Kod nas najrasprostranjeniji naziv za ovoga morskog sisavca je morski medvid ili samo medvid, a može se čuti i morski čovik, morsko tele, morski fratar. Knjiški, znanstveno je sredozemna medvjedica – Monachus monachus (Hermann 1779.). Ovom simpatičnom morskom sisavcu naziv foka dao je Aristotel (384. pr. Kr. – 322. pr. Kr.). Plinije (23. pr. Kr. – 79.) ga je nazao vitelus marinus – morsko tele, a i Talijani ga danas nazivaju vitello marino. I znanstvena imena ovog sisavca su se mijenjala kao Monachus albiventer doslovno prevedeno fratar bijelog trbuha, Monachus mediteraneus ili Phoca dalmatica, ovisno o znanstveniku i trenutnom znanju o rasprostranjenosti ovoga morskog sisavca. Naziv tuljan ili tujlan je ruskog podrijetla, ali čini se sa praslavenskim korijenom.
Naziv morski medvjed duguje svome gustom smeđem krznu, morsko tele pak svome glasanju koje uvelike sliči onom telećem, a morski fratar jer živi na osami daleko i skriveno od ljudi kao kakav pustinjak. Naziv morski čovik dobio je jer su ga drevni pomorci i ribari doživljavali kao nekog sebi ravnog. Davali su mu čovječje odlike i mogućnosti. Tako su vjerovali da sasvim dobro, pritajen negdje uz brod ili na žalu iza stijene, prisluškuje i razumije ribarski razgovor pa zna gdje će oni baciti mreže. Pomalo čudno da se nitko nije zapitao razumije li taj stvor baš sve jezike, narječja i dijalekte na obalama Sredozemnog mora?! Vjerovali su da ih toliko mrzi da ih ponekad pogodi kamenom u glavu hitnuvši ga svojom perajom. Također, kad izroni te pokaže svoje brkove i velike oči, usput namigujući, vjerovali su da im se smije i ruga jer im je prije toga pojeo ribu iz mreže usput kidajući mrežu, a ribu koje je još bilo oko ribara uspješno rastjerao. Danas potpuno neshvatljivo, ali još u prvoj polovici 20. st. vjerovalo se da morski čovik noću izlazi na kopno te pustoši po vinogradima gdje slatkim grožđem omasti brk. Po tim vjerovanjima drage su mu bile i jabuke pa i svekoliko voće te je svaka šteta u voćnjacima i vinogradima uz more pripisana, ni krivom ni dužnom, morskom čoviku! Naši su ribari vjerovali da su morske medvjedice nekada bili mornari koji su pretjerano psovali, a Bog ih je za kaznu pretvorio u životinje. Također, vjerovalo se da su to sami vragovi koji su pobjegli iz pakla, a osvećuju se ljudima tako da im po noći zalaze u vinograde i trgaju trsje. Tako su lukavost, spretnost i vještina u ronjenju i plivanju dale povoda neukim ljudima prošlih stoljeća da stvore kojekakve priče i legende.
