridesetak godina nestalo. Nema više gustozih sardina u maslinovu ulju, a od brodogradilišta je ostao tek jedan navoz na kojem se obavi kakav popravak. Igrom sudbine, iste godine kad je zatvorena tvornica sardina, otvoren je Ribarski muzej. Muzej se ovog ljeta seli u novu, modernu zgradu na Moloj bondi. Vrijedi u njega ući doživjeti i vidjeti stare arte kojima se nekad sve okolno bogatstvo pa i život sam stekao.
Najkarakterističniji motiv Vrboske je njena crkva tvrđava sv. Marije koja dominira naseljem, a pretvorena je u tvrđavu radi obrane od Turaka. U crkvi sv. Lovrinca čuvaju se najvrednija slikarska djela na otoku. Vrijedi razgledati i jednu i drugu.
Najbolje je to učiniti kroz jutro, nakon ispijanja jutarnje kave ili kasnije poslijepodne. Nautičari koji se žele zadržati još koji dan u mjestu mogu isploviti na kupanje u uvalu Soline. Ili još bolje pod otočić Zečevo.