Nakon punih šezdeset godina britanski tim izborio je plasman u America’s Cup. Odlični Talijani na kraju nisu imali šanse
Sedam prema četiri u finalu Louis Vuitton Cupa izgleda premoćno ali bila je to epska bitka dva fantastična protivnika. Odlučivali su djelići sekundi a svaka greška se skupo plaćala. Teško je reći da li su ovo najbolje regate ikad u povijesti ovog najstarijeg neprekidnog sportskog natjecanja u svijetu ali bile su u svakom slučaju najekstremnije i najbrže. Onaj tko se nije vozio brzinom od 50 čvorova u kakvom velikom motornom čamcu po valovitom moru teško može i zamisliti što znači postići to pa i više na jedrilici koja juri na jednom uronjenom foilu i krilima kormila.
Britanci su, osobito u posljednjih nekoliko regata pokazali više mirnoće, bili su bolji u startu i uspijevali su u svoju korist upisati one srazove u regati kad je izgledalo da Talijani imaju šansu. Nakon toga sve je bila stvar fantastične taktike i jednako takve izvedbe kojom su dvoboj kontrolirali do kraja.
Tako je bilo i u ovoj jedanaestoj međusobnoj regati. Na kraju mogli su odahnuti, visoko podići pobjednički pehar i zaliti ga šampanjcem. Večeras će u njihovoj bazi biti veselo, točit će se pivo. A onda kreću pripreme za Kiwije. U subotu, 12. listopada počinje America’s Cup. Nastavi li se ovako bit će to prava ludnica.